'Slobodno popijte plavinu', hrabri me Vinko Gulaš iz Polače, 'nije jako, mi ga pijemo dok radimo u polju.' Nevoljko pristajem, ipak sam na biciklu i tek sam krenuo. Vrućina je doduše već počela, baš je upeklo u polju, popuštam i eto, kao da mi je plavina pomogla u pedaliranju. Osjećao sam se svježije i nekako u trenu postao sam dio ovoga kraja.

Ovdje uspijeva sve, a najviše, čini se, masline i vino. Pitam što to visi u mreži ispred kuće u verandi. 'A pužice su to, idu na travu i vlagu, moraju se očistiti i onda ih jedemo navečer, poslije jela, kao desert', kaže moj domaćin. I dok ispijam vino, nisam ni pretpostavio da ću već tren poslije ući među kilometarske nasade plavine, čija je berba baš u tijeku.

Ondje se vozi i poznata biciklijada Bike&Wine Ravni kotari, čiju sam rutu prošao. I ja sam krenuo iz zadruge MasVin prema Polači po makadamu te dalje uz hipodrom po stepskim putovima Nadinskog blata. Ruta dalje ide prema nekoliko vinarija prolazeći kroz predivne ruralne dijelove Zadarske županije i ujedno najvećeg vinogradarskog područja u sjevernoj Dalmaciji. Ova vinsko-biciklistička priča obilazi utvrde Kličevice i Kaštela Benković u Benkovcu. Obično joj je završetak u Ražnjevića dvorima, inače reprezentativnom objektu poznate hotelske kuće Ilirija resort. Ova ruta duga je 39 kilometara i sjajan jesenski bike izlet s mnogo tema i lokacija kulturne baštine, ali i gastro&eno prizvukom koji vole svi biciklisti.

Damir Maričić, koji je i osmislio izlet Bike&Wine, kaže u šali da su obuhvatili 'tri gracije Dalmacije' - a to su loza, maslina i smokva. Ali i kultura, naprimjer srednjovjekovni kaštel u Benkovcu kao vrlo lijepo mjesto, idealno za odmor. A ondje nas dočekuju dva vinara sa svojim vinima, pa nastavljamo prema kraju rute i Ražnjevića dvorima u Polači.

Ovaj objekt, među prvima na ovom području, je kao difuzni hotel. S vremenom je postao agro i kao ponuda ekskluzivnog turizma uređen je u kamenom stilu starih dvora za smještaj oko 20 ljudi u odvojenim kućama. Ondje se održavaju mnogi događaji i konferencije, polazište je bike tura, winetesting izleta i sl. Obitelj Ražnjević spominje se 1307. godine, a mnogi detalji su sačuvani pa se duh povijesti osjeća na svakom koraku učinjenom na imanju. Tu je i avlija, jer ovo je područje bilo skoro dvjesto godina dio Otomanskog Carstva.

Kraj je raznovrstan, a na malom području nalazi se jako puno toga, zato ga obožavaju svi gosti i rekreativci, a relativno je lagan za vožnju biciklom. Ovdje su rijeke, jezera, uopće cijelo zaleđe je interesantno, obala je razvedena i jednostavna za bike ture, a tu su i otoci - zaključuje Damir Maričić iz Ilirija travela.

Moram priznati da sam se nakon nekoliko dana bicikliranja osjećao kao da sam na višednevnoj bike turi po Hrvatskoj. A zapravo sam stalno bio na istom mjestu u krugu od tridesetak i manje kilometara. Biograd na Moru i hotel Ilirija bili su odlična polazna točka za sve izlete. Hoteli su još puni, a gostiju ima, pogotovo sam to vidio po cikloturistima - kao da izviru na svakom koraku koliko ih ima. Posebno na otocima, a na trajektu za Pašman bilo je tridesetak automobila, bome i toliko bicikala. I sve su to bili električni bicikli - nezaustavljivo postaju popularni među gostima srednje dobi koji se tako odvaže i na izazovnije ture i vidikovce. Na vrhu Straža na Pašmanu nije me zato iznenadila hrpa biciklista i hodača. Svi bi htjeli do svog uspjeha, dobre fotke i pogleda. A ondje ga ima i puca 365 stupnjeva uokolo. Ipak, zapadni dio akvatorija je čudesan s brojnim uvalama Pašmana, impresivnim Dugim otokom i nešto južnije Kornatima. Po Pašmanu ide i dio mediteranske bike rute EuroVelo8.

Dok me glazba s hotelskog podija Ilirija navečer razveselila, opustila i podsjetila na neka već zaboravljena vremena, zaplesao sam uz zvuke morske idile koja se i ovih dana nastavlja duž Jadrana. Osjećam još okus finih slastica, ali i ribe koju sam jeo svaku večer. Plavina je od povratka iz Polače bila stalni večernji motiv za sutrašnji novi izlet. More 24, a zrak 27 stupnjeva Celzija - kombinacija je to koja se ne propušta. Pa kupao sam se više nego ovog cijelog ljeta.

Ostao sam zaprepašten kada se u nedjeljno jutro ispred Biograda pojavilo na plavom horizontu stotinjak jedrilica koje su krenule na tjednu turu. Pa da, pomislih, očito je smjenski dan u marini. A za one na malim brodovima Biograd je vrlo dobra nautička pozicija za odlazak na pučinu. Tako je i na biciklu, sve je nadohvat ruke. Za ambicioznije ni Zadar nije predaleko, a Vransko jezero izlet je i pol. Svoju turu i boravak u Biogradu završavam u polju lubenica i dinja koje su netom prije obrane, ali sam si zato kupio celer, mrkvu i peršin, kojeg već ima u obilju. Jeo sam slasne domaće breskve i mislio na pužiće koje bi možda trebalo probati pri nekom drugom posjetu ovom kraju odlične klime. U kojem i u zimskim mjesecima može biti novih bike putovanja te gastro i wine priča.