Krovni nosači za bicikle, vječna dilema da ili ne!? Kako prevesti bicikl do destinacije ili mjesta gdje počinje tura? Na tržištu se u zadnje vrijeme pojavilo i dosta kvalitetnih nosača koji se montiraju na zadnja vrata. No kod potonjih ipak postoji veća mogućnost da trake popuste i da bicikli grebu jedni o druge ili o gepek. No sve je stvar iskustva i načina postavljanja. Ipak, kod ovih nosača je potrebno imati komplet koji se montira dok kod krovnih treba imati prvo osnovne nosače i još svaki nosač posebno za svaki bicikl. Što je skuplje, a možda se na prvu čini i da je komplicirano. Za ovu priliku provjerili smo kako ide s krovnim nosačima Mont Blanc koji je u svojoj referenci zavodljivo najavio da se radi o nosačima s najjednostavnijom montažom na svjetskom tržištu. Točno, proizvođači nosača su se jako trudili kako bi biciklistima i svima koji žele povesti svoj bicikl zaista omogućili da to postavljanje prođe što jednostavnije te, što je najvažnije, da se za vrijeme vožnje osjećaju bezbrižno i, naravno, da su bicikli sigurni.

Ono što je meni velika razlika i novost je to da je Mont Blanc riješio jedan važan trenutak kada bicikl montiramo na nosače - tako da se ne mora više istovremeno držati bicikl i pričvršćivati bajk. Prednji kotač naime ulazi u takav utor da ostaje uspravan na nosaču dok se ne obave ostale radnje. A i ta je svedena na minimum i, moglo bi se reći, na jedan potez. Potiskom ručice glave nosača isti se tlačno učvršćuje i nema više pritezanja, prišarafljivanja i razmišljanja je li dovoljno čvrsto, treba li još jače stegnuti i sl. A i glava nosača lagano klizi prema rami bicikla. Ono što je meni trebalo je ipak dva-tri puta stavljanja i skidanja bicikla da prihvatim novitete i da se prilagodim novom stilu i načinu montaže. Također, a to će se vjerojatno dogoditi svakom vozaču koji krene po prvi puta na vožnju ili nakon duljeg vremena s biciklima na krovu - da mu isto treba neko vrijeme da se prilagodi takvoj vožnji. Za njih, doduše, ni ne znate da su na krovu, što neki puta brine. I postavlja se pitanje - jesu li još gore? Sama ta pomisao - jesam li sve dobro napravio? - nije nimalo ugodna.

Nosači su zapravo siguran dodatak za prijevoz bicikala i ipak bi preporuka bila da to bude neki od vodećih proizvođača krovnih nosača. Takvi nosači imaju sve razrađeno do najsitnijeg detalja, poput traka kojima se pričvršćuju kotači, lagano klize u utor i ne morate baš vidjeti sve što radite, a remeni će sami leći na svoje mjesto. Nije potreban nikakav poseban alat - jedan inbus koji se dobiva u kompletu služi samo za skidanje osnovnih nosača. Moguće je kao i do sada zaključati i osnovne i nosače za bicikl. U zimskim uvjetima, kada je mokro, vlažno, vjetrovito, pa i hladno, pogotovo u jutarnjim i večernjim satima, dobro je imati neke stare rukavice pri ruci i u njima montirati. Zapravo, više je problem hladnih dijelova bicikala i nosača nego osjeta stvarne hladnoće.

Skidanje nosača zaista je u jednom potezu. Otpuštanje male 'hidraulične' ručice, spuštanje glave nosača, bicikl je i dalje uspravan i lagano podizanje, pogotovo prednjeg dijela, da kotač izađe iz utora, te spuštanje. Dobro je čučnuti zajedno s biciklom, bit će vam lakše. I još jedno iskustvo - bicikl i pri postavljanju i skidanju treba uhvatiti za ramu, a nikako za kotač, pogotovo ne prednji. Znači, prema mogućnostima to je pozicija okvira ispod volana i ispod sjedala. Postoje modeli nosača s fiksnim točkama vezanja na krovu vozila i onim s uzdužnim nosačima. A za tzv. klasični sistem i vezanja capicama zanimljivo je da su ujedno spojeni s vratima auta te na taj način zaštićeni od krađe. Tu su i poprečni aluminijski dijelovi, lijepo ih je vizualno vidjeti, a imaju i mogućnost lakšeg pomicanja ako želimo odrediti položaj bicikla na krovu ili želimo smjestiti više bicikala na njemu.

Uz krovne nosače i one koji se vežu na zadnja vrata, postoji još opcija za one koji žele lakše i sigurnije rješenje, ali i skuplje - bicikli na posebnom postolju koje se postavlja na kuku auta. Osim postolja, investicija je cijena kuke. Ta čvrsta postolja imaju i integrirana zadnja svjetla, što kod postavljanja bicikala na gepek nije slučaj i oni mogu sklanjati zadnja svjetla, a osim sigurnosnih, mogući su i problemi s policijom. Krovni nosači su na kraju najbolja opcija, pogotovo ako imate više bicikala ili na nosače postavite i krovnu kutiju u koju se može strpati druga prtljaga kada je dulji odmor u pitanju. Što se tiče brzine, krovni nosači su testirani od proizvođača za brzine i do 150 km/h. Na našim autocestama bez problema sam se vozio brzinom od sto trideset kilometara na sat. S obzirom da su bicikli na krovu u smjeru vožnje, otpor zraka nije veliki, ali je potrošnja goriva sigurno veća, ipak ne značajno. Bicikli na krovu auta izgledaju simpatično, veličinom zauzimaju prostor skoro još pola auta, ali nisu problem vozaču ili kretanju auta. Svojevremeno sam se bojao bočnog vjetra, no pokazalo se da opasnosti nema jer vjetar samo fijuče kroz bicikl - okvir mu nije prepreka koju bi srušio.

Popularni su i krovni nosači Baraccude, čiju smo glavnu odliku već spomenuli. To je da bicikl stoji uspravno i bez pridržavanja na krovu. Ovaj model nosača bicikla je zaključan za osnovne nosače. Oni su napravljeni od kvalitetnog materijala, a crni držač okvira od specijalnog čelika. Baza nosača je izrađena od aluminija i od UV otporne plastike. Jednom riječju, puno inovativnosti na jednom mjestu omogućava lakšu i hrabriju odluku koju moraju donijeti mnogi biciklisti žele li se više voziti i doći na atraktivnu destinaciju sa svojim biciklom kako bi uživali u nekom novom bajk doživljaju u planini, na moru ili nekom udaljenijem mjestu. Britanski časopis Whatcar ocijenio je jedino Baraccudu čistom peticom, što nije čudno jer je Mont Blanc odlično obavio posao i napravio više nego dobar nosač. Za pomoć pri testu na usluzi je bila Mazda CX – 3, više nego dobar model za vožnju i fotkanje.

Više na www.vindor.hr, www.keindl-sport.hr i www.mazda.hr.