Super mi je ova nova shema Brune Kovačevića s kojom namjerava 'vratiti gledatelje HTV-u'. Ukine izvrsne vanjskopolitičke emisije i Barbierija, složi cirkus maksimus sa Šprajcom i općenito se proslavi rekordnom brzinom osvajanja titule najomraženijeg glavnog urednika HTV-a – a onda novu eru svojega šefovanja u novoj godini započne uvođenjem čistoga šunda u informativni program. Sinoć je, naime, na drugome programu, u udarnom terminu i pod egidom informativne emisije počelo prikazivanje nečega što se zove 'In medias res' ili, ako je vjerovati izgovoru voditelja Petra Vlahova - 'In medias sres'. Bilo bi divno da je takva fonetska virtuoznost maestra P. V.-a ujedno i najveći problem novoga HTV-ova informativnog čeda, ali avaj! Vlahovljev prvi SRES patio je od toliko najvećih problema da je svakome gledatelju čiji IQ nadmašuje sarmu sa zaprškom nakon nekoliko minuta postalo neugodno ili urnebesno smiješno, ovisno o tome kakav odnos gaji s lakim drogama.

Zašto 'In medias res' nazivam šundom? Dovoljno je već i to što se emisija, rekoh, naziva informativnom, a dodatnu šundersku notu sinoć joj je udario i odabir teme: novogodišnje proslave i estradni junaci koji su ih uveličavali. Možda se tome i ne bih trebala čuditi – samo dan prije početka emitiranja Vlahovljeva bisera sve su nas domaće informativne emisije od jutra do mraka bombardirale idiotskim brejking gnjusom o tome da je – zamislite! – u ponoć između 31. prosinca i 1. siječnja ničim izazvana izbila Nova godina i da su je ljudi proslavili ludujući po ulicama i birtijama. Fakat ne znam kako bismo preživjeli dan bez te vijesti. No Vlahovu to nije bilo dosta. Sve u stilu najava za emisiju 'In medias res', koje su obećavale da će se u njoj govoriti 'o događajima o kojima svi pričaju', on je s gledateljima odlučio utvrditi gradivo te nam pritom još i priopćiti informaciju koju sami ne bismo prokljuvili ni uz pomoć CSI ekipe: da su razni estradnjaci pjevanjem na novogodišnjim dernecima zaradili puno love. Pa je onda uslijedila rasprava o tome je li to u redu, treba li se baš toliko trošiti iz gradskih budžeta na takve proslave, je li to dobro za Hrvatsku i, ajme majko, kakve mi probleme imamo, proplakat će zora!

Dirljivo je bilo i to što je, kao najvećeg eksperta za važnu gospodarsku granu tezgarenja po novogodišnjim tulumima, Vlahov u studio pozvao Duška Lokina. Interesantan, a možebitno i sasvim primjeren izbor jer je riječ o Grande Umjetniku koji po estradi žari i pali već tridesetak godina, iako bi se većina ljudi morala duboko zamisliti da se sjeti neke njegove pjesme Usprkos toj činjenici, međutim, Lokin i dalje uspijeva uhvatiti novogodišnje gaže kao od šale pa je vjerojatno fakat turboekspert za narečenu problematiku, a to što ta tema uopće nije primjerena za jednu informativnu emisiju sasvim je drugo pitanje. Duškec, a bogami ni Vlahov, nisu se obazirali na tu sitnu pojedinost. Odvalili su po 'analizi događaja o kojima svi pričaju', tj. o novogodišnjim gažama i njihovu značaju za prošlost, sadašnjost i budućnost Hrvata u svemiru, pa smo iz te priče svašta doznali. Em to da su takvi praznični derneci nevjerojatno važni za hrvatsko gospodarstvo, porezni sustav i promidžbu turizma (reče ekspert Lokin), em da je važno imati ugovore, plaćati poreze i pravila financijskog prometa (reče legalist Lokin) i na kraju – da se publika na današnjim dernecima mnogo bolje zabavlja nego sedamdesetih, jer se suvremena mladež lijepo može bez ometanja nalokat do balčaka i drpat bez zadrške, a ne kao nekad, kada su pazili na ponašanje i jetru. Šteta što nam Duškec s takvim ekspertizama ne nastupa u još nekim informativnim emisijama. Ili, ne znam, u 'Duhovnom izazovu'.

Vrijedan doprinos emisiji dala je i Maja Šuput (također velika legalistkinja, što je potkrijepila tvrdnjom da su svi njezini nastupi papirnati), koja se, na radost muškoga dijela

ljubitelja informativnog programa, iz riječkoga studija javila u duboko dekoltiranom blagdanskom izdanju i pričala o svojim nastupima u Crnoj Gori, čime je pokrenut novi rukavac rasprave: onaj o estradnoj razmjeni između bivših republika i pokrajina SFRJ. Jest da ta razmjena, s povremenim izuzecima iz rubrike 'Lepa Brena i kontroverza slikanja u uniformi', traje već skoro čitavo desetljeće, ali to ni Vlahova ni druge sudionike nije omelo da je analiziraju kao nenadmašnu aktualnost. Takvo što, dakako, nije moglo proći bez uključivanja Nede Ukraden iz studija u Beogradu, odakle nam je poručila da je njoj superiška pjevati u Hrvatskoj i da je za Tita svojedobno pjevala besplatno, a javio se i Halid Bešlić iz Sarajeva pa je na kraju sve izgledalo kao neka bizarna trash varijanta onoga ex-Yu Dnevnika nedjeljom koji se emitirao iz raznih studija diljem zajedničke države ili pak, još bolje - 'Dnevnika sa zvijezdama', kako bi se mogao i nazvati sinoćnji izdanak Kovačevićeva novoga koncepta informativnog programa HTV-a. Bojim se i pomisliti kakve je gledatelje time naumio povratiti na HTV-ove kanale.

No kada smo već pomislili da gore ne može, Vlahov je u studio doveo astrologinju i numerologinju čijega se imena ne mogu i ne želim sjećati. Sasvim ozbiljna lica objasnio nam je da je riječ o ženi koja je 'u emisiji Hrvatska uživo predvidjela odlazak bivšega premijera Sanadera' te je potom stao ispitivati o prognozama za 2012. u Hrvatskoj. Sigurna sam da su mnogi promijenili kanal i prije toga, ali meni je tek tada prekipjelo. Uspjela sam još jedino uhvatiti dio rečenice u kojoj je ustvrdila da je 'Schwarzenegger možda terminator, ali je Milanović ELIMINATOR' i nakon toga sam eliminirala drugi program HTV-a sa svojega prijamnika. Voditelji zapetljanoga jezika, glupave teme, rijetko besmisleni sugovornici i rasprave o tome tko bi, a tko ne bi nastupao u Srbiji/Crnoj Gori u informativni se program javne TV uklapaju k'o Empire State Building na Palagružu, no na takve smo devijacije od HTV-a već navikli. Uvođenje EZO TV-a/Astro Showa/vidovitog Milana u udarni termin, međutim, ipak je novost. Ako je to pravac kojim su Kovačević, Vlahov i 'In medias res' odlučili krenuti ne bi li ponovno pridobili izgubljeno gledateljstvo, baš me zanima kad će posegnuti za hard core pornićima. Jer ako je jedino bitno što publika želi, a kriterije bacamo u vjetar (a izgleda da je tako), nećemo još dugo čekati.