Srednji Velebit koji se proteže od Velikog Alana do Baških Oštarija, oduzima dah. Kod prijevoja Dabarska kosa na 942 metra nad morem, izgleda najoštrije i najsurovije. Kameni obelisk, tuneli, usjeci i niz kukova izgledaju kao da su se nadvili nad nama. Lijepo vrijeme u planinama i na moru te nedostatak snijega, omogućuju ovih dana pristup mnogim cestama i lokacijama na Velebitu do kojih se u zimskim i snježnim uvjetima inače ne može doći autom. No kako snijega za sada nema puno ili ga nema uopće, može se prići i najudaljenijim mjestima ili prijevojima. Ova zima dopušta nam sve: bicikle stavite na auto i pravac - velebitska Dabarska kosa! Pa se prema želji može kretati - i biciklirati - po većini velebitskih ruta i cesta. Malo je nezgodno jer su dani kratki, no uz dobar bike plan, navigaciju i zimsku auto i bike opremu te lijepo vrijeme, i za ove blagdane može se uživati u čarima te naše planine. Baš ovdje, nadomak Baških Oštarija i glavne ceste Gospić – Karlobag, pruža se niz mogućnosti pa čak i bicikliranje po poznatoj Premužićevoj planinarskoj stazi. Obilazak pitomih i napuštenih naselja zvuči nestvarno. Poučna staza Terezijane priča svoju priču nekada važne prometnice. Tako se možemo vratiti u prošlost uz ugodnu vožnju biciklom ili šetnju u prirodi te usput naučiti nešto više o samom Velebitu, čuti poneku legendu, kao i nasmijati se anegdotama iz života ponosnih ljudi ovog kraja.

No na sve vrhove može se doći pješke po planinarskim stazama, a biciklirati se može makadamskom cestom u podnožju i prema unutrašnjosti dabarskom cestom po kojoj se stiže do Štirovače i srca Velebita. To je ruta snova svakog biciklista do velebitskih atrakcija: tunela, mostova i udolina. Zanimljiva je i kružna bike ruta koja ide makadamom primorskim dijelom prema domu Kugina kuća, po kojoj se opet može po dabarskoj cesti vratiti prema polazištu kod Dabarske kose na primjer ili naselju Sušanj. Ili se može odabrati ruta Kugine kuće koja je na pola puta i iz Štirovače i Dabarske kose te se istim putem vratiti na polazište. S obzirom na hladnije dane, vrijeme blagdana i nepredvidive ćudi Velebita, možda je za ovo doba godine primjerenije odabrati dio ovakvog kraćeg bike izleta.

Cijelim kraškim putem pružaju se neponovljivi pogledi prema Dabarskim kukovima, nizu golemih stijena koje izgledaju ovako, na prvi pogled, vrlo zastrašujuće. Obavezan je posjet zaseocima Došen Dabru, Ravnom ili Crnom Dabru te Bačić Dulibi, planinarskom domu Kod Prpe te domovima Kata i Ana. No posebni nisu samo prizori planine, već i oni koji se pružaju prema obali i otocima. Jednostavno, ovdje je raj za sve. Ta kombinacija priobalja, mirisa mora i surovosti zubatih stijena sa zelenom i naoko pitomom unutrašnjosti Velebita, zapanjujuća je. Svi će biti zadovoljni, i hodači, i biciklisti, i oni koji su željni malo avanturističke i dojmljive vožnje autom. Ima puno panoramskih lokacija za zaustavljanje, s mjestima koja su nekada služila za odmor i okrjepu. Uz temperaturu koja je trenutno oko 6 Celzijevih stupnjeva, barem preko dana, a kako prognoze pokazuju, tako će biti i narednih tjedana. Može se bezbrižno pedalirati po Velebitu. Uz dobre rukavice i kapu i malo sunca, izlet će biti više nego ugodan.
Ovdje često zalutaju i mnogi namjernici automobilom, posebno stranci, iako cesta, barem ne cijelom duljinom, nije za osobne automobile, posebno s nižim ovjesom. Za moj zimski bike pohod po Velebitu bio mi je potreban dobar auto i kvalitetni krovni nosači za bicikle. Imao sam priliku voziti novi model Mazda CX-3, a bicikle staviti na krovne nosače Mont Blanc. To su sve bili dobri preduvjeti za kombinirano bike&car osvajanje Velebita. Ipak, na ovoj cesti dobro je imati malo viši auto i s pogonom na sva četiri kotača, pa straha nema. Novi tipovi nosača za bicikle s velikim prednjim utorom za gume omogućuju manje brige, a daju i osjećaj sigurnosti. Krovni nosači Mont Blanc koje sam probao, baš su i nazivom i stilom odgovarali planinskoj vožnji autom, pa i biciklom.

Plava boja automobila u kombinaciji s trenutno bijelo–sivim Velebitom, bila je prava foto poslastica. O vožnji da ne pričamo. Poklopilo se da sam na turu krenuo automobilom koji je žiri Zbora automobilskih novinara HND-a u kategoriji dizajna ocijenio najboljim u Hrvatskoj ove godine. Uostalom, u Mazdi ne skrivaju da im je dizajnerska filozofija jedan od jačih aduta. Upravo su priroda i pokret bili imperativ za nastanak modela Mazda CX-3. Znači, na pravom smo mjestu, centru divlje Hrvatske prirode i pokreta, da provjerimo tu poveznicu Mazde i Velebita. CX -3 kompaktan je veličinom i ponudom. Jednostavno moćan i praktičan auto. Iskreno, od toliko instrumenata pozavidjeli bi mi i piloti Airbusa, ali to je današnja stvarnost i napredak tehnologije koja čak djeluje i zabavno. Primjerice o sigurnosti kretanja CX-3 modela brine 27 senzora koji onda obrađuju pristigle informacije i do 200 puta u sekundi i tako se unaprijed određuje snaga koju je potrebno pretočiti na zadnje kotače. Kod pogona na sva četiri kotača, treba reći da se radi zapravo o integriranom pogonu. Primarni pogon je prednji, a s pedeset posto snage može se voziti i uz pomoć zadnjeg pogona. Sve ovisi o ovisi o situaciji na cesti, vremenskim uvjetima i sl. Sustav senzora prima podatke od prvih kotača i ako oni idu prebrzo, automatski uključuje i zadnje kotače. Tako da Mazda CX-3 misli unaprijed, kako bi preduhitrila proklizavanje i sl. I na dva kotača nije ništa drugačije.

Baš mi ja palo na pamet da kada vozim bicikl, najviše uspjeha imam ako mislim prije reakcije. Pa sam ipak nad provalijama bio malo smireniji, ako ne na biciklu, onda bar u autu. Tako se i doslovce sve stopio s vrletima Velebita, a i besprijekorno nas je Mazda prevezla po makadamu i cesticama koje su dijelom prekrivene snijegom i ledom. Naravno, i naši ljubimci na dva kotača tako su stigli na željenu lokaciju, odakle smo nastavili vožnju biciklom.

Inače, na Velebitu nije samo dominirala Mazda: odmjerili smo snage na biciklu s kotačima od 26“ i 29“ cola. Cube i Orbea s tzv. 29-kom. Naime, dolazi novi trend brdskog bicikla s većim promjerom kotača, ali i vanjskih guma i zračnica. Zanimljivi su odgovori zašto nakon malih MTB kotača i okvira, sada dolaze veliki. Testovi koji se provode pokazuju da se 29“ ponaša bolje na terenu, posebno zahtjevnijem. I da je održavanje tempa lakše s većim kotačima, također i pri zahtjevnijem usponu. A ništa manje bitno jest i da je takav bicikl sigurniji i jednostavniji za vožnju vozačima rekreativcima i početnicima. Čak je ugodniji i udobniji. Odgovor na to pitanje zašto je tako vrlo je jednostavan. Veći promjer kotača smanjuje prepreku na putu, guma ima manji napadni kut i lakše prolazi putem. Jasno, veći kotač ima i veću gumu i dojam lakoće vožnje se još pojačava na neravnoj podlozi. Bicikli su i znatno upravljiviji, pogotovo na skliskim terenima. Kakva će biti i reakcija vozača na tržištu bicikala, tek ćemo vidjeti. Za sada, prve reakcije su dobre. Lakše vozim – prvi su komentari vozača početnika.

Više na www.pp-velebit.hr, www.mazda.hr, www.vindor.hr i www.keindl-sport.hr