Gledam ja tako jučer 'In Magazin', jednu od rijetkih domaćih emisija Nove TV koja nije otišla na godišnji i mislim si kako je krasna ta Tračoslavija koja cvate na Ovim Prostorima. Jedini problemi koji u njoj postoje jesu oni vezani uz javne ispade raznih polupoznatih, a inače se uglavnom razglaba o tome tko će postati mama, tata, baka, zet, jetrva i pastrva. Tu i tamo uleti i pokoja crtica o umjetnim grudima poznate pjevačice, čisto da bi se sredovječne kućanice malo bolje osjećale sa svojim visećim aksesoarima i nastavile gledati oglašivačima potpaljivane vijesti o lijepim ljudima iz gore imenovane zemlje.

No za razliku od svega gore opisanog, u čemu 'In Magazin' inače pliva možda ne tako slikovito kao 'Red Carpet', ali dovoljno vješto – jučer me na samom početku emisije dočekalo ni pet ni šest, nego JEDNA politička kontroverzija! Čovječe! Dakle, nisu samo novinarski nabrušeni na to tko ima novu curu, tko se razvodi i kome pedikura ne ide dobro uz sandale, nego ima tu malo i politike! Puls nacije! Budućnost države! Izbori! Sve nešto jako važno! Jupi!

Da, naravno da sam sarkastična. Nije riječ ni o kakvoj politici, nego o koncertu srpske pevaljke Ane Nikolić na dubrovačkoj Kopakabani, Copacabani ili kako god da se već piše to pravo hrvatsko ime plaže na najhrvatskijem dijelu Jadrana. Pobunile se lokalne braniteljske udruge protiv toga da srpska cajkuša drži koncert 3. kolovoza, što je, kako kažu, dan pogibije zadnjeg hrvatskog branitelja u Dubrovniku. Posebno ih pritom žeže oko srca to što je organizator Nikolićkina koncerta i sam braniteljsko dijete te ista osoba koja je organizirala skupove podrške generalima i koncert Marka The Uberhrvata Perkovića Thompsona. Prasac jedan mali izdajnički. Mislim, organizator, ne Uberhrvat. Kako se usuđuje? Sad će oni njemu složit prosvjed i na kopnu i na moru pa da vidimo čija nana crnu vunu prede.

I sad, naravno, kao i u svakom drugom slučaju 'političke kontroverzije' koja je zapravo najobičnija budalaština utemeljena na trivijalnoj politizaciji estradnog drmeškanja – cijela je priča u 'In Magazinu' izvrsno složena tako da se ko fol prikazuju stavovi i jedne i druge strane, ali se, naravno, ne istražuje pozadina nijedne. Bilo bi to preteško za duh Tračoslavije.

Evo, recimo, nitko nije spomenuo to da je Ana Nikolić braniteljima zbilja najmanji problem u životu. Ni da imaju puno ozbiljnijih razloga za prosvjede, u koje se pak NE upuštaju iz istog razloga iz kojeg se u ovaj UPUŠTAJU. Riječ je o nekakvoj potpuno besmislenoj odanosti Simbolu & Ideji. Vlada i režim – na koje nikada neće ozbiljnije udarati prosvjedom, nanom i onom gore crnom vunom – među takvim se braniteljima doživljavaju kao institucionalni megafon tih Simbola & Ideja (koliko god ih režimski apostoli u pozadini pljačkali i trovali), a kič-pevaljka s krive strane Drine – protiv koje spremno dižu prosvjed – doživljava se kao uvreda tih Simbola & Ideja i udar na njih. Čak se stječe dojam kao da žele reći da se protiv Nikolićke bune zato što dotična predstavlja sve ono protiv čega su se borili (tako, naime, nastupaju kada tvrde da je njezin nastup UVREDLJIV), iako je svakome tko je na Balkanu proveo dulje od pet minuta vrlo teško zamisliti da bi se itko ovdje borio protiv cura u minjacima i dubokim dekolteima koje, pjevajući o glupostima, mrdaju dupencem. Uglavnom, osim ako Nikolićka baš u setlisti za koncert ima 'Marš na Drinu' ili tako neki četnički pjesmuljak, cijeli taj prosvjed i spika o uvredljivosti potpuno su bezvezni i lažni. Foru da je u ratu pjevala srpskim trupama ne mogu joj prikačiti jer je u ratu imala brat-bratu trinaest godina, pa im je meta promašena otprilike za cijelo jedno desetljeće, ako ne i dva. I to ne samo zbog njezine dobi.

Ono što bih ja, čisto onako osobno, eventualno razumjela jest indignacija zbog epidemije takve glazbe i koncerata po hrvatskoj obali i zapravo bilo gdje u svemiru. To je jeziv kič, prestrašan seljančizam, a o podilaženju seksističkim stereotipima u takvom kontekstu uopće se ne isplati govoriti jer je registar otprilike sedam kopalja prenisko da bi se u njega uopće uvrštavale komplicirane riječi poput 'seksistički', 'stereotip' ili 'podilaženje'. Nije mi, čisto onako osobno, žao nijednog takvog koncerta koji se NE održi u zemlji u kojoj živim. No to kako se ja, 'čisto onako osobno', osjećam potpuno je irelevantno, jer da se bilo tko ravna po mojem, 'čisto onako osobnom', osjećaju, zabranjivali bi se i koncerti Mladena Grdovića, a ne bih se rasplakala ni da netko najuri Britney Spears, jer mi svi ti izvođači upadaju u isti kič, a imaju i moment onog kompliciranog sa seksizmom o čemu se u tom kontekstu ne isplati govoriti. Dakle, ne sviđaju mi se zbog moje vlastite, privatne i nikog-drugog-ne-zanima estetske zadrtosti. A s obzirom na to da raju u velikom postotku OČITO ne zanima što si tamo neki pametnjakovići misle o estetici cajki i inih glazbenih konfekcionara, mišljenje tih manjinskih pametnjakovića ne bi ni smjelo biti kriterij za dopuštenje ili zabranu održavanja nekog koncerta. Kad bi se takvo mišljenje, naime, uzimalo u obzir pri odobravanju ili zabranjivanju koncerata, bilo bi to kao da osnivamo komisiju za borbu protiv šunda, a znamo u kojoj smo državi imali takva tijela, ne?

Jedini kriterij po kojemu bi se koncerti mogli zabranjivati, a da to ne bude represija – onaj je po kojem se na takvim koncertima promiče nekakva mržnja, netolerancija ili režimi koji su se na njima temeljili. A tu Ana Nikolić, koliko god joj glazba bila seljačka i kičerska, ne upada. Upada netko drugi. Ali zbog njega branitelji nikada neće krenuti u prosvjede jer ga doživljavaju kao lučonošu vlastitih vrijednosti. Malo bubino, ali bože moj, takva nas je zemlja dopala pri rođenju. No koliko se ja sjećam pravila pristojnog ponašanja u civiliziranim zemljama od zadnjega puta kada sam putovala preko granice, jedino to može doista biti uvredljivo na bilo kakvom estradnom događaju, pa tako i koncertu.

'In Magazin', dakako, ništa od toga nije prodiskutirao, samo nam podastro situaciju kao političku kontroverziju tako da malo zaboravimo na Jacu, Papu, pred-predizbornu kampanju, vlastite osobne bankrote i fertilne kontingente žena. To im je, uostalom, i novinarska te televizijska uloga: što bolje uljuljkati Tračoslaviju u ugodan san, u kojem su političke kontroverzije, pa i braniteljski ljetni prosvjedi po plažama - obična kičerska budalaština s estrade.