Nakon smrti kraljice Elizabete II., njezin sin Charles, dosadašnji princ od Walesa, postao je kralj u povijesnom trenutku za britansku monarhiju. Rođen kao Charles Philip Arthur George, stupivši na britanski tron, novi je monarh morao izabrati koje će kraljevsko ime koristiti, a on se odlučio za ono pod kojim ga i znamo
Bi li išta bilo drugačije da je kralj Charles III odlučio vladati pod nekim od svojih drugih imena, primjerice Arthur, Philip ili George.
Kralj Arthur poznato je ime u britanskoj povijesti, kralj George bio je njegov djed, ali i pradjed, dok bi, da je odabrao vladati kao kralj Philip, odao počast ocu, princu Philipu, pokojnom vojvodi od Edinburgha.
vezane vijesti
No Charles je odlučio, baš poput svoje majke, zadržati ime koje mu je dano poslije rođenja, iako su tu vijest mnogi dočekali 'uzdignutih obrva', ponajviše zbog njegovih prethodnika, britanskih vladara - kralja Charlesa I i kralja Charlesa II, a obojica su vladala 1600-ih godina.
Njih dvojica nisu se 'najbolje provela', zbog čega su krenula nagađanja da to ime nosi prokletstvo. No tko su oni bili?
Charles I bio je kralj Engleske, Škotske i Irske od 1625. do 1649. godine. Rođen je 1600. kao drugi sin Jamesa VI od Škotske i Anne od Danske, a nakon smrti starijeg brata, princa Henryja 1612. godine, zasjeo je na tron. Još kao dijete imao je problema sa zdravljem, a morao je nositi i proteze za noge, koje su mu pomagale pri hodanju.
SVE MORA BITI SAVRŠENO
Počele posljednje probe za krunidbu, a na njima su i unuci Charlotte, George i Louis
Cijelu njegovu vladavinu obilježio je sukob s parlamentom, a to je neprijateljstvo eskaliralo sve do građanskih ratova u Škotskoj od 1637., u Irskoj od 1641., a potom i u Engleskoj od 1642. do 1646. te 1648. godine. Građanski nemiri doveli su do toga da je kralj Charles I optužen za izdaju te je osuđen na smrt. Njegovo pogubljenje, tijekom kojeg mu je odrubljena glava, održano je 1649. ispred Banqueting Housea u Londonu.
Nakon njegove smrti objavljena je autobiografija pod nazivom 'Portret njegovog svetog veličanstva u njegovoj samoći i patnji', koju je napisao John Gauden, a govori o njegovu progonu od, po njegovim riječima, izdajica i skorojevića. Zbog svega toga mnogi su ga doživjeli kao mučenika, a ljudi i danas polažu vijence na njegov kip na godišnjicu smrti.
Njegov nasljednik, kralj Charles II, sjeo je na tron tek 1660. i na njemu je bio do 1685. godine. Sve do danas, zbog svog načina života, poznat je pod nadimkom 'sretni i veseli kralj'. Kada je počeo vladati, imao je 30 godina, a bio je najveća podrška svom ocu, kralju Charlesu I, tijekom teškog građanskog rata, ulažući napore da ga spasi od pogubljenja.
Nakon očeve smrti proveo je više od desetljeća u egzilu, a za to vrijeme, pet godina, vladao je Oliver Cromwell, i godinu dana njegov sin, Richard Cromwell, koji je brzinski prepustio krunu. Godine 1660. Charles II pozvan je u London i vraćen na prijestolje te je za njega izrađena nova kruna, jer je prethodna bila otopljena, a ona se koristi i danas.
Kralj Charles II je mucao, baš poput oca, ali je bio jako omiljen među stanovništvom zbog svog šarmantnog ponašanja. Njegovu vladavinu obilježile su zabave uz sveprisutni hedonizam. Godine 1662. oženio se Katarinom od Braganze, no brak nije bio onaj iz snova jer je kralj imao više ljubavnica, među kojima su bile pripadnice britanske i francuske aristokracije, ali i glumice s londonske pozornice.
Tijekom života nije imao zakonite djece, no zato je dobio nekoliko izvanbračnih potomaka. Godine 1685. doživio je apopleksiju, što bismo danas najbolje opisali kao moždani udar, te je preminuo u dobi od 54 godine. Na tronu ga je naslijedio brat James.
