No u ovom dijelu koji smo išli po Mađarskoj, može se reći da je bila vrlo zanimljiva jer je bila kombinacija svega pomalo. Možda nam je baš zato bila posebna, jer prošli smo i vozili sve, počeši od napada, da napada, to je bila invazija komaraca, ali za to smo si sami krivi jer smo malo skrenuli s rute.
No zato bilo je puno prelijepih užitaka i doživljaja, pamti se ionako samo najljepše. Divna žuta i zelena Mađarska polja, huk lokomotive koja nas je pozdravila i veselila nam se kao iz crtića 'Tomica i njegovi prijatelji'. Velike vjetroelektrane su pak djelovale impresivno i prvi put sam bio tik do vjetrenjača. Ipak, vožnje uz Dunav bile su prvoklasno biciklističko iskustvo. Ta moć Dunava i beskrajni pogledi i nepregledne staze, a za čas ste već u nekom od pitomih i dražesnih malih mjesta i krajolika. Ili na nekoj od ogromnih hidroelektrana koje su ujedno mostovi, ali i imaju propuste za prolazak brodova i vidikovce, jer to je vrlo impresivno vidjeti kako grdosije tonu desetke metara kako bi ih spustili na nižu razinu Dunava. 

Prespavali smo prvu noć u mađarskom 'hladnom' gradu Gyor. Barem je tako izgledao jer se nebo smračilo kada smo došli. Počeo se spuštati mrak, nekako je baš taj drugi dan pedaliranja možda bio i najtopliji, a neplanirano dugo vozili smo po lijevoj slovačkoj obali Dunava koja nam se očito svidjela, pa smo i malo skrenuli s rute, zalutali, ali to je dio takvog puta. Pa se sve pomalo nakupilo i onog prvog umora. I wellness hotel je bio u istom suzdržanom stilu, ali prespavali smo ugodno i večerali za manje od 20 eura po sobi, pa je sve dobilo na kraju prolaznu ocjenu. Novi dan je zato obećavao, idemo kroz srce Mađarske, moramo proći i više od 100 kilometara. Sljedeći grad nam je Esztergom. Iako je blizu Budimpešte, tu si Dunav baš daje oduška i vijuga među brdima koje prvi put vidim. Ipak ima uzvisina i tu. Ali ne za nas, sve ravno da ravnije ne može biti.

U Mađarskoj su noćenja planirana u većim gradovima, ali se povoljna cijena spavanja mogla pronaći. Sve se vrti oko tih petnaest do dvadeset eura, u što je bilo uključen doručak, a negdje i večera. Cijelo putovanje sa željezničkim kartama od Zagreba do Beča i svim troškovima na putu je bilo oko 300 eura. U to je bila uključena i željeznička karta do Zagreba, s obzirom na to da smo se biciklima vozili od Beča do Budimpešte. Što smo jeli? Ja baš i ne puno, ali sam nastojao dobro doručkovati. Na putu sam se krijepio uobičajenim dodacima prehrani, energetskim čokoladicama i pićima. Znalo se desiti da je večera bila kasno pa mi to baš nije odgovaralo. Prijale su mi juhe iako su, naravno, bile pikantne, fest začinjene.
U Budimpešti sam se htio nagraditi za kraj vrhunskom mađarskom kuhinjom, doduše, onako na brzinu spremljenom. Neslavno je završilo budući da nisam mogao ni okusiti rezano zelje, a ispalo je da je i to bila tako pripremljena paprika. Dakle, najistaknutiji začin, koji nalazimo u gotovo svakom mađarskom tradicionalnom jelu je paprika, svježa i sušena ili mljevena. Potegao sam do Budimpešte biciklom da bih to saznao. Čovjek stalno uči, a ova gastro priča završila je tako da je burger ipak bio dobar, a paprika me više neće prevariti, ni prikrivena.
Još jedan grad koji me je očarao na našem petodnevnom putovanju, možda i najviše, jest Esztergom iliti Ostrogon. Ovaj kraljevski grad tako i izgleda. Impozantan je most Marije Valerije koji smo doživjeli uz zalazak sunca na Dunavu. Razveselio je i bike friendly hotel s lijepim ljetnim šankom i terasom. I smještaj je bio super, s pogledom na Dunav i lijepim sobama koje su u pravilu s više kreveta.

Ovog puta iznimno smo bili u večernjem i jutarnjem razgledavanju grada. Ujutro na biciklima, što je još bilo još ljepše. Ujutro je bila magla, ali je osvanuo predivan sunčani dan. I naš posljednji biciklistički jer danas stižemo nadomak Budimpešti, gdje odsjedamo u hotelu na brodu. No ovih zadnjih sedamdeset kilometara trebalo je biti vrhunac naše dunavske ture. I bilo je. Nakon što smo se zabavili s trubadurom pokraj dvora, kojemu su Nenad, Željko i Leon pomogli otpjevušiti koju našu pjesmu kako bi ih simpatični svirač mogao uvrstiti u svoj repertoar, uživali smo u nezaboravnom pogledu na Dunav, a najveća katedrala u Mađarskoj sve nas se dojmila.

Uslijedila je vožnja, nasipe i ceste zamijenili smo vožnjom tik uz Dunav i u istoj razini, što je bio doživljaj samo takav. Taj dodir s moćnom i velikom rijekom je bio divota. Čak smo i povremeno vozili po Dunavu, onako na njegovu rubu. Ovaj dunavski bike pothvat odvozio je s nama sedmogodišnji Nikola Budimir, koji mi je uz Dunav posebno pozirao. Kako i ne bi, pa zaslužio je da ga pohvalimo. Snalazi se odlično u prometu na cestama, ali i u drugim pa i off road dijelovima. Nije mu bilo lako, ipak je to sveukupno bilo skoro petsto kilometara, s tanjim gumama nije baš jednostavno bilo pedalirati na specijalki po lošijem asfaltu i makadamu. Bravo za Nikolu, ovo mi je prilika i reći da je velik dio Eurovela 6, barem ovaj koji smo mi prošli, pod asfaltom.
Još jedan prelazak preko novog i velebnog mosta u Budimpešti. Vraćamo se na desnu obalu Dunava, na lijevu smo prešli još ujutro trajektom. Mogućnost prelazaka je česta, pa se ruta kreira. I tako smo s guštom odvozili sve do kraja, osjetili malo i gužve predgrađa Budimpešte. Kada smo prošli most, vratili smo se na nasip i osjetili rivijeru Budimpešte. Sve puno ljudi, trkača, biciklista, brodica, ljetnih restorana uz Dunav. Svi uživaju uz rijeku. Stižemo do našeg brod-hotela koji je usidren i ne plovi, ali je na stražnjem izlazu iz hotela pristanište za redovnu brodsku liniju koja je u biti javni prijevoz Budimpešte. To je drugi dan učinilo lakšim za odlazak u razgledavanje grada za koji nam je ostalo par sati. Stigli su nam iz Zagreba Dražen i Nikolina koji će nam vratiti bicikle. Trenutno nije moguće vlakom prevesti bicikle do Zagreba.

Ja sam koristio za pedaliranje Giant ToughRoad SLR 1. Iako sam se bojao vožnje s bisagama, u vožnji ih nisam ni osjetio. Imao sam zadnje bisage iako popularni 'Taufroad' može nositi i na prednjim kotačima, zbog čega je bike bez amortizera. Izgledalo je u početku malo tvrdo, ali sam se privikao, a čini se da je i bajk tako konstruiran da ublaži taj 'nedostatak'. Pa kako smo nekada vozili bicikle... A osjetio sam i prednosti čvrstine bicikla i ne gubljenja snage. Svi ga hvale da ima dobre disk kočnice. Kao mana, ako ih ima, to su samo dvije prednje 'šajbe' 2x10. Gume su 29. Stabilan je i meni se činilo kao da nisam ništa vozio otraga, tako da nisam stekao dojam da vozim neki teret. A odlično se snalazio na svim terenima, i makadamu, i mekanim poljskim putovima, i na lošijem asfaltu i sl. Možda je baš bio onaj pravi na offroad ruti, baš je bio partner i u šumi. Lagan, efektan i višenamjenski bicikl za višednevna putovanja, svakako.

Budimpešta je vrlo moderan grad i strašno je napredovao, baš i u izgrađenoj infrastrukturi. Novi mostovi, tramvaji, puno cvijeća i atrakcija na Dunavu. Zgrada parlamenta me je ostavila bez daha. Zaista lijepo, posebno za turiste. Bilo nam je zanimljivo gledati postrojavanje njihove garde. Iako je bilo vruće, dobro smo protegli noge. Uživali u pogledu na Budim, a metroom krenuli do postaje vlaka. Do novog EU pedaliranja.

U društvu i grupi je ljepše i sigurnije voziti bicikl. Grupa je ta koja te povuče i kada ne možeš, ali i traži suradnju sa svima i uvažavanje svakog putnika na biciklu. Koristim priliku da se još jednom zahvalim Smucekima Nenadu, Željku, Mariju, Leonu, Sveboru, Predragu, Ani i Nikoli koji su me pozvali na ovaj već popularni biciklistički izlet željeznicom i biciklom, te ujedno pomogli da napravim lijepe reportaže i fotografije.