Kada se u širem smislu misli na Turopolje, onda se može reći da se to područje proteže južno od Zagreba pa sve do Siska. Turopolje je i naselje nedaleko od stare ceste Zagreb – Sisak smješteno pored Buševca. Ima i željezničku stanicu pa je dobro polazište za one koji, na primjer, dođu iz Zagreba vlakom. Dovoljno ima mjesta za parkiranje automobila, tako da je samo mjesto dobar point za izlet. Biciklistički, ali i za hodanje ili trčanje. Ravne šumske makadamske ceste idealne su za vožnju MTB biciklom i druge aktivnosti na otvorenom.

Za polazište bike izleta uzeli smo naselje Turopolje. Dalje sjeverno po asfaltiranom putu ide se prema selu Rakitovec koje je gotovo naslonjeno na Turopolje. Do kanala Sava – Odra samo su tri kilometra pa se na prvom raskršću skreće desno. Tu je i stari drveni most preko kojeg je i reduciran promet. Treba ga škicnuti jer je s njega lijepi pogled. No mi nastavljamo ravno prema kaznionici u Turopolju, do kuda je i cesta asfaltirana. Do tog mjesta od našeg polazišta je oko šest kilometara. Tu se ulazi u šumu, u Turopoljski lug! Interesantna su raskršća. kada su na sve četiri strane ceste ravne i ne vidi im se kraj. Osim, naravno, brojnih čeka koje koriste lovci. Stoljetne šume su ujedno i poplavno područje i ljeti su vlažne. Tako da je bicikliranje uvijek ugodno. I ljeti, ali i zimi. Ljeti visoka stabla štite od sunca. A sada, ovako ogoljena, uvijek propuštaju zrake sunca i uz malo zagrijavanja, čini vam se kao da ste u nekom virtualnom svijetu. Naizgled, prizori su stalno isti. Dinamiku kretanja poremeti jedino zvuk ptica ili divljač koju svako malo možete uočiti u daljini. Ali i šumare koji krče i održavaju to šumsko područje.

A tako je i sve počelo - trag našeg današnjeg pedaliranja seže u 1774. godinu kada je ovdje počelo veliko krčenje šuma. A na to nas danas podsjeća slavoluk koji je nekada bio drven, a danas je betonski. Stari je odnijela velika poplava početkom stoljeća. Zaustavljam se na jednom, pokazalo se poslije jako bitnom raskršću, na kojem nema putokaza. No raskršće s raspelom je sasvim dovoljno obilježje za orijentaciju. Jer zaista se učini da ovaj put nema kraja, tako da nakon pustih kilometara više gotovo i ne znaš gdje si. Osim da ti je lijepo i ugodno. U zimskim mjesecima ne treba se brinuti za tekućinu, ali ljeti svakako treba uzeti puno vode.

Do raspela od Turopolja ima oko deset kilometara i tu se skretanjem udesno može vratiti preko mjesta Pešćenica na polazište, što bi značilo sveukupno dvadesetak kilometara pedaliranja. Lijevo se ide prema rijeci Odri i zaista je šteta ne posjetiti njen prirodni tok, ali i stari drveni most. Do mosta i Odre od raspela ima oko dva kilometra. Tolika je i udaljenost do Vrata od krča, slavoluka gdje se smatra da je ostatak prapovijesne šume i legende o spomeniku ljudskom radu. Naime, šume su se nekada krčile kako bi se oslobodio prostor za pašnjake i nova naselja.

Nakon kraćeg zadržavanja kod slavoluka i Turopoljskih vrata, treba donijeti odluku kamo dalje. Ako je namjera izleta bila malo se provozati, proći bajkom tridesetak kilometara, ruta je idealna. Naravno, uz posjet mostu na Odri i, na primjer, kod već spomenutog križanja vratiti se drugim putem preko Peščenice. Tu je također željeznička postaja pa je moguć i povratak vlakom. U svim naseljima kroz koje se prolazi imaju trgovina i kafić, tako da je okrepa moguća. Jedino preko mosta na Odri u malom mjestašcu Selce nema objekta za opskrbu. Ako nekom ipak nešto zatreba, može se otići do većeg i iz daljine prepoznatljivog imanja s konjima. Vlasnik će rado svakom pomoći, a možete se uz rijeku Odru malo i odmoriti. Oni s većom snagom i kojima nije problem prijeći na bajku pedesetak i više kilometara, mogu se vratiti prema Turopolju i preko Veleševca, Orla i Bukevja uz rijeku Savu natrag prema Turopolju, Velikoj Gorici ili čak Zagrebu.

Jedna od mogućnosti za povratak u Zagreb, a bez puno kilometara ili barem ne previše, ako takve granice uopće ima, put je skelom preko Save u Oborovu. Relativno brzo se može doći do Dugog Sela, odakle je gradskim vlakovima moguć povratak u Zagreb. Ova bike varijanta od Turopolja, preko Vrata od krča do mosta na Odri, preko skele do Dugog Sela bila bi duga oko 40 kilometara. Povratak bajkom uz Savu do Zagreba bio bi pedesetak kilometara, možda i više, a malo ipak manje bilo bi do Turopolja i Gorice.

Na ovoj ruti najvredniji su očuvani kompleks poplavnih šuma hrasta lužnjaka, vlažne livade i prirodni tok rijeke Odre. Tu su staništa oko 220 vrsta ptica, a livade su veliko europsko gnjezdilište ove vrste. U bogatoj fauni luga, uz ptice, važno mjesto imaju i sisavci. Rijeka Odra bogata je ribom, a ovo područje osim što je nužno za održanje tih staništa, prije svega ovisi o režimu podzemnih i poplavnih voda. O kolikoj se snazi i moći vode radi, govori i podatak da je i sam slavoluk nekada poplavljen, kao i cijelo područje kojim pedaliramo. Tako da se ponekad osim biciklom, ovuda može voziti i čamcem. Slavoluk pod vodom, to bi također mogla biti zanimljiva turistička ponuda. Inače, šire područje Turopolja doslovce je isprepleteno novim cestama, istočnom obilaznicom oko Gorice, novom autocestom prema Sisku i priključnim prometnicama. Tako da su promijenjene vizure Turopolja, a otvorene i nove komunikacije kojih do sada nije bilo. Također, napravljeni su i brojni nadvožnjaci s kojih se često pružaju lijepi pogledi na ovaj nizinski kraj. Više o izletima i bike rutama u Zagrebačkoj županiji na www.tzzz.hr i biciklizmu na www.keindl-sport.hr