'Ja gestikuliram pitom kao golub, a vi mašete rogušom', od sinoć je nova rečenica u univerzumu javnih besmislica koje su u zadnjih dvadesetak godina uspjeli izgovoriti domaći političari. Oštro konkurira i raznobojnim vragovima i kibidabiju i državnim udarima pištoljem na vodu, a sigurno će se - barem djelomično - naći na repertoaru kakvog komičara ili humorista kojima nije stalo da svoju karijeru razviju izvan granica domovine. Rečenicu je, sigurno već znate, izgovorio Milan Bandić u sinoćnjem razgovoru s Mislavom Bagom na Novoj TV i iako bi se u anamnezi zagrebačkog gradonačelnika sigurno našlo još kandidata za spomen-bisernicu političke retorike u Hrvata, ona je bila tek kruna kolopleta nebuloza koje je glavni junak uspio izgovoriti u intervjuu.

Ako želimo biti potpuno objektivni, valja priznati da je Bago doista nastupio agresivno - odmah je u prvoj rečenici navalio na Bandića s optužbama za apsolutistički način vladavine nad Zagrebom. No ne bih previše Bagu krivila zbog toga. Bandić je već notoran po tome da na pitanja ili ne odgovara ili odgovara začudnim non-sequiturima kojima vjerojatno pokušava zbuniti protivnika pa je Bago vjerojatno - i ispravno - zaključio da mu ovaj bez direktne provokacije neće reći ništa, pa zašto ne bi pokušao drito u glavu. Osim toga, nije da je Bago nešto izmislio ili isisao iz prsta. Većina nas se, što iz pristojnosti, a što iz straha ne bi usudila baš tako bljeznuti apsolutizam u intervjuu s političarom, no većina nas isto tako vrlo dobro zna da u toj kvalifikaciji itekako ima istine.

Problem je, međutim, u tome što Bagi čak ni ta fora s provokacijom nije uspjela. Bandić mu i dalje nije ništa rekao, nego se samo, po dobrom starom običaju - glupirao. Ne znam je li namjerno ili se samo tako češlja, ali mislim da već dulje vrijeme mnogi među nama sumnjaju kako su Bandićeve provale zapravo PR-ovski trik i način da se u javnosti stvori slika smušenog čovjeka koji u javnom nastupu njeguje stil komično-seljačke struje svijesti zato što ne zna bolje, a u pozadini, prekriven velom redikula, vrlo sabrano i svjesno radi po svojem, puštajući raju da se zabavlja njegovim biserima.

Važna su pitanja zato i ovom prilikom nekako ostala zakopana u napadnom razbacivanju bedastim upadicama o golubima, rogušama (štogod bile), tome da se Bandić boji samo dragog Boga i svoje majke, optuživanja novinara da ga uspoređuje sa životinjama samo zato što mu je Bago rekao da je lukav i tako redom. Očisti li se razgovor od takvih bisera, ostaju odgovori koji pokazuju da je Bago bio itekako u pravu kada je razgovor s Bandićem započeo onako kako jest. Rekao je da će Svetice biti uređene onako kako je on odlučio. Rekao je da će mu ta odluka proći u Gradskoj skupštini. Rekao je da Jelavić, koji je pod USKOK-ovom istragom, časno radi svoj posao i da će takvi ljudi i dalje pomagati Gradu. Rekao je da će naći načina za sudjelovanje na predsjedničkim, a i za pobjedu na parlamentarnim izborima. Drugim riječima, rekao je da će sve biti onako kako on želi.

Golubi, roguše, mahanje ručicama i neprekidno pozivanje na majku i Boga samo su akrobatsko-klaunske točke kojima se težak okus takvih tvrdnji nastoji začiniti smijehom publike. A zapravo uopće nije smiješno.