Donna Vekić probila se prije šest godina među tenisku elitu i od tada je neprestano u središtu pozornosti. Ako razlog nije dominacija na teniskim terenima, onda pažnju plijeni privatnim životom ili atraktivnim izgledom. Trenutno, poput mnogih sportaša, miruje. No svakodnevno odvaja vrijeme da ostane u formi, a bavi se i nekim aktivnostima za koje dosad nije imala vremena. Pronašla je i vremena za razgovor s nama.

Kako se mirite s tim da ćete cijelo proljeće, a vjerojatno i ljeto, biti bez turnira jer do sada niste iskusili osjećaj duže pauze?

Teško. Na sreću, nikada nisam imala neku ozbiljniju ozljedu zbog koje nisam mogla igrati duže vrijeme, ali trenutno su svi igrači u istoj situaciji i nema drugog izbora pa se moramo što bolje prilagoditi.

Boravite kod obitelji u Osijeku. Je li vam teško? Što vam daje snagu sve ovo vrijeme?

Nakon što su nam otkazali Wimbledon bila sam stvarno tužna, ali u ovo vrijeme bitno je staviti stvari u perspektivu i shvatiti što je najbitnije u životu. To su za mene definitivno zdravlje i obitelj, a oni mi daju snagu i potporu u ovo vrijeme.

Na 'prisilnom godišnjem' redovito se čujete s trenerima. No jeste li u kontaktu s drugim igračicama?

Jesam, sa svojim prijateljicama, ali i često imamo sastanke i videokonferencije jer sam od prošle godine dio panela igrača, a trenutno imamo puno toga za raspravu - kako će izgledati kraj sezone i hoće li uopće biti sezone.

Vrlo ste aktivni na društvenim mrežama, posebno Instagramu... Vodite li ga sama ili imate pomoć? Kako birate ono što ćete objaviti?

Vodim ga sama. Ne razmišljam previše o tome što ću objaviti, sve je dosta spontano i ovisi o mom raspoloženju. Nekada prođe i tjedan dana da ništa ne objavim jer se možda ne osjećam baš najbolje ili sam toliko zauzeta treninzima da i ne stignem. Ali sam jako sretna kada objavim neku vježbu ili treniram i dobijem odgovor da sam baš ja motivirala nekoga da bude aktivan i počne vježbati.

Koliko zapravo Instagram i slične platforme pomažu ili odmažu u sportskoj karijeri?

Sve ovisi o tome koliko si okupiran time tijekom dana, ali meni to nije među prioritetima, nego više kao usputna zabava.

Što vas u sportu potiče da postižete više?

Kada završim karijeru, nadam se da ću sama sebe moći pogledati u oči i iskreno reći da sam dala sve od sebe i da sam izvukla maksimum od sebe.

Za koji trenutak biste kazali da vam je bio najteži u karijeri i je li bilo momenata kada ste mislili da je cijeli svijet vaš i da vam nitko ništa ne može?

Nikada nisam mislila da je cijeli svijet moj i da mi nitko ne može ništa, mislim da uvijek stojim čvrsto na zemlji i svjesna toga da ima mjesta za napredak, a to me motivira. Najteži trenuci su mi bili kada sam imala 18, 19 godina i nije mi sve išlo onako kako sam ja to zamislila.

Imate li kakav predosjećaj pred put ili turnir?

Uvijek ima nekoliko turnira kojima se veselim više nego drugima i terena na kojima znam da ću se dobro osjećati.

U izolaciji kuhate, i to po receptima mame i bake, te često pokazujete na društvenim mrežama što ste sve fino spravili. Kakva vam je dnevna prehrana općenito?

Općenito se hranim jako zdravo, ali ponekad ne mogu odoljeti palačinkama s Nutellom. Oduvijek sam voljela kuhati, ali kada sam na turnirima, stalno smo u hotelima pa i nemam puno prilike. Koristim ovo vrijeme da bih naučila neke recepte od bake i kako da ih prilagodim sportskoj prehrani.

Što svaki sportaš treba unositi u organizam da bi postizao vrhunske rezultate?

Uf, prehrana sportaša je vrlo kompleksna. Drugačije je kad sam na pripremama, kad sam na turnirima i kad sam na odmoru. Na turnirima najviše pazim te točno znam što jesti u koje vrijeme. Prije mečeva to je više ugljikohidrata, a poslije proteina.

Sport je neizostavan dio vašeg života... Što biste poručili ženama kada su u pitanju vježbanje, zdrava prehrana i briga o zdravlju i izgledu - čime biste ih ohrabrili da budu što aktivnije i kvalitetno vode brigu o sebi?

Prvo bih im poručila da će osjećati puno bolje nakon vježbanja. Znam da nije lako početi, ali će biti vrijedno. Vježbam i kada sam na odmoru jer se osjećam puno bolje nego da ne radim ništa. Pa makar i pola sata dnevno.

Čitate li članke o sebi i koliko vam laskaju komplimenti na račun izgleda, a kojih je u posljednje vrijeme sve više?

Lijep komentar i kompliment uvijek je dobro čuti.

Koliko vam je bitna udobnost odjeće koju nosite?

Najbitniji. Volim modu i pratim je, ali se moram dobro osjećati noseći nešto. Uz iznimku štikli za neko događanje. Onda ću prihvatiti malu bol u stopalima zbog mode.

Inače živite u Monaku. Jeste li brzo savladali francuski?

Dosta razumijem, ali ne govorim baš dobro. Ovu izolaciju iskoristila sam da usavršim jezik. Imam učiteljicu i radimo preko Skypea.

U rodnom Osijeku želja vam je jednog dana izgraditi teniski centar. U kojoj je to fazi? Kakvi su vam planovi i ciljevi kad sve ovo prođe?

Ideja je imati centar koji bi omogućio popularizaciju tenisa i sporta uopće među djecom i mladima. Na prostoru uz novi stadion Nogometnog kluba Osijek planiramo kreirati upravo takav sadržaj koji bi svojim uvjetima omogućio bavljenje sportom, a takve sportske infrastrukture nedostaje u Hrvatskoj.

O vašoj vezi s Brunom Petkovićem puno se pisalo. On je rekao da ste dobri prijatelji, što vi kažete za njega?

Bruno i ja smo dobri prijatelji, a sa sportašima je uvijek jednostavno naći isti jezik i razumijete jedno drugoga.

Što vas može odbiti kod muškarca?

Arogancija, nepoštovanje i cigarete.