Ovaj slavni gitaristički virtuoz najpoznatiji je po posebnoj tehnici fingerstyle, sviranja sa svih deset prstiju. U četiri desetljeća dugoj i nadasve bogatoj karijeri nanizao je brojna priznanja za svoj rad, nagrade i nominacije te među ostalim i jedno od najvećih priznanja u gitarističkom svijetu, titulu Certified Guitar Player koju mu je dodijelio Chet Atkins, a koju nosi svega pet glazbenika na cijelom svijetu. Inspirirao je mnoge mlade nadolazeće glazbenike te ispisao pozamašan popis suradnji s poznatim glazbenim imenima.

Zagrebačkoj publici vraća se u sklopu turneje It's Never Too Late na kojoj predstavlja istoimeni studijski album. U kinu Studentskog centra 22. ožujka s početkom u 20 i 30 sati, čeka vas mali, intiman koncert i jedinstven doživljaj koji jednostavno ne smijete propustiti, a uoči koncerta s ovim smo gitarskim virtuozom popričali o novom albumu, tehnologiji, planovima i životu općenito.

Prije solo karijere, kojoj ste posvećeni i sada, svirali ste u brojnim bendovima. Sjećate li se što je potaknulo odluku da nakon pozornice koju ste dijelili s bendom ipak krenete u solo vode?

Uživao sam svirajući u bendovima jer je bilo zabavno i divno biti dio svega toga. No svako toliko uzeo bih pauzu od sviranja u bendu i odlučio se na solo nastupe. Shvatio sam da imam jednako veliku publiku i bez drugih ljudi na pozornici i uživao u svemu tome. Ne samo da je bilo izazovnije, nego sam i imao više novca što mi je u tom trenutku bilo potrebno. Naime imati bend prilično je skupo. Tako sam sa svim troškovima ekipe kada je turneja bila gotova morao odsvirati i poneki solo koncert kako bih zaradio nešto. Počeo sam pisati pjesme koje mogu izvoditi sam i to je zapravo označilo neki početak moje solo karijere. To se dogodilo sredinom 80-ih, kada sam i dalje svirao s bendovima, ali i radio neke stvari solo. Sve skupa bilo je dosta izazovno, ali me i ispunjavalo. Mislim da me solo karijera izuzetno oblikovala kao izvođača zbog toga što sam sve morao raditi sam, bez uplitanja drugih ljudi. Sve u svemu, zabavno je i izazovno.

Jeste li vi odabrali gitaru ili je gitara odabrala vas?

Oduvijek sam znao da želim svirati gitaru. Bio sam lud za njom. Moja majka ju je svirala kod kuće i naučila me akorde pa je tako ona ta kojoj treba zahvaliti na tome što je gitara postala dio mog života.

Turneje su vam oduvijek bile dijelom života. Koje mjesto danas zovete domom i jeste li se ikada umorili od tolikih putovanja? Izgleda li svako mjesto nakon nekog vremena isto ili i dalje uspijevate pronaći nešto što vas oduševljava u gradovima koje posjećujete?

I dalje uživam u turnejama. Volim upoznavati nove ljude i svirati pred različitom publikom svaku večer. Puno sam puta pomislio da želim ostati kod kuće i uživati u mirnom životu, ali me to ne ispunjava pa zato putujem i sviram. Kada sam na turneji brusim svoje sviračke sposobnosti. Postajem sve bolji i bolji i sviram svaku noć. Volim taj osjećaj. Moja je motivacija kao glazbenika da postajem sve bolji. Uživam putujući svijetom, volim vidjeti nove stvari i kroz cijelo to vrijeme upoznavati nove ljude. S obzirom na to da odlazim na mjesta poput Rusije i Kine, imao sam prilike vidjeti i drugu stranu svijeta koji je fascinantan.

Je li u današnje vrijeme teško biti glazbeno inovativan i kako vama to uspijeva? Mislite li da je glazbenicima tehnologija napravila uslugu ili je s obzirom na njen razvoj sve počelo zvučati umjetno i na neki način previše ispolirano?

Biti inovativan zapravo ovisi isključivo o nama samima. Rekao bih da je tajna u improvizaciji što automatski znači da ne radite jedno te istu stvar uvijek i stalno - mislim da je to ono što nas održava inovativnima. Upravo zato i ja svaki svoj koncert odsviram na drugačiji način te stalno mijenjam repertoar ili čak pjesme odsviram u dugom tonalitetu samo zato da svaki puta ne zvuče isto. Što se tiče tehnologije, ona je u mom slučaju stvari poprilično ubrzala. Naime, kada snimam digitalno, cijeli postupak traje puno kraće jer se ne trebamo zaustavljati i cijeli proces započinjati ponovno nego samo nastavimo tamo gdje smo stali i ponovimo dio s kojim nismo zadovoljni, a iskoristimo ono što je bilo dobro. To je ono što je tehnologija napravila za mene - ubrzala proces snimanja. Naravno, postoje ljudi koji tehnologiju i sve ono što im ona pruža koriste kako bi sve bilo i zvučalo savršeno.

Ja  vjerujem da svirati mora glazbenik, a ne tehnologija. Način na koji se svira instrument i sposobnost pojedinog glazbenika ono je što bi se trebalo snimiti, a upravo to ne možete stvoriti umjetno. Pa niti uz pomoć tehnologije. Nije ni važno u kojoj ćete ju mjeri upotrijebiti ako pjesma ili svirka jednostavno nisu dobre. Uvijek se sve svede na to da glazbenik ipak na kraju ono što svira odsvira dobro i da je sama pjesma koju svira dobra da bi sve to na taj način kasnije prenijeli u samu snimku. Barem je tako u mom slučaju. Ne koristim puno studijske opreme, a sve što trebam je dobar sound s dobrim mikrofonom - dajte mi te dvije stvari i samo me pustite da odsviram svoje pjesme. Jer je baš to ono što želim da čuju svi oni koji moju glazbu i slušaju.

Što možemo očekivati od vašeg koncerta koji se 22. ožujka održava u zagrebačkom SC-u, a čega se vi sjećate sa svog zadnjeg nastupa u glavnom gradu Hrvatske?

Zadnji put sam u Zagrebu svirao s triom Kings of Strings koji činimo Stochelo Rosenberg, Vlatko Stefanovski i ja. Bila je to divna večer. Volim svirati u Zagrebu jer je publika sjajna. Jako je dobar osjećaj kada ljudi dođu na koncert, znaju tvoje pjesme i uzbuđeni su jer te slušaju kako sviraš. Uživam u tome da ljudima kroz svirku pružim ono što žele čuti, a kako bih to na koncertu i ostvario obično prelazim dalek put što je svakako jedan od dokaza koliko mi je taj trenutak bitan. Veselim se skorom susretu sa svima vama u Zagrebu!

Ime vašeg novog albuma je ‘It's Never Too Late’ ('Nikada nije kasno'). Što naziv albuma implicira? Recite nam nešto više o konceptu iza naziva i procesu njegovog nastanka s obzirom na to da je riječ o prvom albumu od 2000. godine koji u potpunosti potpisujete vi i na kojem nema gostiju.

'Nikada nije kasno' je izreka kojom se često koristim. U svojoj kući imam čak i znak na kojem piše: 'Nikada nije kasno da biste živjeli sretno do kraja života'. Dugim riječima, živite svoj život na najbolji mogući način i radite ono što zaista želite raditi i ono što vas čini sretnima. Život nije proba, život je prava stvar i bolje vam je da ga proživite na najbolji mogući način. Namjera ovog albuma je i bila da ga snimim kao solo akustični projekt. Na mnogim albumima imam goste, pjevače, bendove pa čak i orkestre. Ovaj sam album želio izdati kao solo projekt koji mogu odsvirati uživo na isti način na koji ga ljudi čuju i na albumu. Zabavno je i mislim da je to ono što se ljudima sviđa.

2007. imali ste problema sa srcem. Što se od tada promijenilo u vašoj percepciji života? Obično ljudi nakon takvih zdravstvenih problema malo uspore, ali čitajući vašu impresivnu biografiju stječe se dojam da u vašem slučaju baš i nije bilo tako.

Sve što se zapravo promijenilo je to da sam morao smanjiti količinu stresa koji me preuzeo i dati si vremena da počnem živjeti bolje i da se dovedem u koliko-toliko opuštenu životnu situaciju. Sada koristim dobar lijek za svoje srce koji uzimam svaku večer, a tlak mi je savršen. Pazim na prehranu, vježbam, trčim i mislim da sam s obzirom na sve to u puno boljoj formi nego što sam bio tada, 2007. godine.

Biste li suradnju (rad na njegovu zadnjem albumu 'The Day Finger Pickers Took Over The World', Certified Guitar Player, itd.) s, kako ste ga nazvali, svojim junakom Chetom Atkinsom istaknuli kao stvar na koju ste u svojoj impresivnoj karijeri najviše ponosni ili postoji nešto drugo što biste nazvali njenim vrhuncem?

Jako sam ponosan na to što me pozvao da s njim sviram. To je bilo kao da živim svoj san. On je svima bio glazbeni uzor i gitarski guru. Naravno, kada te tvoj junak pozove da sviraš s njim, to shvatiš kao izuzetan kompliment. Tada mi je bio dosta velik izazov ostati smiren i odraditi dobar posao. Svojom sam svirkom htio pridonijeti tom projektu, a to sam i napravio. Sve skupa završilo je tako da sam producirao taj album i napravio završni miks jer se Chet tada nije osjećao dobro. Imao sam puno više posla nego što sam očekivao, ali mi je drago da sam u svemu sudjelovao jer je na kraju sve ispalo baš onako kako sam i htio.

Vaš su najvažniji alat ruke. Kako izbjegavate ozljede? Jeste li ikada bili u nekoj opasnijoj situaciji? Izbjegavate li raditi neke stvari s rukama kako biste izbjegli ozljedu?

​Oprezan sam oko onoga što radim rukama, ali u tome ne pretjerujem. I dalje volim kositi travnjak, sjeći drva i raditi poslove oko kuće. Isto tako sam u potpunosti brinem o svim svojim gitarama – naštimavam ih, ugađam... Sam pripremam svu svoju opremu i nosim svoje stvari. Nisam osjetljiv i spreman sam raditi jednako kao i svi ostali. Jedino što izbjegavam je udaranje nečije glave svojom rukom ako to nije nužno (smijeh). To nije dobro ni za čije ruke.

Mislite li da bi vaša glazba zvučala tako kako zvuči da ste imali nekakvo formalno obrazovanje ili ona zvuči tako kako zvuči baš zato što ga niste imali?

Mislim da moja glazba zvuči tako kako zvuči jer predstavlja mene. Ona je ono kako pišem i ono kako sviram. A bi li moja glazba zvučala drugačije da sam išao u glazbenu školu? Možda bi. Možda bih u tom slučaju bio bolji glazbenik. Barem se nadam da bi tome bilo tako.

Kakvu glazbu slušate privatno?

U zadnje vrijeme slušam Billyja Joela, Jamesa Taylora i Jacka Pearsona. Gledao sam koncerte Eda Sheerana i Justina Timberlakea, a mislim da su albumi Lady Gage sjajni. Slušam različitu glazbu, a kada bih nešto trebao preporučiti svima, upravo bi to bila neka preporuka - slušajte raznoliku i raznovrsnu glazbu. Osim ovih glazbenika koje sam naveo jako mi se sviđa način na koji svira Joe Satriani i ono što radi s rock grupom Chickenfoot u kojoj su uz njega pjevač Sammy Hagar, basist Michael Anthony i bubnjar Chad Smith. To je vjerojatno najbolji primjer rokerskog gitarskog umijeća koje danas možete čuti.

Planovi, suradnje...

Imam puno planova. Uskoro izlazi album koji sam napravio u suradnji s Johnom Knowlesom, a riječ je o kompilaciji najdražih nam ljubavnih pjesama. Uskoro izlazi i album dueta na kojem radim s drugim glazbenicima, a izdajem i DVD s gitarskim instrukcijama koji prati album 'It’s Never Too Late'.