Prvi dan snimanja filma 'Quo vadis, Aida?' bio mu je najteži. Prekinuli su snimanje jer su se statisti u hangaru jednostavno sledili od dramske situacije napisane u scenariju.

'Oni u jednom trenutku nisu mogli odvojiti fikciju od realnog, što i nije čudno jer sam poslije doznao da je većina statista bila u logorima na raznim lokacijama u Hercegovini. Zaista nije bilo lako. S druge strane, znao sam da moram to napraviti. Postojala je i u meni prvih dana snimanja podsvjesna muka što igram lik zločinca, ali profesionalno sam lik vrlo brzo prihvatio i nastavio snimati', opisao je Emir Hadžihafizbegović za Story.

Nedostaju mu, kaže, kontakt s publikom, da iziđu, da se naklone, da razgovaraju s publikom, putuju na festivale, da se tamo druže. Prošla godina za njega je bila najgora zdravstveno, poslovno, komunikacijski, ali on je, kaže, ne tumači kao najgoru godinu nego kao kušnju, kao Božji znak da se moramo mijenjati.

'Godina je trebala biti ovakva kakva je bila. Kad kažem da je najgora, ne mislim da nije i važna - da se resetiramo, da se vratimo i dobro razmislimo kako dalje. Poslije korone nitko neće ostati isti. Pitanje je samo hoćemo li biti lošiji ili bolji ljudi. Mislim da svatko treba obaviti razgovor sam sa sobom. Tko ovu godinu bude znao pretvoriti u neku vrstu snage te spremnosti na korektiv i promjenu u godinama koje dolaze, taj je dobitnik bez obzira na koronu. Do nas je kako ćemo dalje. Nismo ni svjesni koliko je mentalno na sve nas utjecala ova pošast, za koju se nadam da će što prije ostati iza nas', izjavio je glumac.

Morali bismo, smatra Hadžihafizbegović, početi prepoznavati pozitivne stvari i ljepotu života. Svima je savjetovao da rade na sebi i da pokušaju fokus prenijeti na ono što je u životu važno, da se prestanu baviti nevažnim stvarima te da sa se okrenu obitelji, prirodi, kvalitetnom druženju, da emitiraju ljubav i primaju je 'jer na svijetu postoje samo dobri i loši ljudi, sve su ostale podjele lažne'.