Autor prikazuje Dylanov neobični život tako što postupno razotkriva njegove tehnike kamuflaže. Unatoč stalnoj mijeni imidža, spiritualnim zaokretima, svojoj manipulativnoj prirodi i povremeno zbunjujućim posrtanjima između stvaranja uzvišene glazbe i hirova kojima je ugađao samome sebi, pravi Bob Dylan nikad dosad nije bio vidljiviji. Je li Robert Allen Zimmerman, sin prodavača kućanskih uređaja sa Srednjega zapada, ikada bio išta od onoga za što se izdavao? Siroče bez doma, politički prorok, rock 'n' roller, pjevač countryja, religiozni fanatik, bluegrass-sveznalica, samoproglašeni konzervator glazbene americane? Čak ni Madonna ili David Bowie ne dijele intenzitet Dylanove opsesije stalnim preoblikovanjem samoga sebe. Za njega je to ekvivalent skitničkom životu po željezničkim tračnicama ili  ovisnosti o epskim putovanjima automobilom Neala Cassadyja – samo se kreći, i neće te moći zarobiti u mjestu.

Povjesničar kulture David Dalton propituje sve događaje još od 1961. i legendarnoga Dylanova susreta s Woodyjem Guthriejem, koji je tada bio na samrti (u toliko lošem stanju da nije mogao komunicirati ni s kime u trenutku kada mu je prišao mladi Dylan), do kasnije Bobove uloge voditelja radijske emisije Theme Time Radio Hour od 2006. do 2009. Iako je producent zapravo tražio glazbu, Dylan je na turneji snimao svoje govorene uvodnike, jedan po jedan.

Tijekom pola stoljeća između tih dvaju događaja, Dylan je stvorio zapanjujuće utjecajan i nerijetko vraški nepredvidiv korpus glazbe koja je doslovno promijenila svijet i lansirala Dylana do vrhunaca međunarodne slave. Na tom je putu upoznao ili radio s mnogim važnim osobama, od Andyja Warhola i Allena Ginsberga do Beatlesa Joan Baez, Nata Hentoffa, Marianne Faithfull i Sida Viciousa. Neki od njihovih glasova čuju se u ovoj knjizi, zajedno s glasovima onih koji su samo sporadično presijecali putove s Dylanovom glazbenom karavanom. Tko je taj čovjek? Pravo je vrelo pronicljivih zapažanja prijatelja i kolega, koja u Daltonovim rukama poprimaju kumulativno značenje i služe kao dobri pokazatelji Dylanovih osebujnosti, motivacija i skrivenih crta osobnosti. Ako na pozornici ostane dovoljno dugo, čak i kod najvještijeg iluzionista (a Dylan to svakako jest) možete zamijetiti repertoar trikova koje novi kostimi i brbljarije jednostavno ne mogu prikriti. Čak i uza sve te obmane, najveća ironija jest ta da Dylanova glazbena inventivnost nikada nije popustila: hvalili ga ili kudili, on nastavlja stvarati i mijenjati se.

Njegova tehnika da ostane čovjek iza maske zapravo se svodi samo na to da svatko tko je pokušao krajičkom oka uloviti ljudsko biće iza legende obično nije imao sreće. S ovom se knjigom to napokon mijenja.