Aco Stanković tijekom predizborne kampanje u svojoj emisiji obrađuje 'lakše teme', nevezane uz hrvatski političko-izborni horor. Zato nam je prošloga tjedna predstavio gurua sreće i ljubavi Brunu Šimlešu, a ove - Vladimira Ferdeljija, gurua koji nam je previdio sindrom hrvatskog gospodarskog sloma koji će studenti ekonomije još desetljećima proučavati za diplomske i magistarske radove. Čovjek ne zna kojoj bi se emisiji više obradovao
'Baš me raduje što je Aco Stanković pred izbore obustavio političke teme i okrenuo se onima 'lakšima', kao, primjerice, onoj da će cijeloj državi nakon sljedeće godine ostati taman dovoljno para za jednu kratku s mineralnom. A i to samo ako MMF ne pošalje momke u crnom da nam šakom izbiju dug iz bubrega.
Naime, u ovotjednoj emisiji 'Nedjeljom u dva', za razliku od prošle, kada je ugostio gurua sreće Brunu Šimlešu, Aco je ugostio gurua Vladimira Ferdeljija, predsjednika udruge menadžera i poduzetnika, koji nam je rekao da, kako god okrenuli, sljedeće godine u gospodarskom smislu općimo s ježom. Ili će nova vlada nešto promijeniti, pa ćemo zbog promjena prije uzleta opaučiti o dno, ili neće promijeniti ništa, pa će nam se dosadašnje gospodarske poteškoće proširiti i po drugim organima. Pri čemu u slučaju običnog građana doslovno mislim na organe. Jer jedino nam je njihova rasprodaja preostala.
Sve u svemu, super je kad se Stanković dotakne lakših, nepolitičkih i neizbornih tema. Odmah za Božić poželiš Smith & Wesson iz američkih policijskih trilera. Ili barem uže jednako širokoga kalibra. No da se uozbiljim. Nema ničega lošeg u Stankovićevu potezu da ove nedjelje u emisiji ugosti Ferdeljija. Ima štošta dosadnog jer je šira javnost u prvih pola sata emisije razumjela otprilike svaki treći veznik i kada bi se sugovornici nakašljavali u studiju. No za one među nama koji su razumjeli i dva-tri glagola te pokoju nasumičnu imenicu, bilo je to korisno gostovanje. Kužim Stankovićevu potrebu da svojevrsnom političko-ekonomskom psihoterapijom priprema gledateljstvo na crne dane. Važne su to teme, svima nam sljedećih desetak godina života ovisi o tome i dobro je da nas se barem pokušava informirati kako postoje ljudi koji misle da znaju put do onog poslovičnog svjetla na kraju tunela jer to i jest svrha javnoga medija – da nas učini kritičnima prema onim rješenjima koja nam se turaju pod nos kao najbolja. Pa makar nakon takvoga gostovanja i izlaganja poželjeli gore spomenuti velikokalibarski pištolj.
Ne znam je li gospodin Ferdelji doista kompetentan za iznošenje takvih rješenja i može li doista svojim mjerama pomoći hrvatskom gospodarstvu. Kao i većina građana Hrvatske, sumnjičava sam prema svakome tko istupa kao
'menadžer i poduzetnik', ne zato što se zanosim ljevičarskim 'okupaj Zagreb' idealima, nego jednostavno zbog toga što ne pripadam toj menadžersko-poduzetničkoj skupini. Pa se svaki put kada čujem priče iz te skupine zapitam: 'Ali gdje ja tu vidim sebe?' Hoće li me priklati tim svojim masterplanovima, mjerama štednje i ostalim bananarijama koje bi nas trebale izvući iz krize? Hoću li, da budem sasvim konkretna, ispasti kolateralna žrtva nečijeg programa oporavka?Moram zato priznati da mi se u onih sedam rečenica Ferdeljijeva izlaganju kod Stankovića koje sam razumjela - svidjelo to što sam prvi put u medijima čula priču takvog jednog 'menadžera i poduzetnika' koji mi nije pokušao tvrditi da nam je gospodarstvo u takvome stanju zato što smo svi mi, Hrvati, lijena stoka koja bi hrpu prava, nimalo obaveza i koja non-stop troši iznad svojih mogućnosti. Naravno, spominjana je ta favorit-fraza o 'životu iznad vlastitih mogućnosti', ali ne u kontekstu pojedinaca, nego u kontekstu države i njezina baratanja novcem i samo mi je zbog toga bilo nekako malo lakše prihvatiti Ferdeljijevo 'menadžersko i poduzetničko' izlaganje. Jer, majke mi, ako mi još netko u medijima izjavi da mi je loše zato što se usuđujem trošiti i na štogod drugo osim na hranu i klozet-papir, kupit ću si onaj gore spomenuti Smith and Wesson, iako je iznad mojih mogućnosti. Pa da vidiš provoda. Ferdelji mi barem nije nadahnuo takve predizborne sentimente.
No Stankoviću i dalje svaka čast na lakšim temama. Krenuo je sa Šimlešom i otkrivanjem puta prema ljubavi i sreći, nastavio s Ferdeljijem i prognozama o gospodarskom slomu, pa sada u sljedećim emisijama očekujem daljnji razvoj takve nepodnošljive lakoće predizbornog postojanja. S obzirom na to da je najavio Radmana, već znam kako će to otprilike izgledati. 'Pogledajte, gledatelji, ovaj ima eliksir vječitog zdravlja i mladosti! Ali vi si ga ne možete priuštiti! A i što će vam – to je iznad vaših mogućnosti!'