Umjetnički put Almire Osmanović počeo je u zagrebačkom dječjem kazalištu Trešnjevka. Na balet se potajno upisala jer je njezin otac smatrao da se od tog poziva ne može živjeti, no tijekom karijere osvojila je mnogobrojne nagrade. U plesačku mirovinu otišla je s 45 godina kao prva nacionalna baletna prvakinja HNK Zagreb i uspješna ravnateljica zagrebačkog Baleta tijekom Domovinskog rata. Neumorna umjetnica danas radi kao izvanredna profesorica scenskog pokreta na UMAS-u u Splitu, na prvom privatnom sveučilištu Libertas u Zagrebu te na Muzičkoj akademiji u Puli.

Trenutno je dio žirija u showu 'Ples sa zvijezdama', a poziv u emisiju prihvatila je s veseljem. Za sebe kaže da je pravedna.

'Radim s mladima i mogu imati simpatične ili manje simpatične studente, ali uvijek sam pravedna. To je nešto što je dio mog života i osobnosti. Ne mogu nekome tko je simpatičan, a nešto nije dobro odradio, dati bolju ocjenu. To ne bih bila ja. Nastojat ću i dalje biti takva. Jasno je da zvijezde u showu nisu profi plesači. Ples je težak i zahtjevan. Tu igra memorija tijela i treba uložiti jako puno vježbe, truda, znoja, muskulfibera i patnje da bi se došlo do neke stepenice u plesnom koraku. Znači, svakako gledam jesu li ramena spuštena, je li torzo dobro postavljen, glava oslobođena, kakva je ekspresija lica te izvedbenost, muzikalnost. Jako je važno da čovjek uživa u onome što radi jer ako nema toga, onda to što radi nema smisla. Život je takav da moramo uživati u svakom njegovom dijelu i biti prisutni u svakom trenutku', poručuje Almira.

Osim baleta, voli brze plesove, poput jivea. 'Dramatičniji i energičniji su mi draži, ali tango obožavam. Tu ima erotike, povezanosti, ljepote, senzualnosti i liričnosti. Posebno u tom plesu moraš znati osluškivati partnera i pratiti njegove pokrete. Preko tanga se može ispričati priča. Volim kad se pokretom ispriča priča koja dotakne srce', kaže.

Dok je aktivno plesala, nije morala držati dijetu i tada je puno jela, no danas su stvari drukčije.

'Vježbam svašta, imam širok dijapazon vježbi, od joge, pilatesa, do mnogih treninga koji se danas nude. Zaista mislim da je tjelovježba, uz pravilnu prehranu i disanje, važna za svakoga, samo treba prijeći preko lijenih navika. Moje tijelo, koje je cijeli život provelo u vježbanju, danas je u puno boljem stanju nego u mnogih dvadesetogodišnjaka', ističe.

Prije 15-ak godina upisala se na tečaj makrobiotike u Makronova centru, završila školu kuhanja i okrenula novi list u životu. 'Želim li biti zdrava i vesela i ako zbog loše prehrane to nisam, onda ću promijeniti nešto. Kako je moj želudac prepoznao blagodati makrobiotike, poslušala sam ga i takoreći preko noći promijenila sve. Iz kuhinje sam maknula sve rafinirane proizvode, od bijelog brašna, šećera, do gaziranih napitaka i ostalog. Makrobiotika, odnosno zdrava prehrana, organski uzgoj - danas je moja filozofija života. Mnogi nisu svjesni toga da će im starost zakucati na vrata i da treba biti spreman. Dok si mlađi, trebaš ulagati u sebe da bi ti kasnije život bio kvalitetniji i lakši', tvrdi.

Svoj mladolik izgled, osim vježbanju i pravilnoj prehrani, duguje metodi za lice teenliftling. Za one koji ne znaju što je to, riječ je o metodi kojom se vježbaju mnogobrojni mišići lica i ostaju maksimalno napeti, pa se i koža samim time slabije opušta, dok lice zadržava prirodnost i svježinu, govori nam Almira. Dodaje da je najvažnije od svega to da je sve prirodno te da samo treba biti uporan, kao i u svakom drugom treningu.

'Ambasadorica sam dr. Sanji Malbaša Gošović već punih 15 godina. Kad sam prestala plesati, bila sam jako mršava, ispijena, a koža mi je bila tanka i suha. Sanja me tada nazvala i rekla: 'Znate što, Almira, vi ste idealni da budete ambasador jer vidim da imate delikatnu kožu koju je teško održavati.' Pristala sam odmah i danas mogu reći da sam zaista zadovoljna rezultatima. I nema šanse da ikada ostarim. (smijeh) Inače, nisam protivnica estetske kirurgije. Samo je važno da se ne pretjera', rekla je.

I stanje duha po njoj je jedan od ključnih elemenata života.

'Moj duh je takav, životan, radostan i, hvala Bogu, još nisam upoznala depresiju jer vidim da je to postala bolest ovog stoljeća. Po meni je zaista važno ono staro pravilo - u zdravom tijelu, zdrav duh. Važno je biti aktivan i što više hodati, ne sjediti pored računala, televizora. Ljudi danas lako od svega odustanu, ali ja sam apsolutni borac za sve', ističe.

Almira je poznata po svom osebujnom modnom izričaju. Uvijek se može vidjeti s nekom otkačenom frizurom, nakitom, kreacijama.

'U zadnje vrijeme žene mi stalno daju komplimente, što mi je zanimljivije nego kad me muškarci hvale (smijeh). Oduvijek volim promovirati hrvatske dizajnere i puno sam surađivala s različitom ekipom ljudi, poput Đenise Pecotić, Ruže Hodak, Branke Donassy, Madam Demode. Za 'Ples sa zvijezdama' odijeva me jedan od mojih omiljenijih kreatora, a to je Igor Dobranić. Kreacije su rađene posebno za svaku emisiju, vrlo su glamurozne i u njima se sjajno osjećam', navela je.

Malo je poznato to da i sama nekad nešto 'iskreira'.

'Mi iz baleta malo smo čudnovati. Recimo, kupili bismo u najfinijoj trgovini najskuplju garderobu za balet i onda bismo uzeli škare i sve izrezali, prekrojili, napravili različite rupe na majici i ostalim odjevnim predmetima. Ovo što je danas in i što je moderno mi smo radili još u vrijeme bivše države. Što je bilo drapavije, izrezanije, to nam je bio veći štos. I sad kad dobijem neku majicu, koja mi je uobičajena, jako dosadna i glupo se osjećam u njoj, prvo je izrežem oko vrata i rukava, a otraga napravim rupe. Bude mi tada puno draža, zanimljivija i atraktivnija. Kako sam članica mnogih međunarodnih plesnih natjecanja, mnogima se svide moje otkačene kreacije', pohvalila se.

Premda se od baletne karijere oprostila prije više godina ulogom Carabosse u 'Trnoružici' splitskog HNK, redovito prati hrvatske balete, no u njihovoj produkciji ne sudjeluje. Ispričala je kako gleda na današnje stanje baleta.

'Preko tih različitih emisija, medija, interneta... ples je kao takav postao in. Balet je prepoznatljiv i prijemčiv. Možda je sve krenulo od 'Orašara', a onda se prebacilo na druge naslove, što me jako veseli. Uvijek je bilo ljudi koji su voljeli i pratili balet, ali nije bila ovakva pomama i ludilo kao danas. Još kad bi to isto ludilo pratile financije, bilo bi to sjajno. S 35, 36 godina plesači više ne mogu kao nekada, naprosto su potrošeni, kao i svi vrhunski sportaši koji su cijeli život mučili svoje tijelo da bi došli do rezultata. I plesači se potroše, dođu neki mlađi, zamijene te i život teče dalje. Najvažnije je zadržati zdravu glavu i imati veseo duh pa će nam i život biti pozornica po kojoj plešemo', napominje na kraju razgovora.