Već mi se prije učinilo vozeći se po D1 autom da bi bilo zgodno svratiti u Turanj i obići tu hrpu naoružanja iz Domovinskog rata te mjesto koje je obilježio dio naše povijesti. Iz Karlovca sam izašao po bike stazi uz rijeku Koranu i brzu cestu, a potom se provukao preko mosta rijeke Mrežnice te došao na potpuno novu dionicu ceste s biciklističkom stazom s obje strane kolnika. Modernim rotorom, koji smiruje promet i čvorište prema Bariloviću, tako sam elegantno stigao do drugog mosta, onog preko Korane, i Turnja. Nakon toga obišao sam muzej i bio kod MiG-a koji se samo tako šepuri te i dalje prkosi na brdašcu ponad Karlovca.

Neobično je vruće za ovo doba godine pa mi dođe da se bacim u kristalno bistru Koranu, koja kojih sto metara dalje prima u svoje okrilje Mrežnicu. Tu je ogroman bijeli slap i to plavetnilo prikovat će vas i natjerati da se zadržite. Osjećao sam se kao na nekoj plaži koji mjesec prije. Inače, nekada davno Panonsko more dosezalo je dovde.

Preko Kamenskog i Popović Brda hitam prema Brođanima, ne smije mi umaknuti Žitna lađa, koja baš u tom selu kreće na svoju plovidbu kao prije stotinjak godina. No tada se umjesto turista ili cikloturista prevozilo žito. A vukli su je s obale velikim konopcima zatvorenici iz Siska koji su tako imali opciju biti na slobodi. Zašto su vukli, pa parni stroj još nije postojao, bar ne ovdje, a vjetra baš i nije bilo toliko da je vuku jedra, pa su to činili ljudi. Puno toga čujem na Žitnoj lađi od Jasmine Cvetković, koja vodi i osmislila je cijeli projekt plovidbe po Kupi kao nekada. Vidjeli smo talijanske bunkere iz Drugog svjetskog rata, obrise starog željezničkog mosta, prošli pokraj velikog samostana. Ljeti se kupamo, kaže Jasminka, kao na pravom kruzeru. Brod ima svog kapetana, mornara… pa sam se u trenu s bike rute našao na rijeci samo petnaestak kilometara od Karlovca. Bicikl možete ostaviti u Brođanima ili povesti na vožnju brodom, kako god. Vožnja ovisno o programu traje dva i pol sata, brod ide uzvodno te se okreće i vraća na polazište. Uz muziku, piće i malo jesenskog sunčanja i zabave vrijeme brzo prođe. Za školarce, s kojima sam bio na izletu, tu je kviz znanja kako bi im bilo zanimljivije, a uče se mornarskim vještinama i sl.

Nakon ture biciklom i brodom nastavljam nizvodno uz samu Kupu i zaista lijepe prizore i vizure. Malo makadamske ceste neće škoditi, na biciklu sam već dvadesetak kilometara, na brodu je već koja milja iza mene. Ostavljam Kupu bar na tren i skrećem prema mjestu i izletištu Gliboki Brod. Tamo me čekaju s kozlićem u peki Tomislav i Sanja, a svoj OPG osmislili su kao zanimljivo druženje s domaćim životinjama na seoskom imanju, igrom s kozama i ovcama. Možete se okušati u jahanju ili jednostavno vidjeti kako se nekada obrađivala zemlja. Danas je ta poljoprivreda postala agroturizam pa su moji domaćini poljoprivrednici i turistički djelatnici. Pio sam sok od koprive, a kada smo samo zavirili u šumu, ubrao sam i vrganja. Doživljaj za pet, ali dani su kratki, htio bih za dana stići na polazište u Karlovac. Povratak ide drugom obalom Kupe, ali treba još dobro potegnuti do Banske Selnice i prijeći most. Ovo je bilo super, toplo jugo me gura, no kada sam prešao Kupu, okrećem i sada idem protiv vjetra po cesti od Pisarovine preko Rečice natrag za Karlovac.

Dobrih sat vremena vožnje po ne tako jako prometnoj i širokoj cesti. Skoro prijeđenih pedesetak kilometara, puno fotki, adrenalina i zadovoljstva. Evo ideje za izlet. Vrijeme je još lijepo, pa se može ići bilo kada. Žitna lađa plovi cijele godine, no ipak se informirajte o terminima plovidbe. U Karlovcu možete ostaviti auto zaista bilo gdje, a ja sam parkirao kod čuvenog Vrbanićevog perivoja, tik do Korane, kojoj se opet vraćam, ispunjen i još za dana. Taman kao i ja, prošećite još do riječnog akvarija ili navratite na neku slasticu.