Bile su to osobine koje su ga izdvajale iz mnoštva redatelja B produkcije te pretvorile u kultnu autorsku osobnost, jednog od najcjenjenijih redatelja današnjice koji redovito surađuje s velikim holivudskim imenima. Već se svojim prethodnim filmom 'Opasna metoda', biografskim prikazom dijela života i odnosa dvojice slavnih psihoanalitičara - Sigmunda Freuda i Carla Junga - uvelike odmaknuo od svojih uobičajenih tema i interesa te snimio vrlo dobru dramu, no s ekranizacijom romana 'Cosmopolis' uglednog američkog pisca Dona DeLilla imao je manje sreće. Oni koji su pročitali DeLillov roman (napisan, nota bene, prije desetak godina, dok se duboke pukotine u temeljima kapitalizma još nisu vidjele na pozlaćenoj fasadi i koji slovi za jedno od njegovih slabijih djela) kažu da je riječ o djelu za koje je teško zamisliti da bi ga se uopće moglo ekranizirati. Rezultat ekranizacije, nažalost, u skladu je s takvim očekivanjima - zamoran, pretenciozan i, na koncu, pomalo banalan.

Glavnu ulogu tumači ne osobito nadahnuti Robert Pattinson, mlada zvijezda sage 'Sumrak', koji je trebao na svojim nejakim plećima iznijeti cijeli film. Nije uspio. Kao besramno bogat burzovni špekulant, personifikacija svih zala kapitalizma kroz čiju se biografiju iščitava sva bahatost, bešćutnost, dekadencija, pohlepa, lažni sjaj i skora propast ekonomskog sistema koji dominira svijetom, Pattinson uspijeva biti jedino - antipatičan (što je u redu, ali nije dovoljno). Njegova blindirana i zvučno izolirana luksuzna limuzina, kojom krstari kroz grad u želji da se ošiša kod svog starog frizera, simbol je izolacije i posvemašnjeg manjka empatije. To je zlatni kavez kapitalizma, sustava koji je sam sebi dovoljan, sam sebi svrha, i u kojem, kao u kakvoj diktaturi, dominiraju jednoumlje i tiranija - nitko se ne usudi protusloviti Pattinsonu i njegovim idejama, a on nije ništa drugo nego kockar s jako visokim ulozima. Od svega je možda najzanimljivija provokativna teorija Vije Kinsky (glumi je Samantha Morton) o tome da su kapitalizam i anarhizam onih koji se bore protiv njega u suštini isti jer je njihov imperativ rušenje postojećeg sustava radi uspostave novih pravila.

Ono što je Cronenberg dobro oslikao ledena je hladnoća i nezainteresiranost za stvarni svijet kapitalističkih drmatora kojima je važna apsolutna kontrola, održavaju površne odnose (čak i s blaziranim bračnim partnerima) te sve veze i poznanstva njeguju isključivo iz interesa i koristoljublja. Sve je samo fasada, nema suštine, ni sadržaja, jer bitna je samo dobit, izražena u milijunima, naravno.

'Cosmopolis' je nabolje preskočiti u iščekivanju nekog novog filma 'starog' Cronenberga, onog divljeg i provokativnog tipa u čijim je filmovima lako uživati.