Bike bloger tportala odlučio je iskoristiti lijepo zimsko vrijeme i popeti se na Biokovo biciklom u snježnim uvjetima kakvi u ovo doba godine vladaju na ovoj planini. Pri vrhu sve izgleda kao da je ledeno doba, uz obilje snijega i leda, dok nešto niže već vlada proljeće. S jedne strane je sve zameteno, kao da ste u Alpama, a s druge, morske strane temperature iznad 20 stupnjeva Celzija izmamile su prve turiste na plaže
Kažu da je dolazak na more poseban krajem zime. Da vrijedi zaista osjetiti čari buđenja Jadrana dok je sve pusto i ispada da su ulice i plaže samo vaše. Odlučite li se još na avanturizam, u Makarskom primorju u pravom smislu riječi doživjet ćete onaj pozitivni nalet proljetne energije.
Odlazak na Biokovo ravno s plaže koja kao da mami na prvo kupanje izgledat će kao da ste u nekom drugom svijetu. Na istom mjestu, odnosno samo koji kilometar dalje doživjet ćete četiri godišnja doba. Tako bi se mogla i zvati bike vožnja do biokovskog vrha Sv. Jure na 1762 metra iznad mora. Mediteransko bilje zasut će vas putem svojim veselim cvatom i mirisnim iznenađenjima kao pravi poticaj. Iako idem električnim bajkom, dobro sam se pripremio.
Najviše sam gledao vremensku prognozu. Inače, nastojao sam ovu zimu iskoristiti za stjecanje jačeg imuniteta kako bih spreman dočekao sezonu. Naime, puno sam pažnje posvetio prehrani. Kako se bura ove godine napuhala u Makarskoj kao nikada do sada, tako nije stala ni pri mom boravku. No ona nosi i lijepo vrijeme. Sve je ukazivalo na to da je dan za uspon, osim vjetra. Poslušao sam savjet onih koji su stalno na Biokovu da mogu ići jer kada dolje jako puše, gore je manje vjetra. Tako je i bilo, osim na dva prijevoja i pri samom vrhu.
No već sam se tada ohrabrio. Ušao sam u srce Biokova i vidio da mogu. Posvetio se vožnji, uživanju, a strah je nestao. Ipak sam htio doći do vrha ili barem nadomak. Dalje i nisam mogao jer je cesta zatrpana nanosima većim od šest metara, iako je do vrha samo nekoliko stotina metara. Po užetu i pješke nisam se htio penjati. I ovo je bilo super. Krenuo sam iz Tučepa jer mi se činilo da će mi onuda biti ljepše, a i da izbjegnem prometnicu Makarska - Vrgorac.
Iako ni po njoj nema prometa, onuda je bilo nekako ljepše. Malo strmije, ali dulje sam bio uz naselja i lagano se pentrao. Brzo sam stigao do ulaza u Park prirode Biokovo. Odande do vrha ima 20 kilometara. Tamo su klupe i ima mjesta za odmor. Dalje sam znao da mi slijedi najteži dio. Zbog požara nestao je dio šume, ali su se zato otvorile nove vizure prema cijeloj rivijeri. Odlučio sam tamo dati veći dio svoje snage, a električni bajk i njegovu dodanu snagu koristiti kasnije. A ujedno štedjeti bateriju. Vozio sam Hai Bike Xduro Fullseven s vrlo širokim gumama. Naravno, pri usponu mi je bilo teže, ali zato je dobro došao kada sam stigao na snijeg i led.
Treba imati na umu to da su električni bicikli dvostruko teži od običnih. No kada sam došao do Vrata Biokova relativno svjež, znao sam da je uz potporu Biokovo moje. Ugodno vrijeme je na kraju bilo glavni pokretač. Ugostiteljski objekt otvara se u travnju, no zatreba li pomoć, ondje je uvijek netko.
A i djelatnici Parka prirode su preko dana na Biokovu, tako da, ako se držite ceste, niste sami. Vidikovac Ravna Vlaška je na 1200 metara i tamo se ulazi doslovno u utrobu Biokova. Sve više koristim dodatnu snagu, a ima i dijelova koji su ravni. Ukazuje se i magični vrh Sv. Jure. Plavo nebo prekrivaju bijeli oblaci koji struje nad antenskim stupom. Koji čas vidim, a čas ne. Prekrasne bijele plohe obilja snijega zaista izgledaju nestvarno.
Kod planinarskog doma podno vrha je spuštena rampa. Dalje je cesta zatrpana, ali biciklom se može proći do snježnog zida. Tako da malo ondje ostajem i spuštam se do terase doma, gdje je neusporedivo tiše i sigurnije. Uzimam gel za brzu nadoknadu gubitka snage te dosta tekućine, koju baš i nisam pio puno. Ipak, nije bilo tako vruće pri usponu. Hladnoća i temperatura malo iznad nule su taman. Osjet je bio promjenjiv. I to stalno. Taman pomisliš - ovo je pravo ljeto. A tren kasnije - zaleprša pahulja. Cesta je bila očišćena većim dijelom do asfalta.
No u zavojima i vječnom hladu bilo je leda. Preko dana sunce grije snježne nanose oko ceste, a poslije se sve zaledi, pa i kolnik. Cijelo vrijeme bio sam zaštićen na biciklu od vjetra. Očito je cesta dobro osmišljena i napravljena. Tek kada ostavite bicikl i krenete do nekog vidikovca ili punkta vjetar je puhao iz sve snage. Put od Sv. Jure natrag je spust, ali tridesetak kilometara treba proći, pa i nizbrdo. Treba ostati koncentriran i pažljiv. Zato sam više pauza odlučio koristiti vozeći dolje. A i kad te ponese i ostvariš cilj, bolje se osjećaš. Imam tada više volje za fotkanje i razgledavanje. Htio sam otići i do Vošca jer je on točno iznad Makarske. No ne može se tamo biciklom, pa se ostavlja kod info punkta. Pješke ima oko 15 minuta, a isplati se jer je pogled čaroban.
No treba i paziti jer je jako puhalo i hladno je bilo k'o vrag. Htjelo me baciti doslovno na zemlju. Samo nekoliko koraka dalje pak nije uopće puhalo i mogao sam se sunčati do mile volje. Već mi je bilo i vruće. Povratak do bicikla i vidim prve šafrane, koje prije nisam zamijetio. Na prijevoju Ravna Vlaška i Vrata Bikova još kratko zaustavljanje. Meni je za uspon trebalo oko tri i pol sata. Ni silazak nije trajao puno manje. No bio sam na Vošcu samo sat vremena. Pauze ti se čine kratke, a zapravo vrijeme u prirodi prođe za čas, kao i ovaj neponovljiv bike dan. More, otoci su stalno preda mnom. Ondje je silazak zaista ono što se rijetko gdje može doživjeti te samo na biciklu. Postaje i sve toplije. Dolazim do rive u Makarskoj, bura puše iz sve snage. Svi u kaputima. Ali susrećem i prve bicikliste koje su otvorili bike sezonu na moru. Baš kao i ja. Ostavili su bicikle spuštene na molu i zbrisali u prvi kafić.
