ususret CMC festivalu

Ana Radišić: 'Majčinstvo će doći na red kad još malo narastem'

27.05.2017 u 17:04

Bionic
Reading

Već petu godinu Ana Radišić će u paru s Daliborom Petkom idućeg vikenda voditi CMC festival. Jedno od najsimpatičnijih televizijskih lica, vječno nasmijana televizijska voditeljica i urednica 28-godišnja Riječanka za tportal je ispričala sve o svojoj dosadašnjoj karijeri, uzorima, školovanju, svojim snovima i ljubavi

Iza vas je više godina vođenja festivala. Svašta ste iskusili i prošli tijekom toga, jedne godine festival ste čak završili na hitnoj, ali posao ste odradili besprijekorno. Koliko ste se u profesionalnom smislu promijenili kad je riječ o vođenju od prve godine na ovamo?

Nisam se puno promijenila kada je profesionalnost u pitanju, od mog prvog doticaja s kamerom doza odgovornosti uvijek je bila na visokom nivou zbog poštovanja koje imam prema publici, gledateljima i svim kotačima koji čine televizijski program. Velike promjene su nastale po pitanju televizijskog sazrijevanja, rasta i sigurnosti koje sam dobila zahvaljujući brojnim prilikama i projektima koji su se nizali. U posljednje četiri i pol godine otkako sam se preselila u Zagreb, zaista ih je puno i kad se osvrnem, sretna sam zbog njih!

Koliko vam je lakše kad pored sebe imate profesionalca kao što je Dalibor Petko?

Užitak je raditi s Daliborom, ovo nam je peti zajednički CMC festival u Vodicama, a šesti sve ukupno, zbog rock CMC  festivala koji smo također skupa radili u Slavonskom Brodu. Već smo naučili jedno na drugo, znamo kako tko 'diše' na pozornici i reagira u nepredviđenim situacijama koje zaista znaju zahtijevati brzu reakciju, snalažljivost, improvizaciju. Veliki je profesionalac i izrazito puno pažnje pridaje pripremi, a ona je 90% posla. Kad smo kod profesionalaca i ljudi od kojih volim učiti, ne mogu a ne spomenuti Nevenu Rendeli s kojom sam vodila Zagrebački festival dvije godine te Martinu Validžić, koju mogu slobodno nazvati 'glazbenom enciklopedijom'. Užitak je raditi s takvim profesionalcima i zaljubljenicima u svoj poziv, vjerujem da tada festival, program i emisija imaju jednu sasvim drugačiju dimenziju.

Što vam danas u poslovnom smislu predstavlja izazov i na što ste u dosadašnjoj karijeri najponosniji?

Ponosna sam na cijeli svoj televizijski put kojem će ove jeseni biti deseti rođendan. Kao što brojka kaže, mlada sam, a opet dovoljno velika da mogu samostalno i hrabro koračati naprijed svjesna koliko se mogu osloniti na sebe, iskustvo koje sam stekla i svoje noge koje su dobro prizemljene. Ponosna sam na svaki projekt od svoje prve emisije Torpedo na Kanalu Ri, do velikih festvala i projekata. Imam još puno želja i izazova kojima se potajno i tiho nadam, a uz puno rada i truda, vjerujem da će doći i baš oni na red, kad im bude vrijeme i sazriju baš sve okolnosti.

Paralelno radite u Hrvatskoj diskografskoj udruzi i na CMC televiziji. Kako sve stižete?

Zahvaljujući dobroj organizaciji, fokusiranosti i poslodavcima koji imaju puno razumijevanja te međusobno surađuju i točno znaju gdje, što, koliko i kako odrađujem. Sretna sam zbog prilike koju sam dobila u Hrvatskoj diskografskoj udruzi i ZAPRAF-u, Udruzi za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava, jer se ondje imam priliku razvijati u jednom potpuno drugačijem smjeru, odnosno onom za što sam se školovala, a pritom mi pomažu sve vještine, poznanstva i iskustvo koje sam stekla radom u medijima.  

Radite u institucijama vezanima uz glazbu. Kakvu glazbu slušate?

Apsolutno svu, to mi je posao i moram priznati da volim tu 'obavezu'. Glazbom sam okružena gotovo od 0-24h. U slobodno vrijeme, slušam prema osjećaju, od meditativne do klasične pa pop rocka, zaista nema pravila.

Jeste li ikad pomišljali o prelasku na neku od komercijalnih televizija, državnu ili možda o inozemnoj televizijskoj karijeri? Imate li neke skrivene snove?

Naravno da sanjam i težim napretku, međutim, znam uživati i tu gdje jesam, a trenutno sam zadovoljna baš na ovom mjestu. Imam uredničku, novinarsku i voditeljsku ulogu, a nove prilike i projekti se nižu. Moj rad je prepoznat pa sam do sada angažirana u nekoliko projekata, festivala u produkciji Hrvatske radiotelevizije, a vjerujem da uz predan rad, iskrenost i ulaganje u sebe mogu samo napredovati, a nove prilike će se otvarati sve dok sam i ja otvorena za njih.

Spomenuli ste maloprije školovanje, uskoro ćete diplomirati. Biste li ikad voljeli raditi u struci?

Naravno, upravo kroz rad u HDU-u I ZAPRAF-u stječem tu drugu vrstu iskustva i vjerujem da ću se i na tom području u dogledno vrijeme, kroz iskustvo realizirati. Područje intelektualnog vlasništva me najviše zanima i zasad u tom smjeru i idem, radim i učim.

Uz sve obaveze ne propuštate trčati. Iza vas su brojni prijeđeni kilometri. Za koju trku se spremate?

Taman se pripremam za Falkensteiner Punta Skala Triatlon koji se održava tijekom vikenda. Ondje ću sudjelovati tako što ću istrčati polumaratonsku dionicu, odnosno 21 kilometar. Izrazito se veselim toj utrci! Trenutno sam na polumaratonskim dionicama, velika želja mi je maraton i to već neko vrijeme, ove zime me ozljeda leđa spriječila, no sanirana je, treniram i vjerujem da ću ga istrčati uskoro.

Već dugo ste u vezi. Razmišljate li ikad o braku, majčinstvu ili je još rano za to?

Trenutno mi je lijepo, uživam. Voljena sam i volim, a brak i majčinstvo će doći na red kad još malo narastem. 

Uvijek ste nasmijani i vedrog duha. Kako izgleda kad se naljutite?

S obzirom na to da sam poprilično temperamentna i emotivna, nikada ne skrivam osjećaje sa svojim najbližima, pa onda kad se veselim, iz mene isijava radost na sve strane. A kad se ljutim, e onda je nevera doma!

Kako provodite slobodno vrijeme, što vas ispunjava?

Najdraže društvo su mi najbliži, odlazak u prirodu, more ili čitanje knjiga i tišina koja nam je zaista potrebna s obzirom na tempo, obaveze i svakodnevno okruženje. Trudim se osluškivati i priuštiti si mala sitna zadovoljstva koja hrane. Veselim se putovanjima, osmijesima najdražih, finoj hrani i društvu, bijegu na Sljeme, odlasku u kino ili kazalište, ljeti u Raslinu. Veselim se svemu što mi daje mir, puni baterije i ne skida osmijeh s lica.