Taj čudesni lungomare oko Vodica i more beskrajnih bike ruta u zaleđu uz visoke suhozide sjajna su pozivnica za vožnju biciklom na moru. Doživjeti Vodice u ovo doba godine prava je bike rapsodija. Nema gužvi, a topli dani i puno sunca pružaju puno mogućnosti izleta. Možete naići na rimsku cisternu, mnoge arheološke lokalitete i atrakcije uz puno mediteranskog štiha. Upoznajte 'prekomorske zemlje' s bicikla, kako su nekada stanovnici susjednog otoka Prvića zvali Vodice i okolicu. Danas se, eto, na biciklu upoznajemo s poviješću Prvića idemo i 'preko bare', u Vodice, Srimu i Tribunj.

Davno su na Prviću živjele četiri tisuće ljudi, a u Vodicama i manje. Sada je na njemu stotinjak ljudi, a na kopnu ih je nemjerljivo više. Gostiju na biciklu u Vodicama dnevno ima kao mještana na Prviću iako je i on jedna od traženih bike staza.

Vodička riva, uz plaže i zelene obale, kako još zovu dio prema Tribunju zbog puno zelenila, izvan sezone su lijepe dionice za vožnju uz more. Tramontana je uvijek tu pa kada se zagrijete na novoj šetnici oko poluotoka Sovlje, odmah ćete se rashladiti. Iako makadamski put nije težak, malo ide gore, malo dolje pa umara, no dodir s morem i ljepota su veličanstveni. Nitko neće zamjeriti ako zastanete i udahnete zraka i usput snimite koju dobru fotku.

Kako se u ovim krajevima najlakše bilo braniti od najezde Turaka bijegom na otok, tako je i Tribunj, kao i Primošten, poput mnogih mjesta na Jadranu, povezan s kopnom malim mostovima. Ovaj u Tribunju baš je poseban, kao i kava koju ispijamo tik do mora.

Sa mnom je Ivan Cukrov iz Karika Vodice, koji će me provesti kroz sve skrivene čari okolice i upoznati s postojećim bike rutama u dužini od petstotinjak kilometara. Ali i s uobičajenim mjestima na koja odlaze iz Vodica, pa i na bike izlete koje turisti najviše vole. Ivan je, osim što je pasionirani biciklist, jako dobar vodič s osjećajem za priče koje gosti vole, a one su mamac za veći broj dolazaka i produljenje sezone na moru.

Kaže mi Ivan da ima biciklista koji prođu i pedeset i više kilometara na zahtjevnom terenu, ali i onih željnih guštanja. Iako okvirno svi izleti jednako traju, ovi potonji uključuju više kontakta s područjem po kojem se vozi, poput obilaska utvrda, vidikovaca i svega onoga što bi moglo biti zanimljivo vidjeti ili istražiti. Saznajem da su vrlo popularne postale bike&kanu ture, a koje uz pedaliranje uključuju vožnju kanuom uz kanjone Prokljanskog jezera i Krke. Ono što se ne može dobro vidjeti s bicikla može se doživjeti u riječnoj avanturi. Samo da je fora i da se može ponuditi više od očekivanog.

Od Vodica se ide rivom u smjeru hotela Punta i dalje kroz zelenu obalnu oazu, na koju su Vodičani jako ponosni. Malo vožnje po pijesku i plaži do dolaska na područje Tribunja. No i to će biti uređeno već do ljeta, kada bike i hike povezuju Vodice i Tribunj. Dalje se nastavlja uz obalu preko kamenog mosta sve do pitoresknog gradića koji morate obići te otići na neku od terasa na osvježenje. Vjetar lagano puše, taman da vas malo rashladi. Jer i sada, iako je zima, na suncu uvijek grije i toplo je dok pedalirate. A svakako ćete se još ugrijati na stazi oko Sovlja, gdje je poluotok prokrčen i nastala je vrlo popularna šetnica i bike staza, koju svi posjećuju. Istina, makadam je malo grub, ali prijeđe se nakon dva kilometra, pa se može savladati uz puno gušta i zelenoplavih prizora. Vrijedi se malo pomučiti, a slijedi povratak u Tribunj, u kojem ćete se susresti, bar u replici, s popularnim tribunjskim magarcem. Vožnja prema Vodicama kroz središte i dalje prema Srimi, u kojoj opet uz beskrajne šetnice i plaže možete uživati do mile volje.

Odlučio sam ovaj lijep dan završiti u obližnjoj vinariji Baraka. Vrijeme je sazrijevanja mladog vina i prilika za degustaciju. Mislim da će mi dobro doći tako nešto nakon prvog vrućeg morskog i bike dana. Lijepo je kada možeš kušati sve ono što je na putu koji si prošao. A imao sam odličan uvod, od Srime sam krenuo prema Šibeniku i ubrzo je došlo dobro vidljivo skretanje desno na manju cestu koja će vrlo brzo postati makadamska. I postati šećer na kraju, kao i iznenađenje današnje vožnje. Vožnja uz suhozide visoke preko dva metra imala je elemente labirinta, vidjelo se još samo nebo. Srećem na pola puta troje šetača koji su sjeli na suhozide i otkrivaju mi da je i njima ovo otkriće iako žive u tom kraju. Pa se ne čude mojim epitetima koje dijelim ovom neobičnom spomeniku teškom životu koji i danas služi poljoprivrednicima, ali i izletnicima i biciklistima, jer tako izbjegavaju vožnju Jadranskom magistralom.

Čeka me Filip Baraka, pomorac i vinar koji nastavlja obiteljsku tradiciju, i odmah mi ispred svoje butik vinarije govori da je ovo kao izmišljena lokacija za lozu. Stalno strujanje zraka na ovom području poluotoka Srima između mora i rijeke Krke pogoduje dobrim vinima. Kušamo maraštinu, a kako je neuobičajeno toplo, gotovo 16 stupnjeva je vani, ovo inače osvježavajuće vino bilo je taman za okrepu.

Pršut rezan rukom, inćuni i sir bili su uvod za sljubljivanje i ispijanje crnih vina. Imanje čine tri hektara vinograda i maslinika te sama vinarija, podrum i sala za goste. Sorte debit, maraština i babić vina su šibenskog kraja, a lijepa su stanica na bike rutama.

'Ima inicijativa da se iskrče i poboljšaju rute uz obalu i prošire duž cijelog poluotoka. Pa ovdje je 1000 kilometara suhozida kulturno dobro i zaštićeni krajobraz. Najviši su na Jadranu, a mjestimično su visoki i preko dva metra. Na imanju smo napravili nove suhozide i to su ujedno prvi koji su izgrađeni nakon sto i više godina na ovom području', zaključuje Baraka.

Bike ture su lijepa priča i svi ih doživljavaju kao odličan koncept za produljenje sezone. Vožnja u ranim proljetnim mjesecima sve do srpnja može biti dobra za punjenje smještajnih kapaciteta i ponudu s dodanom vrijednošću, što žele i gosti i domaćini.