Jelena Perčin i Ivana Hodak bile su prijateljice još od srednjoškolskih dana. 'Bile smo mlade i pune idealizma i mislile smo da svijet čeka samo na nas. Ja sam došla iz Dubrovnika i upisala sam se u zagrebačku gimnaziju. Malo sam bila 'autsajder' jer sam došla obrijane glave odjevena sva u crno, a Ivana je bila miljenica škole. Išli smo na izlet u Rim i sa mnom se nitko nije htio družiti', prisjetila se Perčin u emisiji 'Dosje Jarak'.

Na dan Ivaninog ubojstva trebale su piti kavu u Umjetničkom paviljonu. 'Zadržala sam se i nazvala je da neću stići na kavu. Morala sam na snimanje te smo se dogovorile da se svakako vidimo poslije mog snimanja predvečer. Ona se vratila u stan po neke stvari i zapravo nije nikad došla do stana', ispričala je glumica.

Na Ivaninoj sahrani držala je govor, a priznala je da joj je to bilo jedno od težih iskustava u životu. 'Bile smo zajedno trudne. To je još jedna dodatna težina te tragedije koja se dogodila. Svi veliki događaji u životu počinju i završavaju sa sjećanjem i mislima na Ivanu. Kad sam rodila, čim sam mogla izići s bebom van, prvo sam otišla na groblje. Išla sam prvo to podijeliti s Ivanom. Mislim da smo negdje zajedno trebale gurati kolica. Tada me najviše preklopila tuga', rekla je.