Ova zima idealna je za vožnju biciklom: s puno sunca, pogotovo u planinama, pri usponu vam je toplo koliko god bili zaklonjeni u klancu ili šumi, a slijedi nagrada na prvom proplanku. Nije loše izbjeći dulju vožnju po ravnom uz potok ili kotlinu jer ćete se teže zagrijati. Najbolje je isplanirati vožnju između devet ujutro i tri popodne.

Iako sam pri polasku na Japetić u Samoborskom gorju znao da bi moglo pasti nešto snijega, iznenadila me količina. Ništa, međutim, nisam prepustio slučaju. Imao sam odlične gume šireg promjera i pune ripni. Pri dolasku na snježnu podlogu, malo sam još ispustio zrak u gumama. Kada je to leglo u snijeg, činilo se kao da sam na snježnim sanjkama na dva kotača. Električni bicikl još je odradio svoje u dodanoj snazi, a pri usporavanju lakše sam se kretao i izvlačio iz zavoja pri malim brzinama. Nisam morao stati, a s klasičnim biciklom sigurno bih morao češće zastajkivati. Išao sam uglavnom po cesti, pa mi je odgovaralo što je prije mene prošao barem jedan auto. Ipak je lakše voziti po tragu, a ne prtiti snijeg. Dok sam uživao u prizorima Žumberka i pogledima koji su sezali sve do Alpa i planina Gorskog kotara, sustigla me i ralica koju sam rado propustio. Do planinarskog doma na Japetiću ostala su mi još tri kilometra.

Više nisam žurio, znam da imam Japetić u ruci. Baterija je i dalje pokazivala da sam potrošio trećinu struje. Inače, krenuo sam iz Jastrebarskog, dokle sam došao vlakom iz Zagreba. Treba malo imati i sreće - imao sam izvanredno vrijeme. Temperatura se od jutarnjeg minusa digla na desetak Celzijevih stupnjeva. Snijeg se odlično držao, pogotovo prema sjevernoj strani, kuda i ide uspon na Japetić. Najprije sam išao preko sela Miladini i Gorica Svetojanska. Zatim uz potok, najdosadniji dio puta, barem zimi.

Ukupno sam do vrha prošao dvadesetak kilometara. Oko deset po asfaltu, tri po relativno ravnoj makadamskoj cesti. Sve bez značajnijeg uspona. Uslijedilo je još sedam kilometara težeg puta i vožnje uz brdo. Podloga je bila prekrivena snijegom. Nakon nekoliko serpentina i opet jačih uspona stigao sam na južni dio gore, gdje je planinarski dom Žitnica. Razveselio me velik broj biciklista, bilo nas je desetak, gotovo koliko i planinara. Uslijedila je okrepa te slikanje. Dobra vidljivost, predivno vrijeme i dobra planinska atmosfera učinili su izlet još boljim.

Električni bicikl HaiBike Sduro fullseven 8.0 u gornjoj je klasi bicikala. Gume su 29 cola, a odmaknuta prednja vilica dala je novu dimenziju i moć upravljivosti. Emotor napravila je Yamaha, a kako je uži od Boschovih, primjerice, stao je i prednji dupli zupčanik. Ovaj ebike ima dvadesetak brzina, što prvi put i vidim i vozim. Zadnja suspenzija, tj. amortizer, i kod običnih bicikala nije standard. Kod električnog bajka, koji je teži zbog motora i baterije gotovo duplo, zadnja suspenzija puno znači. Bolje prianja te upravljivost bicikla i vozača čini održivom. Manje umora, a više uživancije. Domet je dulji uz pametnu vožnju, no ne treba bespotrebno koristiti dodavanje snage preko motora, odnosno struje. Mora malo biti teško.

Inače, baterija se brže prazni zimi, a sporije ljeti. Usudio bih se reći da za toplijeg vremena jednom baterijom možete prijeći i do sto kilometara. U zimskom razdoblju pak to može biti i duplo manje. Ovakve bicikle nazivaju još i pedeleci. Ne mogu voziti samostalno, već prema potrebi ili želji vozača dodaju snagu. Daju vozaču više mogućnosti u vožnji, savladavanju prepreka, pa i na snijegu. Omogućuju odlazak na dulje i zahtjevnije ture.

O doživljajima na ovom biciklu pisat ću i dalje. Veselim se proljeću i puno je planova za električne ture. No neću zanemariti ni klasičan bicikl. Bit će prilika za ocjene i usporedbe.

Uz dobar ručak u planinarskom domu, koji je otvoren samo vikendom, uslijedio je povratak. Baš me zanimalo kako će se bicikl ponašati pri spustu na klizavoj podlozi. Vraćao sam se preko Samobora, a odgovaralo mi je to što je već na Japetiću tim putem prema Šipačkom bregu prošlo puno biciklista. Išao sam dosta sporo jer je sve bilo puno bljuzge koja je špricala na sve strane. Do Smerovišća i Samobora došao sam relativno brzo. I onda lagano do Zagreba.