Davor Bilman plesom se počeo baviti s 14 godina, a danas je profesionalac u različitim stilovima kao što su standardni ples, latino, salsa, bachata i brojni drugi plesovi. Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu, a nakon toga poslijediplomski studij poslovnog marketinga. S više od 20 godina rada u prodaji, njegovo je znanje i iskustvo na radionicama, koje drži kao trener na području prodaje, komunikacije, timskog rada, poslovnog pregovaranja i coachinga, upilo preko 200 tvrtki te tisuće polaznika. Svoje je znanje Bilman pretočio u knjigu 'Nosi mi se moja boja'.

Kad ga upoznate, potrebno mu je nekoliko sekundi kako bi skenirao vašu osobnost i svrstao vas u crvene, zelene, žute ili plave. Osobnosti prepoznaje prema nekima, naoko sasvim bezazlenim i nevažnim detaljima.

Kako na osnovi odjeće možete procijeniti je li primjerice netko istinski roker ili se samo odijeva tako, jer je sad fora i trend nositi kožne jakne, bajkerske čizme, majice s natpisom i slično?

Njihova je osobnost različita. Ono što je istina to je da je sada in, moderno imati rokerske majice, koje su počeli nositi i oni koji to nisu. Ako pogledam vas, vidim da nosite prstenje, narukvice, frizuru, tetovaže, a onda je to nepogrešivo jedna vrsta osobnosti.

Diplomirani ste ekonomist, godinama ste radili u automobilskoj industriji... otkud skener osobnosti? Netko bi takvo štivo očekivao od psihologa.

Ekonomist sam po formalnom zvanju iako se zadnjih 15 godina bavim, ljudi to vole zvati psihologijom, nekim vještinama, odnosno treninzima i prvenstveno prodajom. U prodaji je jako važno poznavati što prodajete, isto tako je važno znati kome prodajete, a prodajete uvijek ljudima. Tako da odatle dolazi želja za proučavanjem ljudi, ne zbog psihologije, nego iz konkretne želje da razumijem ljude te zašto se ponašaju i kupuju na određeni način.

Može li se naučiti ta vještina?

Moje uvjerenje je da velik dio toga mora biti u našoj osobnosti, a ovo drugo stvar je vještine koja se može naučiti. Naravno, ne može je svatko naučiti, kao što svatko ne može biti umjetnički slikar, glazbenik, građevinar, informatičar. To je, dakako, samo moje razmišljanje i teorija da ne možemo biti ono što hoćemo. Tvrdim da ne možemo, odnosno da je puno bolje shvatiti u čemu smo dobri i na tome graditi svoj uspjeh.

Koliko ste dugo radili na knjizi i što je bio okidač za njezino pisanje? Kakve su reakcije na nju, jeste li zadovoljni?

Knjiga je nastajala jako dugo u glavi, a sam proces pisanja trajao je godinu dana. Reakcije su 99 posto pozitivne. Naravno, ima i drugačijih reakcija, pogotovo onih koji se bave psihologijom, da je to plitko, površno i da po odijevanju ne možete procijeniti nekoga. Prihvaćam i takve kritike i isto tako funkcionira moja metoda.

Kako inače reagirate na kritike?

Pa kad biste znali moju osobnost, znali biste kako reagiram. Morate pročitati moju knjigu. (smijeh)

Planirate li nadograđivati tu knjigu, proširiti temu u budućnosti?

Ova tema o kojoj sam pisao dosta je široka i koristim je i u poslu kad učim prodavače kako da razumiju kupce i isto tako kad razgovaraju s voditeljima, direktorima, menadžerima te na koji način razumjeti ljude i koliko naša osobnost utječe na to što nas pokreće, motivira. Treće je kako razumijevati partnerske i ljubavne veze, a tu je i razumijevanje obiteljskih veza.

Kakvo vam je iskustvo donijelo sudjelovanje u 'Supertalentu'?

Pozitivno i negativno.

Jeste li prije pratili takvu vrstu showa, jer tamo je bilo zaista različitih osobnosti?

Meni to nije novo jer sam osam godina bio u 'Plesu sa zvijezdama', tako da mi ta vrsta realityja zaista nije strana. 'Supertalent' mi se jako sviđa. Naravno, kad ste javno izloženi, morate biti spremni na to da ćete se nekome sviđati, a drugome biti glupi. To je neminovnost.

Puno se prašine podiglo oko golog slikara i smatra se da je to bilo neprimjereno jer se emitiralo u terminu u kojem i djeca mogu to gledati.

Za mene je to apsolutno supertalent. Onome kome se ne sviđa - ne mora gledati.

Jeste li u kontaktu s ekipom, jer čini se da ste si svi 'legli'?

Kao ekipa dosta smo vremena na audicijama proveli zajedno i stvarno uživamo raditi skupa. Svi smo pretrpani svojim obavezama, tako da se ne stignemo vidjeti baš puno.

Jeste li strog otac ili tata frend?

Pokušavam kombinirati i jedno i drugo, a najbolji odgovor na to pitanje dao bi moj sin.

Je li Leo potegnuo na vašu ili supruginu stranu kad je riječ o osobnosti i afinitetima?

On je kombinacija jednog i drugog. Zajednička strast su nam automobili i vožnja.

Izjavili ste da je ples vaša velika ljubav i da ga se ne biste odrekli te da vam uz posao daje još neku zadovoljštinu. Zašto je dobro plesati?

Plesati je dobro zato što ples uključuje minimalno tri komponente u životu. Prva je fizička aktivnost, odnosno znojenje, druga je društvena ili socijalna jer se družite s ljudima, a treća je vrlo slična čokoladi ili nekim drugim stvarima, a to je izlučivanje hormona sreće.

S djevojkom ste otvorili plesnu školu. Prvi ste promovirali ples kizomba. Čime vas je on zaintrigirao i kako ljudi reagiraju na njega?

Taj ples sam otkrio, ajmo reći, slučajno. Kako sam počeo plesati salsu i bachatu, uz te plesove se počela vezati kizomba. Prije sedam ili osam godina to je u Hrvatskoj postalo popularno, a nakon što sam ga probao, naprosto sam ostavio sve duge plesove. Ljudi ga malo znaju jer je to relativno mlad ples koji se pojavio u Europi, a porijeklom je iz Afrike. U usporedbi s drugim plesovima najbliži je tangu pa ga mnogi zovu afrički tango. Senzualan je, može biti spor i brz, a ljudi koji ga probaju nastave ga plesati.

Imate li još neke profesionalne želje?

Uvijek imam prevelika očekivanja i planove.

Koju biste osobinu rado promijenili?

Vrlo rado bih promijenio lijenost.

Kako reagirate kad vam netko digne tlak?

Pokušavam djelovati smireno ili toj osobi kažem što je ide.

Čime se nikada ne biste bavili?

Računovodstvom.

Što su vam donijele 40-e i koje su godine, po vama, najbolje za muškarca?

Za muškarce, kao i za žene, najbolje su one godine u kojima jesu. Rekao bih da sam u middle age životnoj fazi. Sigurno ima nekih stvari zbog kojih čovjek osjeti da je ostario jer mnoge stvari nisu iste. S druge strane, pozitivne stvari koje sam sam doživio te su da prikupljanjem iskustva možete promijeniti pogled na neke situacije na koje ste ranije gledali drukčije. Naravno, to ovisi o osobnosti, ali s tim iskustvom čovjek se malo manje živcira i rekao bih da više cijeni stvari koje je ranije uzimao zdravo za gotovo.

Koje osobine najviše cijenite kod drugih?

Točnost, direktnost i možda malo čudno - opuštenost.

Kako se izvlačite iz neugodnih situacija?

Protupitanjima.