Šarm i vječni optimizam glavni su aduti Andrije Miloševića, popularnog glumca koji više od dva desetljeća živi za to da publici izmami osmijeh na lice. Prije nekoliko dana našao je vremena i za razgovor s nama povodom filma 'Taxi Blues'. Hrvatska publika upoznala ga je i zavoljela kroz uloge u serijama 'Andrija i Anđelka', 'Budva na pjeni od mora' te 'Ne daj se, Nina' i 'Naša mala klinika'.

40-godišnji umjetnik već sa šesnaest godina napustio je roditeljski dom i upisao studij glume, a iste godine dobio je i prvu kazališnu ulogu u predstavi 'Konte Zanović'. Tako je počela njegova bogata karijera, a danas je jedan od najcjenjenijih glumaca u regiji.

Kako biste opisali najnoviji filmski uradak 'Taxi Blues' i svoju ulogu?

Riječ je o melodrami s elementima komedije. To je fenomenalna priča o nesređenom čovjeku koji vozi taksi i živi s majkom, koji je u posve kaotičnom životu, živi po šabloni te kao neki puž nosi svoju kućicu. Međutim, jedne večeri posve slučajno u njegov automobil uđe dječak koji je pobjegao iz doma za nezbrinutu djecu tražeći svog oca i njih dvojica počinju avanturu koja se događa samo te noći. U plejadi nevjerojatnih likova i događaja oni sazrijevaju i dogodi se ono što se dogodi.

Je li istina da je snimanje filma trajalo samo mjesec dana?

Tako je. Znali smo što ćemo napraviti. Film se odvija u jednoj noći, tako da smo praktički snimali 25 dana samo noću. Nekad bismo počeli snimati oko četiri, pet popodne pa do ranih jutarnjih sati, tako da je bilo dosta naporno. Međutim, znali smo što radimo, a redatelj Miroslav Stamatov je to fantastično vodio, tako da nismo gubili vrijeme na ponavljanje nekih kadrova i bili smo zapravo jako dobro pripremljeni. Uletjeli smo u to kao kinematografske specijalne jedinice i to smo 'porokali' zaista brzinski. Bilo je jako zanimljivo jer smo se družili s ljudima koje možete vidjeti samo u večernjim satima. To je plejada nevjerojatnih likova.

Što vas je privuklo scenariju kad ste ga prvi put vidjeli?

Ta fina priča, melodramski element u cijeloj priči, a i to što dugo nisam imao prilike igrati ovakvo nešto jer je ovo malo drukčije od onoga što sam do sada radio. Uloga i način na koji smo ostvarili film puno mi znače. Ovo ostvarenje stvarno nosi divnu dozu emocija i taj vas film usreći nakon što ga pogledate.

Film se najavljuje kao urnebesna hit komedija. Što to čini dobru komediju?

Dobra priča vam garantira da to neće biti napravljeno ispod nekog dobrog standarda! Onda su tu i glumci koji to znaju napraviti, pa i redatelj, produkcija, način na koji se snima.

Često radite komedije, a budući da narodu uvijek treba smijeha, može li se reći da za vas ne postoji kriza?

Ne. Kriza je tolika i toliko se 'promovira' jer je to 'najbitnija' stvar na svijetu, samo kriza, kriza, kriza, ali ja se, kao i svaki normalan čovjek, bavim suprotnim. (smijeh) Pokušavam promovirati radost, sreću, veselje. Veliki problem je što ljudi misle da će živjeti vječno i kad tako razmišljaš, baviš se trivijalnim stvarima koje su u našoj finoj maloj regiji sada in, bilo da je riječ o politici ili nacionalnoj netrpeljivosti, a sve to nema nikakve veze s mozgom. Zato ja običnim ljudima i publici nastojim pokazati da moramo biti zadovoljni, sretni i baviti se temama koje su ljudske, nečim što je od životnog značenja, a ne mlaćenjem prazne slame o geopolitici, integracijama i ostalim glupostima.

Jeste li u zadnje vrijeme pogledali kakav hrvatski film?

Iskreno da vam kažem, nisam stigao. Nisam odavno išao u kino pogledati neki domaći film. Poslije dugo vremena pogledao sam ovaj moj. (smijeh)

Očekuju li ljudi od vas da ste stalno nasmijani i dobro raspoloženi?

Očekuju, naviknuo sam ih na to. I dobro je da očekuju. Bolje da očekuju da sam veseo i pozitivan nego nešto drugo. Najbolja je stvar što se ljudi razvesele već samo što me vide.

Čemu ćete se nasmijati u privatnom životu?

Samom sebi i svojim glupostima. Smijem se svemu, životu, našim raznoraznim događajima, tome kakvih sve ljudi i likova ima i onda to koristim i pravim raznorazne zanimacije od toga.

Koja je vaša omiljena humoristična serija?

To je 'Treći kamenčić od sunca'.

Uspješni ste u svim segmentima glume, filmu, serijama, kazalištu - u koje ste stupili sa 16 godina. Jeste li zadovoljni dosadašnjom karijerom?

Svejedno mi je jesam li zadovoljan ili nisam kad je to prošlo. (smijeh) To se već dogodilo, tako da moram biti zadovoljan, sretan. Mene je život primorao da budem veseo.

Serija 'Andrija i Anđelka' u Hrvatskoj je ostvarila velik uspjeh. Jeste li se nadali tome?

Ljudi su to neviđeno prihvatili. Zapravo smo se trebali prikazivati na manjoj televiziji B92 od 19 sati. Moja prijateljica, producentica Zorana i ja dvije godine smo to pokušavali uvaljati. Nitko nije htio tu formu. Tadašnji direktor televizije je odlijepio kad je vidio seriju i rekao je da to ne ide na B92, nego na Prvu televiziju u prime timeu. Tako je to počelo i onda se dogodila scena na slovenskoj granici. Od tog trenutka ta je serija postala kultna.

Ima li šanse da nastavite sa snimanjem te serije?

Nema, snimljeno je ono što je snimljeno. Mislim, nikad se ne zna...

Smršavili ste dvadeset kilograma. Zašto?

Pa da izgledam ljepše, finije i bolje na televiziji. Puno sam se udebljao jer sam imao problem sa štitnom žlijezdom. Isprva nisam znao da mi je to od toga, mislio sam da je to alergija jer sam se počeo 'nadimati' i izgledao sam kao neki cepelin.

Kako ste uspjeli smršavjeti? Jeste li bili na posebnoj dijeti? Otkrijte nam svoj način.

Promijenio sam prehranu. A što to znači? Obavezno morate doručkovati. Primjerice, uzmete dvije šnite kruha koje tostirate i stavite na njih malo paprike, povrće ili sušeni paradajz u ulju, masline, neki kozji sir. Možete uz to pojesti jogurt i što je više moguće trebate izbjegavati namirnice s glutenom. To neviđeno pomaže. Tako sam se apsolutno bacio na to i sad je puno moje hrane bezglutensko. Ako volite slatkiše, oni isto tako moraju biti bez glutena, a treba i smanjiti alkohol te jesti svaka četiri sata. Popodne jedete meso i povrće, a navečer samo proteine jer su oni užasno bitni za ubrzavanje metabolizma. Trebate šest mjeseci tako jesti, nikakve dijete ne dolaze u obzir. I trebate se kao narkoman s droge skinuti s masne hrane. Kad prođe šest mjeseci, osjećat ćete se bolje.

A tjelovježba?

Pa ja ne vježbam. Ne mogu, to je za mene gubljenje vremena, a i puno radim pa nemam kad.

Ali zato volite putovanja.

Stalno putujem i to mi je najdraža stvar na svijetu! Sljedeća destinacija mi je Afrika. Želim vidjeti najveću migraciju gnuova i kako tu funkcionira surova priroda.

Kako provodite vrijeme kada ne glumite i ne dajete intervjue? Što vas opušta?

Pomalo čitam, pišem za djecu, a pišem i komad za kazalište i film 'Osam bijesnih ljudi', što je dosta bizarno i zanimljivo. Stalno nešto radim. Kad je riječ o knjigama, preporučujem 'Čovjek zvan Ove' Fredrika Backmana, to je remek-djelo. Od filmova preporučujem dokumentarni film 'Struggle' Stanislava Szukalskog. Kad je riječ o glazbi, tamo je sve isto pa mi je najdraže slušati klasičnu glazbu.