Jednu od najvećih regionalnih glazbenih atrakcija, koja svojim izričajem objedinjuje punk, reggae, ska, rock i 'narodni' melos, slušaju ljubitelji raznih glazbenih stilova. Mnogi u glazbenoj struci tvrde da su uspjeli baš zahvaljujući tome. Dubioza kolektiv iza sebe ima devet albuma, a u siječnju im izlazi novi nazvan '#fakenews'. Razgovor s njima započeli smo pitanjem o zagrebačkoj publici pred koju će stati u petak 22. i subotu 23. studenog na zadnjem izdanju najdugovječnije dvoranske svirke, Pozitivnog koncerta.

Toliko ste puta nastupili u Hrvatskoj i Zagrebu - kakva je po vama ovdašnja publika?

Vedran: Kako cijelu godinu sviramo po Europi, tih nekoliko koncerata koje sviramo na domaćem terenu dođe nam kao neko osvježenje i uživamo u tome. U Zagrebu se osjećamo kao kod kuće.

Jernej: Kad sviramo u Zagrebu ili Rijeci, na naš koncert dođe publika iz drugih krajeva, iz Slovenije i Bosne, dok recimo u Srbiji nije tako.

S obzirom na opsežnost materijala, koliko često mijenjate popis pjesama koje ćete svirati na koncertu?

Vedran: Ovisi. Recimo, kad je ljetni, festivalski đir, postoji kostur pjesama pa se onda svira 60 ili 90 minuta, a za Pozitivac potrudit ćemo se da to budu dvije poprilično različite set liste jer nastupamo dva dana pa da i nama i publici bude zanimljivije. Imamo što svirati, jer novi album izlazi u siječnju, tako da ćemo izvesti i pjesme s novog materijala.

Jernej: Još uvijek češće mijenjamo gaće nego repertoar. (smijeh)

Početkom studenog izašao vam je singl, duet s Manuom Chaom 'Cross The Line'. Više puta ste svirali i dijelili pozornicu s njim.

Vedran: Već ranije imamo pjesmu s njim, 'Red Carpet', ali je ona nekako prošla ispod radara jer nije bila singl te nismo snimili spot za nju. Ovaj put tako se namjestilo da pjesma 'Cross The Line' najavljuje naš novi album. Za nju smo snimili videospot.

Što sve trebamo znati o novom albumu?

Vedran: Album izlazi krajem siječnja i na stranim jezicima je - engleskom, španjolskom i francuskom. Nećemo sad otkrivati ni ime ni koncept, ali važno je reći da će biti dostupan na svim mogućim platformama - bit će objavljen kao ploča, CD, imat će besplatan download... Znači, otvorit ćemo sve opcije da ga svatko uzme onako kako mu se najviše sviđa.

Skoro stalno ste na turneji, ne stajete. Jeste li ikad umorni i kad uopće stignete snimati albume?

Vedran: Za ovu godinu smo se kao dogovorili da ćemo imati manje koncerata da stignemo završiti album, a na kraju smo ih opet odsvirali gomilu. (smijeh) Ako želiš raditi i živjeti od glazbe, moraš svirati i onda ti je jedni prostor koji ostaje da napraviš nove pjesme onaj dok si u kombiju, usput. I to koristimo. Naučili smo da te slobodne dane, djeliće vremena koristimo tako da svatko od nas zapiše nešto, snimi neku ideju i onda to kompiliramo na kraju. Već ne znam koliko smo albuma tako napravili! Davno su prošla vremena u kojima su glazbenici mogli uzeti dvije godine da sjede, kontempliraju o smislu života i smišljaju genijalne albume ili se zatvore u studio pa mjesecima snimaju. Toga više nema ni na filmu!

Za vas i Dinu Šarana kažu da ste dva najbolja izvozna proizvoda BiH, a koja su se u suradnji spojila u jedno. Kako je došlo do tog spoja, odnosno tko je koga nazvao?

Vedran: Pile su se kave u istoj kafani, znate kako to ide u Sarajevu. (smijeh) Dino je beskrajno talentiran tip te nevjerojatno duhovit i šarmantan privatno. Super se družiti s njim, a kad se već družiš s takvim čovjekom i pritom se bavite istim poslom, onda je nekako logično da dođe do toga da se napravi neka zajednička stvar.

Jernej: Mislim da je to jedna od realnijih poluljubavnih pjesama.

Kad spominjemo druženje, pročitala sam da nakon svakog koncerta u garderobi imate druženje s fanovima, s ekipom. Budući da se glazbenici dosta istroše na sceni, a vi doslovno izgorite na njoj, kako imate snage još i tulumariti?

Vedran: Nakon svakog takvog nastupa doživiš adrenalinski skok u organizmu i treba ti neko vrijeme da se spustiš. Onda te svirke i druženja u backstageu služe upravo tome da se smiriš i ispustiš iz sebe tu energiju. Inače legneš u krevet i ne možeš zaspati tri sata.

Jernej: Nakon puno koncerata sjednemo u kombi i idemo dalje, na sljedeću destinaciju.

Kod rokera vrijedi ona sex, drugs and rock'n'roll - je li tako i kod vas?

Vedran: To postoji samo u romansiranim biografijama i ljudi to vole mistificirati. Shvatiš da je u stvarnom životu korisnije to da se pravilno zagriješ pred koncert da ne bi povrijedio ruku, nogu, leđa, nego da se napiješ i nadrogiraš. To dođe s godinama i prijeđenom kilometražom, tako da je to sex, drugs and rock'n'roll samo noćna mora u glavama supruga.

Jernej, sviraš gitaru u Dubiozi zadnjih pet godina. Kakva se 'inicijacija' treba proći da bi netko postao član Dubioze?

Jernej: Morao sam pucati u zvijezde metlom, morao sam stalno kupovati ćevape i prodavati ih vegetarijancima, bilo je čudo toga, ali sam preživio. Kao pravi Slovenac, poslužio sam se korupcijom, najviše sam love ubacio u njihovu kasu i stigao u bend. (smijeh)

Oduvijek ste imali snažan socijalni pečat. Svaka vaša pjesma osobna je interpretacija društvenih događanja i vaše pozicije u njima. Čini li vam se da se ponekad borite s vjetrenjačama?

Vedran: Prije svega ta potreba da nekome pričaš o tome dolazi iz nekog osobnog iskustva. Znači, pokušavaš to sažvakati i artikulirati samom sebi, pa je to često neka vrsta autoterapije. Pokušavamo shvatiti kako funkcionira svijet. Ne mora značiti da je naša interpretacija, naše viđenje ispravno, već jednostavno radimo najbolje što možemo da si pojasnimo neke stvari, a onda se i drugi ljudi mogu pronaći u tome. Na kraju krajeva, to je kao kad čuješ ljubavnu pjesmu o dvoje ljudi - možeš doživjeti neku poveznicu s tim, a i ne moraš.

Budući da stalno obilazite regiju, ima li pomaka, osjetite li što?

Vedran: Najveći pomaci su prema granici i to je ono što je karakteristično za Hrvatsku koja je u EU, ali i Bosnu, Srbiju i Makedoniju, koje ovim tempom vjerojatno nikad neće ući u EU. Tisuće ljudi odlaze i tako se mijenja struktura stanovništva, a na zapad Europe dolazi neka nova generacija koja donosi neke nove priče. To je ono što se primjećuje. Više to ne možeš okarakterizirati kao problem, nego kao prirodan proces jer ljudi idu tamo kamo im je bolje. Obećavali smo da će mnogi stići na Zapad i mnogi su stigli tamo. (smijeh)

Vaša posebnost je u tome što vas slušaju mladi i stari, ljudi koji vole različite glazbene pravce - metalci, džezeri, rokeri... imate tu neku univerzalnu notu koja se mnogima sviđa. Laska li vam to?

Vedran: To je nešto što nismo planski, ciljano radili. Ako je tako, to nas jako veseli. Puno je ljudi u bendu, slušali smo različitu glazbu, tako da se vjerojatno čuje taj žanrovski bućkuriš. Zbog toga ljudi u našoj glazbi možda mogu naći nešto što im se sviđa. Tako će i na novom albumu biti svega, od Bacha do sevdaha.

Koliko je teško, budući da vas je puno, dogovoriti se za probe, bilo što organizirati, pohvatati?

Jernej: Bio sam u više bendova, a u ovom ima najviše članova i najlakše se radi.

Vedran: Na početku preboliš dječje bolesti kako bi kasnije bilo lakše. Bilo da je riječ o bendu, bilo tvrtki, bitno je da zaboraviš osobne animozitete, netrpeljivost, sitničarenje i ekipu s kojom radiš prihvatiš kao obitelj. Tako da to vrlo dobro furamo. Nama je u interesu da se bavimo poslom koji smo svi sanjali i da nam svima bude dobro.

Vedrane, koliko je danas jaka sarajevska scena? U nekadašnjoj državi bio je vrlo popularan glazbeni pravac new primitives, a kakva je situacija danas?

Vedran: Scena je kao i u većini drugih gradova - do it yourself. Kod vas postoje izdavači, ozbiljni promoteri koji organiziraju koncerte, a kod nas je, budući da je situacija ekonomski lošija, glazbena industrija posve osakaćena. Onda se događa da dolaze klinci koji izmišljaju potpuno nove načine opstajanja. Pronalaze način na koji da funkcioniraju u tom novom svijetu streaminga i YouTubea.

Kako vi funkcionirate u tom umreženom svijetu i koliko je danas autorima lakše zbog toga?

Vedran: Neke stvari su teže, a neke jednostavnije. Sve je dostupno svima te je teško doći do pažnje i reći: 'Evo, ovo je novo', kad je u tom trenutku izašlo sedam drugih PR-ova novih albuma. Nama je ta demokratizacija tržišta super stvar i najkomfornije se osjećamo kad nam nitko ne uvjetuje ništa. Te slobode koje su došle s tim su super, a koliko ih tko koristi, to je svačiji izbor i način. Ali moraš stalno biti budan i paziti 'na satu', gledati što se mijenja, koja je nova mreža, novi trend u komunikaciji te pokušavati držati sve to pod kontrolom. Radimo sve to, što se kaže - u kući, pokušavamo sami napraviti sve i relativno nam dobro uspijeva.

Što slušate u kombiju i kako se dogovarate o tome što ćete slušati?

Jernej: U kombiju se rijetko sluša nešto. Više-manje je tišina. Tek tu i tamo netko uspije podvaliti neku glazbu.

Vedran: To je isto nešto što naučiš s vremenom. Nekad više energije potroši nečija playlista pa je bolje kad je tišina. Više se čitaju knjige, imamo biblioteku!

Što se u njoj može naći, što čitate?

Vedran: Najviše se čitaju biografije glazbenika. Zadnje smo pročitali knjigu o KUD Idijotima, ‘Život s Idi(j)otima'.

Čega ne smije nedostajati u vašoj garderobi?

Jernej: U Poljskoj ne smiju nedostajati delicije, poput njihovih jafa keksa i ptičjeg mlijeka.

Vedran: U Njemačkoj iz nekog razloga inzistiramo na gumenim bombonima. Najbolje je kad nas netko iznenadi, kao kad nam je jedna žena u Njemačkoj donijela pitu.