Uvodna večer 10. N. O. Jazz festivala u zagrebačkom Teatru ITD prošla je u znaku paklenog koncerta ikone art punka Lydie Lunch s njezinim izvrsnim novim projektom Big Sexy Noise, koji je u, nažalost, prekratkih 50 minuta tek odškrinuo vrata u njezin razbarušeni, bučni i kultni svijet, do srži vjeran punku kakav pamtimo prije nego što ga je okupirala pozerska estetika
Značaj Lydije Lunch za nezavisnu kulturu ogroman je – ova glazbenica, pjesnica, fotografkinja, autorica filmova i što već sve ne još sedamdesetih je izravno inicirala nastanak no wavea, glazbenog usmjerenja koje će zauvijek zbratimiti noise, jazz i punk. Često prepričavani mit o korijenima njezinog umjetničkog prezimena ('Lunch' dolazi od toga što je navodno žicala ručak svim bendovima s kojima se družila na njujorškoj post-CBGB sceni), zapravo je i svojevrsna slika njezine uloge u tom vremenu – Lydia je bila prava 'punk mama' svim suvremenicima, od Thurstona Moorea i Kim Gordon iz Sonic Youth, preko bendova s kojima je surađivala (Swans, Birthday Party i sl.) do Jamesa Chancea iz Contortionsa s kojim dijeli titulu gurua no wavea.
Lydia je u Zagreb došla promovirati jedan od najzanimljivijih projekata u svojoj tridesetogodišnjoj karijeri – Big Sexy Noise je originalan sklop prljave punkerske energije, potmule minimalističke atmosfere kakvu susrećemo kod jednih Morphine te opake ženstvene varijante beat poezije koju Lydia izvodi senzibilitetom bliskom hip hop MC-ima ili slammerima. U tom nastojanju ima podršku sjajnog britanskog benda Gallon Drunk - predvodi ga James Jonhston, vrsni klavijaturist Caveovih Bad Seedsa i Grindermana, koji kod Lydie Lunch uz moćne i glasne orgulje svira i saksofon.
Koncert otvaraju manifestnom 'The Gospel Singer', masnim komadom blues-punka pomalo zaboravljenog benda Harry Crews u kojemu je, uz Lydiju, svirala i Kim Gordon. Dok se Lydia poigrava s lepezom, pojačavajući sliku dobrodržeće punk šarmerice, bend svojim scenskim ponašanjem odaje dojam kao da su cijeli život željeli svirati ovako korijensku glazbu. Njoj ostaju dosljedni i do preranog kraja koncerta, rasplićući na bis furioznu obradu Lou Reedove 'Kill Your Sons'.
Očekivali smo da će se Lydia u repertoaru prisjetiti i nekog od svojih ranijih projekata (poput Teenage Jesus and the Jerks, u kojemu je znao zasvirati i Thurston Moore), no i ovako ekonomičan, koncert je bio sjajan, pa oko 400 posjetitelja punk mami zapravo nema što zamjeriti.
Inače, u uvodnom dijelu programa nastupio je zagrebački bend Heroina, čiji spoj nešto modernije gitarske glazbe i mračnog bluesa je na trenutke u boljem, a na trenutke u lošijem smislu podsjetio na Australce Devastations, koje smo prije nekoliko godina gledali ispred Tindersticksa. Nakon njih su u 'polusjedećoj' polukružnoj dvorani ITD-a zasvirali Međimurci Fall Out Trio, koji su zanimljivom kombinacijom neparnih ritmova, neobičnih struktura dugih pjesama i katkad napornih solaža usrećili ljubitelje instrumentalne psihodelije.
