Kada je počelo emitiranje nove HRT-ove emisije 'Uvijek kontra', voditeljica i urednica Morana Kasapović odmah je u prvoj emisiji rekla da do završetka izbora u Republici Hrvatskoj u emisiji ne smiju spominjati nijednu stranku, kandidata i listu. Zbog toga su prve dvije emisije bile posvećene više-manje općim temama. Partizani i ustaše. Sapunice. Svakodnevna jadikovka i eskapizam prosječnog Hrvata. Nikakvo čudo što sam zbog toga jedva čekala da vidim što će se dogoditi s emisijom kada prođe predizborna Voldemort-zabrana

E, pa sinoć smo imali prilike vidjeti kako to izgleda. Isto kao i pod zabranom. Tema je bila vrlo aktualna - tekući postizborni bizarluk s SDP-om, HDZ-om i Mostom. Tko će s kim, hoće li itko s ikim ili bi morao svatko sa svakim. Tko je bolje vodio kampanju, tko je inače bolji kao čovjek, prijatelj i vođa, a tko je iskoristio priliku pa postao ono što inače nije. Da nije bilo Igora Mandića i Igora Zidića, na prvi bi pogled čovjek mogao pomisliti da gleda još jedno 'Otvoreno' i promptno zaspati pred televizorom.

No naravno, 'Uvijek kontra' nije 'Otvoreno'. 'Uvijek kontra' je, sada sam sigurna, zabavno-revijalna emisija i njezinim tvorcima treba skinuti kapu na sposobnosti da čak i u temi hrvatske izborne bedastoće uspijevaju pronaći lakonotni ton. Primjerice, za prilog su u jučerašnjoj emisiji odabrali ljude koji su trebali predstavljati tipične glasače određenih stranak i učinili su to zbilja kao da rade casting za neki jeftini američki romcom. Sve kliše do klišeja - lik koji glasa za HDZ uredno je podšišani, prosijed tridesetogodišnjak s blagim južnjačkim naglaskom, SDP-ovka je hipster-štreberica duge crne kose i s Elvis Costello naočalama, glasač Živog zida alternativni je hippie s kuštravom bradom, a podržavatelj Oraha bljedunjavi mlad intelektualac s pomnim dizajnom dlaka na bradici. Ne bi 'bolje' odabrali ni da su angažirali Bobija, Rudija, Muju, Hasu i malog Ivicu, ali zapravo ne znam čemu se ja čudim. Riječ je o istim ljudima koji su u prvoj emisiji kao predstavnika svehrvatske pomirbe pronašli čovjeka koji se zove Hrvoje Horvat.

Prilog u emisiji, iako apsolutno najveći hit (u budućnosti očekujem i naturščike koji osebujnom glumom rekreiraju prizore iz svakodnevnog života, kao u RTL-ovom serijalu 'Krv nije voda'), nije međutim jedina ilustracija toga kako autorima emisije 'Uvijek kontra' uspijeva i nakon predizborne šutnje od talk showa načiniti zabavnu emisiju. Tu su sinoć bili i gosti - Tihomir Dujmović, kolumnist čije je otvoreno drukanje za HDZ već toliko notorno da se čovjek pita kako to da već nije zamijenio barem Reinera ako već ne Karamarka te povjesničar i publicist Dragan Markovina, koji je u emisiji jedva dolazio do riječi jer ga krasi nepovoljna osobina pristojnosti i nevoljkosti da drugim raspravljačima upada u riječ pa nismo baš uspjeli čuti kontra čega je on, ali pretpostavljam da je kontra Dujmovića.

Slična je situacija bila i sa stalnim komentatorima u emisiji - dva Igora, Zidić i Mandić, gdje potonjeg definitivno ne krasi ista osobina kao i Markovinu pa je, kao i uvijek dosad, uspijevao preuzeti pola emisije i odmah, u prvom koraku, s priče o hrvatskim izborima skočiti na priču o Narodnoj fronti nakon Drugog svjetskog rata te je pola emisije proveo prepucavajući se s Dujmovićem, dok je Igor Zidić, baš kao i mladi Markovina, više-manje statirao u kukuruzu. No ako se čovjek malo zamisli, možda je to tako i trebalo biti - bitno da se neka dvojica zakontriraju, a sad, hoće li to biti svi u studiju ili samo ona polovica koja nema problema s time da ispadne smiješna - svejedno je. Možda čak i bolje da se istaknu ovi smiješni.

Uglavnom, između emisije 'Uvijek kontra' prije izbora i emisije 'Uvijek kontra' u kojoj je napokon dopušteno spominjanje Voldemorta (izbornih kandidata i lista) nema nikakve razlike. Ni jedno ni drugo nema nikakve veze s političkim talk-showom, a kapacitet za zabavljanjem publike mogao bi se brzo istrošiti.