Ako sagledamo cijelu sliku, Kanye West uistinu bi mogao biti zapamćen kao najveći inovator hip hopa u novom mileniju – u prvoj fazi karijere oživio je scenu retrom, ubacujući stari soul natrag u igru, s izuzetnim rezultatima u rasponu od Jay-Z-jevog remek-djela 'The Blueprint' pa sve do konačne odluke o solo pokušaju (i pogotku) s 'The College Droput', prije sada već devet godina.

Kada su svi zajahali njegov recept i stali ga cijediti od besvijesti, Kanye je otišao korak dalje, svojim putem – on ga je prije tri godine doveo do izuzetnog patentiranja prog-rapa u epohalnom 'My Beautiful Dark Twisted Fantasy', no do tada je već svima manje-više dao do znanja da je, nakon ustoličenja prošlosti kao zvuka budućnosti, za svoj put ipak odabrao borbeni futurizam. Budućnost koja se i dalje dijelom klanja prošlosti – zbog čega nije nimalo čudno da 'Yeezus' spaja trance i blues unutar zajedničke minutaže jedne pjesme – ali ono još važnije, pri takvom igranju zadržava pop formu. Zbog čega, za usporedbu, Kanye West pogađa daleko bolje od kolega iz branše 'pop futurizma', poput, recimo, MIA-e i Dipla, čiji oblik audio-SF-a nerijetko gubi formu i raspada se u kakofoniji gubitka koherentnosti. Kanye čak i kada zvuči eksperimentalno, 'filmski' i radikalno ostaje u domeni radiofoničnosti pakirajući nevjerojatan spoj avangarde i popa, sve elemente u jedan novi oblik jurišnika na top ljestvice.

Zbog čega 'Yeezus' i jest toliko izuzetan – funkcionira na svim spomenutim razinama, a nije čušpajz nabacanih komada, već izuzetno čvrst, ne samo kada je stabilna fluidnost pjesama u pitanju, već i kao LP, kao album, spoj nekoliko, na prvo slušanje ne toliko pretjerano povezanih pjesama. Osim činjenicom da su zbratimljeni avanturističkim duhom. I Kanyeovim reperskim egom – 'I Am God', spomenik ekscesima uspjeha, možda zvuči kao podsmijeh medijskim klišejima, ali možda i ne, prije kao pravo puhanje u balon statusa, zajedno s grupnjacima i podgrijanim kroasanima koje današnji 'Bog' (čitaj: celebrity) uživa ne kao biće na drugoj, povišenoj stepenici društvene ljestvice, već bogovski izvan nje, u svojoj vlastitoj kategoriji.

Što je svakako status 'Yeezusa', album koji se definitivno ne uklapa u bilo što odslušano tijekom 2013., inovacija gonjena sempliranjem Capletona Nine Simone, ali i zastrašujuće svježim glazbenim intervencijama samog vlasnika albuma, kao i brojnih suradnika koji su radili na njemu.

Naime, jedan od razloga zašto je 'Yeezus' možda najbolji album Kanyeove karijere leži i u sastavu dream teama – oko sebe je okupio impresivnu listu suradnika, mentora, kolega počevši od Ricka Rubina, koji je uletio u zadnji tren, kao izvršni producent koji je cijeloj stvari trebao dati ono što je osobno opisao kao 'punk edge', zadužen pomoći pri dekonstrukciji klasičnih hip hop i R&B struktura na ogoljeli, minimalistički kostur. Koji funkcionira kao hip hop i R&B čak i onda kada stvari skrenu u acid i electro, ali i punokrvnu psihodeliju.

Daft Punk su, pored snimanja vlastitog masterpisa 'Random Access Memories', našli vremena uskočiti i producirati čak četiri stvari, a proslavljeni škotski DJ i elektronički producent Hudson Mohawke (sjećate se wonkyja?) prisutan je na dvije. Francuski roboti stoje iza briljantnog uvoda s 'On Sight', ali i prva dva dijela uvodnog triptiha, instant-razvikanih pjesama 'Black Skinhead' i 'I Am God', nadopunjenog s 'New Slaves'; tri pjesme koje vas uvode u 'Yeezus' na najbolji mogući način, a iako se čini da ne može bolje od toga, to je samo početak!

Primjerice, 'Hold My Liquor', zajedno s 'Blood On The Leaves', veličanstveni je povratak AutoTuneu i dugoj formi, baš kao što je 'I'm In It' (feat. Assassin) možda najbolji dancehall nastao u zadnjih pet godina, napaljeni slo-mo klupski banger za klizanje po tuđem znoju. Ima i ponešto razvikanih vokalnih gostiju pa tako Frank Ocean pomaže mikrofonom u 'New Slaves', Kid Cudi na 'Guilt Trip', Justin 'Bon Iver' Vernon na 'I Am God'...

'Yeezus' je savršena melasa melodije i buke, brak trance stabova i old school breakbeata, retra i borbene inovacije, brutalnog industrijskog minimalizma i raskošne prog epike – guranje granica, ostajanje u formi i ono najvažnije od svega, sjajne pjesme unutar razigranog pakla hip hop simfonije. You see, there's leaders and the followers / But I'd rather be a dick than a swallower, objašnjava Kanye u 'New Slaves'. Uho slijedi i guta, hejteri po običaju ne zatvaraju usta, no Kanye je i ovog puta, s jednom rukom na mikrofonu, a drugom na miks-pultu, na čelu kolone. Hrabriji i bolji nego ikada.

Ocjena: 10/10

Izdavač: Def Jam/Universal Music