Pedaliranje zimi ima svoje čari. Malo ograničava, ali ako vam je vrijeme naklonjeno, može biti odlično iskustvo i nezaboravan doživljaj. Priznajem, zvučalo je malo neobično kada sam se, po mrklom mraku i debelom minusu, ukrcao na vlak prema Gorskom kotaru. Iskrcao sam se u Skradu,okovanom ledom i injem, i učinilo mi se da sam pretjerao s današnjom avanturom Mogao sam se provozati malo oko Zagreba, biti blizu stana i poznatog terena, pa ako mi se ne svidi, brzo natrag na kauč i uz daljinski se ispružiti kao svi normalni ljudi. Pogotovo u blagdansko vrijeme, kada je najljepše biti doma. O delicijama i trpezi da ne pričamo.

Utješio me prometnik vlakova na kolodvoru u Skradu, kojem je bilo posve normalno što sam se iskrcao iz toplog vlaka na snijeg s biciklom. Uz komentar 'pa i nije tako hladno', bilo mi je odmah lakše. Odmah me čekao i uspon pa sam pomislio - brzo ću se i ugrijati. Tako je nekako i bilo. Stara riječka cesta bila je suha i bez automobila. Do Kupjaka gotovo nisam nikoga sreo. Osim jednog drvosječu i mještanina Kupjaka koji je čistio snijeg. Kako sam vozio, tako mi je nekako postajalo sve ugodnije. Čovjek se za čas može priviknuti na svakakve uvjete. Ipak, krećem se po naseljenom dijelu i svako malo nailazim na neku trgovinu ili gostionicu. Sve je ljepše i bolje. Otvaraju se polako vidici, kao iz ledene bajke, proviruje i sunce. Visoke smreke i s malo snijega izgledaju kao pognute bijele dame. Zaustavljam se često i fotografiram, dolaskom u Ravnu Goru postalo je već i malo hladno. Ali mi ugođaj i raspoloženje dižu veseli Gorani koji su svi izišli iz svojih domova. Svatko nešto radi. Doduše, ne voze bicikle, osim mene.

Napravivši krug oko Ravne Gore, ponovno sam se uvjerio koliko je to mjesto veliko. Za okrjepu sam odabrao bistro i pansion Breza. Naručio sam šljivovicu, mislim da mi je točno to trebalo. Ipak sam na zraku već sat i pol, a nakupilo se i dvadesetak kilometara. Imam sreću, leda na cesti nema, vrijeme je sve ljepše, a konačno je naišao i jedan biciklist pa je mi sada sve baš po mjeri. Sjetio sam se i biciklista Ivana Žilića koji mi se nedavno javio pri posjetu Gorskom kotaru. Ivan je i sam obožavatelj biciklizma i prirode, često na mojem blogu pronađe inspiraciju i ideju za vožnje. Pedaliranje ga je potaklo i da krene s vlastitim blogom, na kojem opisuje svoje mikroavanture na biciklu.
Zaljubljenici u zaleđene pejzaže i krajolike trebaju posjetiti Gorski kotar upravo zimi. Prizori zaleđenih jezera s ogromnim sigama koje vise po svuda, stvaraju posebnu idilu. I pokreću snagu i volju. Pogotovo nakon polusatne pauze u bistrou Breza gdje nude i smještaj, wellness i odličnu hranu. Nakon dana provedenog na svježem goranskom zraku, u vrlo lijepom ambijentu, ne sumnjam da bi bilo lijepo ostati i cijeloga vikenda.

Ponovo su se nada mnom skupili oblaci pa iako primjereno obučen, dodajem jaknu, rukavice i još jedne čarape. Ne znam je li više hladno kada idem nizbrdo ili kada sam u usponu. U svakom slučaju, nakon dvorca Stara Sušica i dodira s autocestom Zagreb – Rijeka, stigao sam u Jablan. Već me čekaju Suzana i Dalibor. Meni se činilo kao da mi se bike izlet približio kraju i da sam za danas prošao sve što sam htio. No prevario sam se, prava avantura je tek počela. Za tili čas bio sam na padinama Bijele kose. Ne zove se tako bez razloga jer je vrh na 1300 metara često prekriven snijegom, ponekad i do lipnja. Prijatelji su mene i bicikl prevezli na brzim sanjkama do snježnih obronaka Bijele kose

Bordao još nisam, ali evo, u Jablanu je i to moguće. S bicikla na snowboard. Rekreativna atrakcija zove se skijering, naime, natjecatelj se vozi po snijegu i vuku ga, na konopcu, motocikl ili auto. Ovoga puta nema tekme u skijeringu, ali ima puno uživancije i adrenalina na snijegu. Malo bicikliranja, malo daskanja s puno radosnih pokreta po beskraju. Moji dragi domaćini Dado i Suzana, nakon što su me dobro provozali po snijegu, nisu me ostavili bez energije. Osim sira i vrhnja, probao sam glog i borovicu. Dobro će mi doći jer me čeka još noćna vožnja do Vrbovskog i Kamačnika, zadnjih postaja jednodnevnog zimskog izleta na biciklu. S dobrom rasvjetom i malo opreza zbog leda, spustio sam se bez problema u dolinu Dobre.