Našeg blogera tiha ljepotica Gacka kao da je zavoljela, a i on se u svakom posjetu na biciklu veseli njezinoj plavozelenoj boji. Pastrve nakon mrijesta jure na sve strane, ne samo biciklisti, koji ne mogu dočekati da konačno stigne pravo proljeće. U kombinezonu, kao i prvi ribiči, otvorili smo novu sezonu vozeći se uz Gacku. Konačno se svi posjetitelji raduju boravku na otvorenom, a Gacka dolina i Otočac idealni su za to
Nove šetnice uz Gacku obradovale se me, a čini se - ne samo mene. Požurili su i mještani u prirodu pješke, biciklom, kako god. A i gosti namjernici, poput mene, zuje i dive se novim vidicima, vizurama, a i putovima oko Gacke, gotovo do samog centra Otočca. Pa tako iz grada, preko kamenog, zatim novog drvenog mosta, dođete do njezinog veličanstva Gacke.
Razigrani konji na drugoj obali pozorno me gledaju, a ja ne znam što me više interesira i kamo krenuti: prema dolini i obroncima Velebita, samoj rijeci i aglomeraciji urbanog toka ili uzvodno, što je moj cilj ovoga puta - voziti se lijevom obalom dokle mogu. Snijega još ima, svako malo naiđem na zadnje trzaje zime. Jedino dva labuda, čini se, ništa ne brine. Čim su me vidjeli, odmah plove prema meni, veliki valovi plove za njima, kao da brodovi dolaze. Mali fotosession i idemo svaki svojim putem dalje, oni prema jugu, a ja sjeveru. Znaju oni dobro kamo treba ići, mašemo si, a ja još radim mali krug oko toka Gacke koji se dobro zaletio prema svom 'ušću' u more i hidrocentrali u Senju.
Najviše što mi se sviđa biciklirajući uz Gacku jest bezbroj mostova, a neki su iz onih starih vremena i izgledaju kao da su sišli s razglednica iz prošlog stoljeća. Neki manji potpuno su novi ili uređeni i isto tako milina je prošetati njima ili na tren prijeći Gacku. Nema mi ljepše nego se nadviti nad tu krasoticu i tepati i njoj i pastrvama koje s guštom promatram kako bezbrižno i sretno žive u svom carstvu. Toliko je lijepo ovdje da me ništa ne može zaustaviti. Valjda zbog tih silnih izvora koji pune glavni vodotok rijeke gotovo cijelom dolinom i svježine koja struji ovim krajem, a toliki bljesak Sunčevih zraka vidio sam još samo na moru.
Kakav samo koloplet Gacka može izvesti - na tren sam se zamislio vozeći kroz seoce i najednom je nema, tražim je, gledam oko sebe, pa gdje je nestala, maločas je bila ovdje. To ni češki skladatelj Bedrich Smetana ne bi mogao popratiti, a podsjećaju me na nju taktovi njegove riječne simfonije Vltave, jer pojavljuju se u njegovoj skladbi i isto tako nestaju, i stalno tako. Čini mi se da Gacka muzicira i da vozim po taktovima neke čarobne serenade...
Za one koji bi htjeli iskušati sve pomalo, od pedaliranja uz rijeku do nepreglednih pašnjaka, idealna je Barkanova staza, duga, ali nije zahtjevna, pa je mogu voziti svi rekreativci. Obilazi skoro sva vrila, od Majerovog vrila i čudesnih mlinica u Sincu do najjačeg Tonković vrila, a upoznat ćete sve atrakcije i doživjeti dolinu na najbolji mogući način. U načelu su sve cestice u dolini lagane i ravne, ali ima i brežuljaka, posebno u dijelu koji se naslanja na Velebit i na kojem se Gacka najviše približava autocesti A1, odakle se može dobro vidjeti iz auta. I obrnuto, iznenadit ćete se kada se odjednom nađete ispod ulaza u Plasinu, tunel koji smo dobro upoznali putujući Dalmatinom.
Vraćam se na put i nakon meditiranja uz Gacku idem dalje uzvodno od restorana Ribič. To je ujedno dio Barkanove rute, pa je signalizacija besprijekorna, ali može se orijentirati i prema rijeci. Osim ako Gacke nestane, no bez brige - brzo će opet doći. Ako netko treba finih domaćih likera, naići će na OPG, a vlasnika treba samo zazvati, tu je negdje. Kada sam pomislio da sam jedini aktivan turist na biciklu, demantiralo me nekoliko njih koji su poput mene na prvi mig topline izašli u prirodu. Nailazim na grupu na quadovima koja je krenula u upoznavanje i istraživanje Gacke. Grupu s puno mlađahnih studenata poveo je Denis Lončar, vlasnik Velebit aktivnosti, a iznajmljuje i kajake te bicikle.
Nakon desetak kilometara vožnje nalazi se lijepo natkriveno drveno odmorište, a uz Gacku se na njemu može uživati do mile volje. Nakon kilometra treba prijeći most i krenuti na suprotnu obalu te ići lokalnom cestom kako bi se opet primaklo Gackoj. Iako kad ste uz nju sve izgleda kao da je blizu, začas ćete napraviti tridesetak kilometara. Samo da prijeđete rutu oko Ličkog Lešća i krenete prema Sincu te posjetite bar veća vrila, trebate proći još petnaestak kilometara. Da ne spominjemo zaustavljanje, fotografiranje i okrepu na nekoj od lokacija. Proći će vrijeme, pa treba ukalkulirati i povratak u Otočac. Najbolje se vratiti opet po dijelu Barkanove rute uz stari aerodrom, čime se zaobiđe glavna cesta za Otočac.
U svakom slučaju, za bilo koji bike izlet, pa i ovaj, posjet Otočcu i turu uz Gacku do vrila oko Sinca, odvojite pet sati. Uz dodatno razgledavanje lokaliteta najbolje je za ovaj posjet uzeti cijeli dan ili, još bolje, doći na cijeli vikend. Tako će biti vremena za potpuniji doživljaj i upoznavanje Gacke ne samo s bicikla, već i iz kajaka ili s quada.