Mislio sam da takvih zvijezda više nema. Mislio sam da je sve progutao hipsteraj, šlamperaj, cinični i distancirani pristup glazbi u kojemu više nije bitno tko, što i kako svira i pjeva, već samo koliko strpljenja imate za nečije tupo prtljanje po instrumentariju, tekstove ispunjene providnom ironijom, pretenciozne intervjue i maltretiranje putem društvenih mreža. Ukratko, mislio sam da ću do kraja života pošteno, bez predrasuda i s uvjerenjem slušati samo glazbu iz nekog davno prošlog vremena.

Onda se, tog 27. veljače 2014., na pozornici ljubljanskog Kina Šiška ukazala Anna Calvi. Besprijekorno sređena, u crnom dizajnerskom kompletiću, bogato ali ukusno našminkana, okićena pomno biranim nakitom, u štiklama taman tolikim da lakše zagospodari pozornicom, sve skupa – dama. Netko tko je prvi put vidi pomislio bi da je prefina za rokenrol, sve dok se nije primila izlizanog vintage Telecastera i krenula u 'Rider to the Sea'. Odjednom, pred očima više nije ona, nego valovi koji zapljuskuju sicilijansku obalu, djeca koja tu negdje trče, nabijaju loptu, igraju školice, djedovi koji boćaju i kucaju se čašama vina i jedrilica koja jezdi po moru klizavim tonovima uvodnog instrumentala.

Znam, vjerojatno bi dojam bio još intenzivniji da sam dvije godine prije bio na onom nesretnom britaniziranom izdanju Terranea, kad se prvi puta ukazala pred našim ljudima. Vjerojatno bi ona škura bura što se voli zakotrljati iz smjera Zlarina stvorila još jaču mediteransku identifikaciju s glazbom ove Talijanke po ocu, koji ju je kao djevojčicu gnjavio violinom i gitarom, a potom je pustio da čačka po pločama Ravela, Debussyja, Djanga Reinhardta, Rolling Stonesa i Captaina Beefhearta. Gdje je jin, tu je i jang, pa je i majka Britanka umiješala nešto genetskog materijala, a Anna poprimila suzdržan, elegantan, gotovo aristokratski gard koji tu i tamo obuzme mediteranski boemski nerv.

Odvojite pola sata za izvrstan koncert Anne Calvi

Taj dualitet najljepše se vidi u njezinu komponiranju – u hitovima krene od Morriconea, prozuji kroz pjevljivi pop refren i završi u bučnoj kanonadi a laPJ Harvey, da bi u dužim i ezoteričnijim pjesmama otpustila kočnice i umiješala svašta, od bluzerskih improvizacija, preko neoklasičarskih ukrasa i darkerske elektronike, do romantične fjake. Scenski pak crpi dosta nadahnuća iz osobenjaka tipa Nicka Cavea, pa čak i Scotta Walkera, a atmosfera njezine glazbe izrazito je filmična, pa ne čudi da među uzorima navodi i vrhunske redatelje Gusa Van Sandta i Davida Lyncha. Eklektičnost glazbe usađena je i s modnim izričajem – dok će u elegantnom prostoru Šiške biti tip-top sređena, za ljetne festivale najčešće će nabaciti jednostavan rokerski outfit, a za gala večeri flamenco kompletiće. Zato će, na koncu, završiti i kao muza Karla Lagerfelda.

Shvatili ste – u petak ćemo uživati u nastupu visokoestetizirane zvijezde starog kova koja će nas originalno provozati kroz hrpu dragih nam žanrova i zvukova te podsjetiti zbog čega smo nekad (pa valjda onda i danas) pomno i pažljivo slušali glazbu. Pitajte, uostalom, Briana Ena i Davida Byrnea, znaju ljudi.

Festival Reflektor održava se u Zagrebu, u Tvornici kulture, 3. i 4. lipnja. U prodaji su dnevne i festivalske ulaznice. Dnevne za 3. lipnja u pretprodaji iznose 110 kuna, a na dan koncerta 130 kuna. Dnevne za 4. lipnja u pretprodaji iznose 60 kuna, a na dan koncerta 80 kuna. Festivalske ulaznice (za oba dana) u pretprodaji iznose 140 kuna, a na dan koncerta 160 kuna. Detaljnu satnicu festivala i popis prodajnih mjesta potražite ovdje.

318685,430181,429193,428190