Dugometražni prvijenac Roberta Orhela, 'Hitac' napeta je kriminalistička drama u čijem je fokusu istraga koja neočekivano isprepliće živote dviju žena nakon jednog slučajno ispaljenog hica. Iako to nisu ni planirale ni htjele, ove će dvije mlade žene tijekom istrage postati bliske. Glavne ženske uloge – inspektorice Anite i mlade studentice Petre igraju Ecija Ojdanić i Iva Babić. Film je premijerno izveden prošle godine u Puli. Nakon toga gostovao je na nekoliko svjetskih festivala, a 27. veljače kreće u redovnu kino distribuciju.

Nakon Pule i nekoliko svjetskih filmskih festivala, poput jakog Montreala, Vaš dugometražni prvijenac 'Hitac' stiže i u redovnu kinodistribuciju. Čime bi mogao zavesti domaću, kako se pokazuje, prilično tromu publiku?

Domaću publiku teško je zavesti ako nemate komediju ili dječji film. Festivali i nagrade također ne znače puno. Radnja ovog filma smješta dvije protagonistice u doista netipičnu situaciju u trenutku istraživanja slučajno ispaljenog hitca. Film atraktivno izgleda, ima odlične glumce, zanimljivu atmosferu i ne traje više od 76 minuta. Ako to nije preporuka, onda moraju obavezno pogledati nastavak: horor komediju u Dalmatinskoj zagori. Ako ih ovo ne zavede, onda… :-)

Prije ludo zabavnog nastavka, vratimo se malo 'Hicu'. Nastajao je jako dugo, a kamen spoticanja bio je scenarij. Kako ste došli do same ideje te zašto ste toliko dugo tragali za pravom pričom?

Ideju za film dao mi je otac. On je i napisao prvu verziju scenarija. Dakle, nije bilo traganja za pričom. Mislav Brumec i ja smo scenarij doradili i on je prošao zajedno s još sedam debitanata na natječaju. Ispostavilo se da je ta priča suviše komplicirana i produkcijski zahtjevna u okvirima dobivenog novca. Nastavio sam pisati razne verzije sam ili u suradnji (M. Brumec, Saša Podgorelec). Budući da sam paralelno puno snimao na televiziji, oženio se, dobio sina i ulovio morskog psa, taj je proces trajao dulje nego što sam htio (oko tri godine). Na kraju sam u dva mjeseca napisao ovu verziju imajući u vidu i većinu glumaca koji su u filmu. Naravno, imajući u vidu i hrvatsku kinopubliku (ima komičnih elemenata, a i dječjih uloga – izvrsna Cvita Viljac).
317277,277056,276668,316126Je li konačna verzija po Vašem mišljenju i najbolja?

Prvu verziju je bilo nemoguće snimiti. Budući da u tri godine nisam našao ključ da do kraja vjerujem svojim likovima i tom scenariju, onda moram reći da je ovo najbolja verzija.

Zalutali hitac spaja dva centralna ženska lika – studenticu Petru i policajku Anitu. Koliko Vam je zanimljivo bilo graditi film oko ženskih likova?

Jedan od razloga zašto sam odlučio snimiti ovaj film leži u činjenici što sam našao dva zanimljiva ženska lika u pomalo atipičnoj situaciji. I u prethodnom TV filmu 'Leti, leti' imao sam dvije glavne glumice. Nije namjera, tako se dogodilo. Žene su kompleksnije od nas muškaraca i zašto ne iskoristiti taj aspekt u priči na filmu.

Kompleksnost se uočava i u filmu u kojemu se, između ostaloga, isprepliću sloj lovice između krivca i pravde, psihološki sloj i punokrvni ženski emocionalni sloj. Koji vidite primarnim i koliki Vam je bio izazov ispreplesti sve te slojeve priče?

Motiv slučajnog hitca morao sam zadržati, jer je bio i motiv originalnog scenarija. Budući da su se u toj verziji ispreplitale dvije vremenske razine (osamdesete i danas), odlučio sam cijelu priču transponirati u sadašnjost zadržavajući ideju, ali stvarajući potpuno druge likove. Temeljna ideja filma ne leži u traganju za krivcem (krimi dio), već taj sloj služi isključivo kao okidač za psihološku dramu dvije junakinje koje saznaju da su trudne u vrijeme istrage. Hitac koristi krimi element, ali ga i na neki način iznevjeruje (namjerno) jer znamo tko je pucao, a i glavna junakinja pretpostavlja tko je krivac. Nije mi bila namjera raditi detekcijski film. To se i vidi, nadam se.

Naslovni zalutali hitac, koji bi se mogao dogoditi svakome tko zapuca za, na primjer, Novu godinu, korijenski mijenja sudbine nekolicine likova. Koliko slučajnosti upravljaju našim životima? Jesu li upravo one pravi životni test?

Svatko od nas svakodnevno radi raznorazne odluke. Bile one velike ili male. Upravo nas naše odluke određuju kao osobe. Slučajnost je također životni test u kojem se ogleda naš karakter.

Koliko ste dugo radili s Ivom Babić na liku Petre? Je li bio dug put do spajanja glumice i lika?

Ivu sam zapazio kao studenticu glume (u vrijeme snimanja još je studirala). Kada sam pisao ovu verziju scenarija, pisao sam je za nju. Ivi se uloga svidjela, ali je istodobno pokazala nevjerojatnu zrelost i intuiciju (uz talent) da se uhvati u koštac sa zaista zahtjevnom ulogom gdje smo zajedno 'kopali' po raznim aspektima njenog lika i djelovanja.

Odlučili ste Petrine emocije potisnuti u nju. Zašto? U jednom ste intervjuu rekli da bi većina djevojaka pukla na njenom mjestu, no ona ostaje gotovo pa kamena lica do samoga kraja.

Zato što smo ovo drugo već vidjeli i bilo bi očekivano na neki način. Njen lik mi se upravo zato i sviđa jer ne reagira po očekivanom obrascu. To smo konzistentno proveli do kraja filma.

Anitu tumači Vaša supruga Ecija Ojdanić. Je li bilo teško 'naređivati' supruzi, i još k tome policajki?

S obzirom na to da smo već zajedno prošli razne TV forme, zajednički projekti nam nisu strani, a k tome, dobro funkcioniramo. Ecija je ovom slučaju osjećala veći pritisak jer je imala glavnu ulogu, a istovremeno je i brinula za moj film.

Je li rad sa suprugom zadovoljstvo ili 'muka'? Postaje li film ili neki drugi zajednički projekt u takvom okruženju obiteljska opsesija ili ste naučili raditi odmak privatnog od poslovnog?

Mislim da je to privilegija. Znate kako se kaže: posao nosite kući. Nije nevažno da kući imate partnera koji razumije čime se bavite, a ako se slučajno i nađete na istom setu, onda ste jedan drugom korektori i zaista najbliži suradnici. Moj odmak od prof/privat reflektira se u tome da sam često oštriji i zahtjevniji prema Eciji nego prema drugim glumcima. Ali to je zato što intimno želim da je što bolja pa od nje ponekad tražim i previše.

U Puli je ove godine bio rekordan broj domaćih filmova, dobar dio kojih je već zaigrao u hrvatskim kinima. Kako biste najavili 'Hitac' u odnosu na njih? Po čemu se razlikuje i zašto bi hrvatska publika trebala doći pogledati baš njega?

Zato što mu domaća kritika nije bila sklona.