Predstavljanje knjige započeto je 'misterioznim' jumbo plakatima na zagrebačkim ulicama. Tek ovih dana otkrilo se da je riječ o stihovima Danijele Martinović. 'Prije svega smo tim jumbo plakatima htjeli privući pozornost na poeziju uopće u našim životima. Mnogi su se sigurno zapitali što je to i vjerujemo da su se barem na sekundu zamislili nad tim iskazima dok su stajali na semaforu, hodali, šetali, trčali... A to je upravo suština poezije - zapitanost nad svijetom', poručuju iz Danijeline izdavačke kuće Media Bar.

Kako je njezina prva knjiga 'Šalabahter života' rasprodana u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, pjevačica je novu zbirku poetskih zapisa jedva dočekala. 'Ovo je drugi nastavak buduće trilogije, kako sam to zamislila u startu, i također se zove 'Šalabahter života' s podnaslovom - 'Neopisivo'. Jednake je forme i jednakih tema, a to je duhovno-filozofsko ljubavlje', ispričala nam je Danijela.

Prva knjiga nastala je u samo 40 dana.

'Morali smo dobro odabrati ono što će stati u nju jer je materijala bilo puno više. Budući da sam se od tada, otkad sam počela pisati prvi uradak, zaljubila u te trenutke pisanja, uvela sam to u svoju dnevnu rutinu iako riječ rutina ne opisuje ono što bih točno željela reći. Toliko sam ispunjena pisanjem, i radim to svaki dan u jutarnjim satima. Ustajem vrlo rano kako bih bila u svom miru i tišini, u kojoj najjače osjećam inspiraciju. Znam pisati i po nekoliko sati. Tako da ne samo da imam završenu i treću knjigu iz ove trilogije, koja će izaći sljedeće godine, već imam ideju za neke druge stvari koje ću pisati. Dakle, bit će puno svega, zaljubila sam se u pero', otkrila je.

Prisjetila se trenutka u kojem ju je uhvatila inspiracija prije četiri godine i priznala kome prvo daje svoj rukopis na čitanje.

'Stvarno se dogodilo tako da je 'to' vodilo mene. Jednostavno sam počela pisati i nisam mogla stati. Kao da je netko maknuo branu s nekog izvora, neke rijeke, i samo je teklo iz mene, a kad sam vidjela da sam u samo nekoliko dana napisala poprilično toga, nazvala sam svoju najbolju prijateljicu Doris Karamatić. Nikad neću zaboraviti taj trenutak u kojem sam joj čitala prve stihove. Točno se sjećam te pjesme, a zove se 'Zaključana'. Rekla sam joj: 'Dodo, nešto sam napisala, molim te, poslušaj', a kad sam joj pročitala, mislila sam da je veza puknula jer je s druge strane bio potpuni muk. No tada sam shvatila da je Doda toliko plakala da nije mogla izgovoriti nijednu jedinu riječ. U tom sam trenutku pomislila da je ona kao moja prijateljica možda to previše osobno doživjela pa sam onda pročitala to više prijateljica i mahom su sve reakcije bile identične, sve dok čitav rukopis nisam dala svom rođaku, doktoru književnosti Ivanu Majiću. Rekla sam mu da to pogleda i da ako mi da zeleno svjetlo - možda objavim. Ali nisam to pisala s namjerom da ugleda svjetlo dana. Pisala sam jednostavno jer u tom trenutku drukčije nije bilo moguće živjeti ni postojati', kaže pjevačica.

Zanimalo nas je što je zadnje pročitala i postoji li neka draga knjiga kojoj se uvijek vraća.

'U svom stanu imam mali zeleni komadić raja na kojem sjedim i oko mene su samo knjige. Najčešće čitam tri u isto vrijeme te različitih tematika jer me to najviše ispunjava. Znam da zvuči malo čudno, ali se najbolje osjećam kad se odmorim od jedne, pa onda uzmem drugu, pa kad se od nje umorim, uzmem treću. Trenutno ne puštam iz ruku knjigu Roberta Torrea 'Ima li života prije smrti', u koju sam se zaljubila', ističe.

Temeljit je, posvećen i spor čitač jer, napominje, čita vrlo angažirano.

'Čitam tako da točno znam kako miriše neka trava koja se opisuje u knjizi, kako izgleda krajolik, neka osoba, točno osjećam emocije likova iz romana, pa treba proći jako puno vremena dok se ne vratim nekoj knjizi. I zapravo postoji vrlo malo knjiga kojima sam se baš vraćala. Upravo zato što ta sjećanja na knjigu jako dugo žive u meni', pojasnila je.

Proljetos je uz šest vrhunskih glazbenika obradila svojih 30 uspješnica, ali u novim stilovima. Rekla nam je kako je zadovoljna reakcijama publike.

'Ideja o novom ruhu dugo se vrzmala u mojoj glavi, ali uvijek sve dozrije u svoje vrijeme, tako da mi je jako drago da se sve sljubilo s pričom koju radim sa zakladom Hrvatska za djecu i koncertnom pričom 'Neopisivo', koju je publika u Puli imala prilike čuti, a reakcije su zaista vrhunske. Tako 22. rujna nastupam u Teatru u Zadru, a 24. listopadu u Lisinskom, pa će publika imati priliku čuti novi zvuk i glazbeni doživljaj. Probajte me zamisliti na bini uz kontrabas, harmoniku, klarinet, kahun, violinu i gitaru. To je šest instrumenata za moju potpunu sreću', pohvalila se.