Valjda smo mislili da će nam manje biti vruće jer smo žustro krenuli sa starta u Kukuljanovu, da što prije dohvatimo vrhove područja grada Bakra, a ima ih napretek od Platka, Tuhobića do Risnjaka. No ovog puta smo bliže moru i oko 400 metara iznad mora. Zato će se vidici pružati prema Učki, krševitom zaleđu i božanstvenom bakarskom zaljevu koji nam je bio tako blizu, na dohvat ruke. Osjetili smo taj dodir s jednim od najstarijih gradova na Jadranu. Nema boljeg načina od bicikliranja da upoznamo riječki i kvarnerski akvatorij na posve drugačiji način. I to još na pravi ljetni dan koji kao da nam je najavio Margaretino leto koje se u Bakru tradicionalno održava u lipnju.

Inače, ima pet razloga za posjet Bakru zbog kojih ćete se u njega zaljubiti. Meni je bio dovoljan pogled za koji se isplati pedalirati i patiti. Ni s čim se ne može usporediti ni platiti. Bakar je nekada bio najveći hrvatski grad i luka. Legenda o zaštitnici grada Margareti duboko se usjekla u povijest ovog kraja pa je se ne možemo ne sjetiti i s ovog mjesta. Gdje pogled ljubi more, šara čuvenim bakarskim prezidima i terasama na istočnim obroncima i krškim fenomenima. Pojavile su se i nove vizure novog doba, tako da velike petlje i tuneli kao da proviruju iz planina. Jedva čekam vidjeti i one druge ništa manje važne i slikovite jer čine staru jezgru Bakra. Mnoge kamene kuće, Kaštel i crkva. Sv Andrije te Rimska i Turska kuća, dobra su pozivnica za turistički posjet i na dva kotača, naravno.

Područje grada Bakra ima oko 160 kilometara uređenih biciklističkih staza s ukupno devet ruta, s ponosom ističe Sonja Jelušić, direktorica Turističke zajednice, i dodaje da se u svako izdanje Bakar Bikea trude uključiti i gastro dio koji prezentira proizvode ovog kraja. Ovoga puta okrjepa su bile baškote i ribice pa su sudionici ove rekreativne biciklijade guštali u delicijama u vrletima i stijenama iznad Bakra. Ova rekreativna biciklijada postala je događaj koji se ne propušta. Iako nije natjecateljskog tipa, uvijek se odabere neki teži uspon na kojem se mjeri vrijeme kako bi se unijelo malo duha te brzine i snage. Najbržima se dodijele nagrade i medalje, a na bike tron idu kralj i kraljica. Ovog puta kraljica, ali na biciklu je Gabrijela Frlan, a kralj Gordan Radović.
Biciklisti su mogli birati kraću i dulju rutu. Dulja staza koja je išla preko Kostrene i koju ju odabrala većina sudionika, imala je slatki đir. Naime, u Kostreni ih je čekala kostrenska torta, slatki jestivi suvenir. Ideja o kostrenskoj torti dugo se pekla. Obitelj Sablić je nakon petnaest godina, uz pomoć općine, misli pretočila u djela i rođen je autohtoni kostrenski suvenir. Koji danas, evo, degustiraju cikloturisti. Probno testiranje nove torte bilo je s mještanima i njihovim gostima, koji nisu skrivali oduševljenje. Kao ni biciklisti na bakarskoj biciklijadi. Za nastanak novog kostrenskog suvenira zaslužan je Darko Sablić sa suprugom Rozalindom.

Dok mukotrpno bicikliramo, jer nije lako osvojiti bakarske vidikovce, vrhove i pašnjake, prisjećam se i prvog prirodno pjenušavog vina Bakarske vodice! Sve je počelo od Bakarskih prezida nastalih krajem 18. stoljeća, mukotrpnim radom i znojem naših predaka, rođenih praputnjaraca. Na antropogenom tlu, ograđujući metar po metar gromača, donoseći zemlju u košarama na leđima, sadila se i uzgajala autohtona sorta vinove loze Belina. Preradom grožđa beline nastala je Bakarska vodica, definirana u Vinskom zakonu iz 1929. godine, a konzumirana na Brionima i engleskom dvoru.

Nakon više od pola stoljeća zapuštenosti, 2002. godine započela je obnova prezida sadnjom i uzgojem spomenute sorte vinove loze. Težnja je bila da se blagodati podneblja, obilje sunca i blizina mora, sjedine s ljudskim radom ne bi li se postigla izvrsnost i osebujan bouquet pjenušca. To je budućim generacijama dobar zalog za ulazak u europsku i svjetsku kulturnu baštinu, nastavljajući s ponosom tradiciju svojih djedova.

Sljedeća delicija - koju smo okusili, a ne samo o njoj maštali - jest baškot. Baškot je tipičan dvaput prepečeni krušni proizvod. To je vrsta peciva u obliku koluta koji su u Bakar donijeli ribari iz Chioggie. Nekada se nosio umjesto kruha na duža ribolovna putovanja, a bio je nezaobilazan u brodskoj kuhinji, gdje su baškoti visili na konopcu. Zbog svoje suhoće mogao je trajati i do šest mjeseci te je bio vrlo pogodan za prehranu na dugim putovanjima, a jeo se sa svim tekućinama dostupnima na brodovima, iako se tradicionalno umakao u crno vino. Kvalitetu baškota ocjenjivali su tako da bi baškot pustili s određene visine da padne i razbije se. Baškot koji se razbio u više komada bio je bolji. Svaki baškot nije savršenoga prstenastog oblika jer ga proizvodi čovjek, a ne stroj, ali je zbog istog razloga savršenog, nepromijenjenog okusa.

Proizveden je s ljubavlju i toplinom dodira za uživanje u okusu. Danas je postao zaštitni znak Bakra, a izabran je i za službeni suvenir grada. Bakarski baškot je vrlo popularan među svim generacijama koje rado navrate u nadaleko poznatu pekaru Bakarski baškot gdje se svakodnevno proizvode meki i tvrdi bakarski baškoti. Dok bicikliramo, nešto učimo o povijesti, pa i gastronomiji naših predaka i upoznajemo njihove običaje i način prehrane, koji nam i dan danas dobro dođu.

Inače, Bakar Bike je i primjer dobro organiziranog i osmišljenog biciklističkog događaja, ovog puta pomagali su već spomenuti vatrogasci iz Škrljeva, a prometna policija odradila je odličan posao oko brige za kolonu biciklista prilikom prelaska glavnih prometnica. Biciklijada je održana pod dirigentskom palicom Bojana Šenkinca koji je osmislio i biciklističke staze na području Bakra. Blago Bojanu kad ima dobre bicikliste koji su bili kao orkestar koji je pedalama svirao svoju pjesmu uspjeha i snage. Ili možda, blago nama, jer imamo Bojana koji nas vodi uvijek prema nekim novim bike putovima i doživljajima. Sudeći po fejs porukama i komentarima mojih fanova, slijede i novi bike pohodi prema Bakru.

Da ne zaboravimo pet razloga za posjet ovom gradu i kraju. To su kameni zaljev, Turska i Rimska kuća iza kojih se isprepleću mnoge legende. Zatim tu su i bakarski prezidi, vinogradi u kamenu. I na kraju - peti razlog za posjet Bakru su biciklističke staze. Koje, složiti ćete se, dokazuju da nemoguće postaje moguće.