Samo iskrcavanje s kruzera bez gužve i u tišini ranog poslijepodneva prolazi bez tipičnih lučkih problema pri uplovljavanju. I bicikli će ostati na palubi jer ćemo šetati gradom Rabom i obići spomeničku jezgru. Već pogled s mora na zapadne zidine daje naslutiti nešto drugačiji Rab, izbrojio sam već četiri zvonika, a nismo još ni stigli. Rabljani barkama isplovljavaju 'u ribu', odsjaji zalaska sunca su neponovljivi; rapske crkve, spomenici i stare kuće crvene se od boja sunca. Rabljani imaju dugu povijest, Arba je stari naziv koji se spominje još prije Krista.

Rimljani su mu, pak, nadjenuli ime Felix, odnosno sretan, naime, na tom otoku svi su se dobro osjećali, stanovnici su bili zdravi, uspješni, pa time i jako sretni. I ja sam malo bolje, pomalo i sretan, počinjem i ja osjećati da je valjda tako na Rabu. Svakako treba spomenuti i kamenoklesara Marina, koji je kao uspješan mladić otišao u Italiju i smatra se osnivačem današnje države San Marino. Crkvu Sv. Petra, utvrdu Sv. Kuzme i Damjana i franjevački samostan svakako treba obići. Turizam na Rabu slavi već 140. godina, a rapska fjera i nadaleko poznati samostreličari dio su tradicije koju ljeti pohode brojni gosti. Da ne spominjemo i Otok ljubavi ovjenčan legendom na ulazu u gradsku luku.

Da večer bude idilična potrudila se rapska ugostiteljska obitelj Godinić, čiji restoran Sport u blizini marine još nije zatvorio vrata. Saznajem da su i oni 'produljili sezonu' za tjedan dana zbog gostiju kojih još ima, posebno biciklista koji su već tradicionalni gosti. I 'moji' biciklisti iz Austrije, s kojima pedaliram, konačno su se opustili uz dobro vino i spizu, kvalitetnu i svježu ribu te ostale gurmanske delicije. I naši domaćini su zadovoljni, od gospođe Ružice koja nam poslužuje saznajem da je najbolji gost – zadovoljan gost i da su tako stekli dobar glas.

Malo bicikliranja do Barbata, sedam kilometara uz more i novouređenu šetnicu i toliko još natrag, uz dodatak kupanja i kavicu na praznim plažama, u preostalim kafićima koji još rade. Gdje toga još ima? A popodnevna šetnja do vrha Raba, Kamenjaka (408 m) daje dodatni adrenalinski poriv. Koji doživljaji, pogledi, sve što smo prošli i vidjeli sada je kao na dlanu. Impresivan je i vidik prema velebitskom kanalu. Pri vrhu je vidikovac nazvan po rapskom planinaru 'Tomašićeva vidilica', a u blizini je i seosko domaćinstvo 'Kamenjak' s prekrasnom panoramskom terasom i solidnom uslugom za okrepu, a objekt ima i nekoliko soba. No mi žurimo, slijedi ukracavnje i pravac obližnji Lun na Pagu. Zapravo, mala luka je Tovarnele, dok je Lun sa svojim poznatim maslinama na uzvisini.

Vozimo relaciju 22 km do Novalje. Cesta je dobra i prazna. Biciklisti uživaju u jesenskim plodovima koje mogu osobno kušati. A neki i prvi put vidjeti šipak, smokvu, limun… U Lun se navodno davno doselio Matej Badurina i počeo se baviti uzgojem ovaca. Na otok su mu potom doveli djevojku i tako je nastalo mjesto Lun koje i dan danas na nekim kućama ima dvoja ulazna vrata, jedna za ljude, druga za ovce. Slikamo se kraj velikog bazena gdje se sakupljala kišnica i pored starih maslina. Prvi auto nas sustiže u Jakišnici i bez problema stižemo do prvog rotora u Novalji gdje se okupljamo i spuštamo prema gradu. Svjedočimo o ljepoti postsezone. Mirna, mirisna kombinacija mora i tople jeseni. Neponovljivo.

Spremam se na Lošinj i Cres, uvjeren da je i njima jesen dala posebnu notu koju je teško osjetiti ako ih obilazite samo u turističkoj špici.