Kada se okupe kreativni ljudi i 'kliknu' u suradnji, onda je umjetničko djelo neminovno bez obzira o kojoj je vrsti umjetnosti riječ. Aleksandar Stojković iz Goribora i Alen i Nenad Sinkauz iz grupe East Rodeo stvorili su jedinstveno glazbeno-scensko djelo ili poetski recital ili, možda i najbliže, post rock prog scenski eksperiment 'Malo je dovoljno', sinoć premijerno izveden u MM centru Studentskog centra u Zagrebu
'Krenuvši od Stojkovićevih priča i pjesama, odnosno motiva te muzičkih materijala braće Sinkauz, u ovom projektu Muzičkog salona i Teatra &TD autori su istraživali odnose između glazbe i teksta, gradili novu formu i stvorili jedinstveno glazbeno-scensko djelo, u kojem glazba i tekst povremeno izmjenjuju uloge pa tekst postaje glazbeni materijal, a glazba narativni element. Tu usklađenost zvuka i riječi možemo istovremeno i misliti i osjećati, što čini doživljaj potpunim i potvrđuje da je malo dovoljno, a da sve imamo.'
Uvodni je to tekst najave glazbeno-scenskog djela 'Malo je dovoljno', koji odlično opisuje ono što se sinoć dogodilo u MM centru, ali teško da može približiti genijalnost fuzije zvuka braće Sinkauz sa Stojkovićevim tekstom. I dok je Stojković većim dijelom u mraku ili s minimalnom rasvjetom čitao svoje zapise o gorčini života, vrhunski dočaravajući trenutke koje malo tko može tako dobro opisati poput njega, multiinstrumentalisti Alen i Nenad Sinkauz stvorili su nevjerojatnu glazbu koja je podigla priču na fenomenalan nivo, čineći to scensko djelo istovremeno vrhunskim eksperimentalnim teatrom, prog rock koncertom, sessionom poezije i elektronike, poetskim recitalom za 21. stoljeće.
Možda najbliže izrazu američke umjetnice Laurie Anderson, ali više nego svoji i jedinstveni u onom što su pokazali, njih trojica su doista stvorili fenomenalno scensko djelo koje je teško imenovati i jednako teško opisati, jer su osjećaje izražene tekstom nadogradili jednako emotivnom glazbom ispreplićući predivne melodije i kaotične elektronske šumove zaglušujuće buke s udarcima po tijelu, zviždanjem i struganjem nožem po papiru, sviranjem basa, kontrabasa, ukulelea, klavira, pjevanjem te korištenjem čitavog niza elektronskih pomagala, a svi su ti zvukovi tvorili doista jedinstvenu glazbenu priču.
Minimalna rasvjeta bez scenografije, koju su zapravo činili njihovi instrumenti i elektronska pomagala, i izuzetno profesionalna izvedba u kojoj nije bilo nijedne greške rezultirali su vrhunskim umjetničkim djelom koje su najavili kao 'priču o životu koja se pjeva' i koje doista treba doživjeti jer donosi originalnost kakva se rijetko susreće na ovim prostorima. Opora, bučna i teška je to glazbeno-scenska priča, istovremeno poletna, pitka i predivna. 'Malo je dovoljno' je puno više od očekivanog!
