Premda nije od onih koji rado pričaju za medije, Mira Vočinkić rado nam je otkrila ponešto o svom poslu. U protekle dvije i pol godine kad su nas strašni potresi i pandemija kojoj se još uvijek ne nazire kraj zahvaljujući njoj bilo je puno feel good sadržaja, dokumentarce čiji je raspon tema toliko širok da se u njima može pronaći svatko čiju znatiželju i interes nadilaze. Trudi se da se iz svakog od ovih programa nešto novo servira, da se uz takav program opuste i zabave. Njezini suradnici reći će za nju da je samozatajna je i vrlo vrijedna te da dane i tjedne zna provesti u potrazi za zanimljivim sadržajem. Što god birala na, naizgled prebogatom stranom tržištu, na umu su joj prije svega gledatelji čije joj pozitivne reakcije daju vjetar u leđa.

Ne možete se ne osjetiti da vaš odabir dokumentaraca korespondira s prirodnim zakonima, te da u vremenima koja su teška gledateljima uljepšavate živote emisijama vrhunske produkcije - od glazbenih, preko kuharskih, vrtlarenja do povijest biblije, glifozatima.. Kojim standardima se okrećete kod odabira?

Da zaista imam puno termina emitiranja dokumentarnih sadržaja… Ima tu politike, kulture, znanosti, vrtlarenja, povijesti, glazbenih dokumentaraca, putopisa, prirode, životinja… Kupujem i Graham Norton Show, ponekad opere ili balete. Gledatelji vole takve sadržaje, često me zovu ili pišu, a prijatelji i susjedi često nazovu ili me zaustave dok prolazim da malo popričaju o pojedinim dokumentarcima. Osobito u ovim teškim vremenima koje prolazimo - od korone, potresa, rata – govore da im malo uljepšavam svakodnevicu i dajem nadu. Lijepo je to čuti.

Uvijek se trudim da sadržaji koje odaberem budu visoke kvalitete i najnovije produkcije. Gledateljima su danas sadržaji dostupni posvuda i lako do njih mogu doći, tako da si uvijek dam truda da im pronađem nešto što oni sami možda nisu uspjeli pronaći.

Treba li birati dokumentarce od općeg interesa/za široke mase ili se javna televizija može okretati zanimanju partikularnih skupina, naprosto davati nadu, informirati, biti putokaz?

Javnoj televiziji zadaća je informirati, obrazovati i zabaviti. Mislim da među sadržajima koje ja odabirem svi mogu naći nešto za sebe i to se vidi po gledanosti tih programa. Čak sam u zadnje vrijeme primijetila i porast gledanosti kulturoloških sadržaja što me osobito veseli.

Jeste li tijekom godina stekli određene simpatije prema pojedinim produkcijama?

Da, naravno, BBC, ARTE i ZDF uvijek su mi na vrhu liste…Ali ima jako puno malih producentskih kuća koje zaista kvalitetno rade i tu je veliki potencijal. Većina sadržaja koje ja odabirem je europske produkcije, španjolske, njemačke, francuske, britanske. Ti su sadržaji najbliži našoj publici.

A jeste ikada neki dokumentarac odabrali na slijepo?

Možda jednom ili dvaput u nekim iznimnim situacijama kad je hitno trebalo nabaviti program. Ne možete odabirati program a da ne pregledate stotine i stotine sati. Može se desiti da se približava neka godišnjica ili neki izbori pa se prigodni programi rade u zadnji čas. Tada odluku donesem gledajući nemontirani materijal, a važno je i da sam sigurna da taj određeni producent neće pogriješiti. Za to je potrebno dosta iskustva.

Možete li nam otkriti što nam još spremate, osobito kad je riječ o glazbenim dokumentarcima za koje znam da volite?

Evo, upravo se priprema nova jesenska shema emitiranja i čim je dobijem krećem u nabavku novih programa. Vjerujem da će i nadalje biti dosta dokumentaraca i da će gledatelji biti zadovoljni. I da, stvarno volim glazbene dokumentarce, upravo sam si priredila poveću listu koju moram pregledati i odlučiti što uzeti.

Koje biste odabrali kao top tri uopće?

To mi je uvijek jako teško pitanje… Tu bi sad trebalo puno pričati, na primjer iz kojeg žanra, pa dugometražni ili tv verzije, dokumentarne serije ili pojedinačni dokumentarci. Previše sam toga u životu gledala da bi odgovor na to pitanje bio jednostavan. Iako, uvijek su mi na vrhu dugometražni dokumentarci.

Postoje li trendovi u dokumentaristici?

Postoje, naravno, kao i u svemu. Jedne godine svi snimaju merkate, druge godine su svi na Koraljnom grebenu, pa onda svi rade putopise željeznicom, pa onda iz zraka. Sada se jako puno proizvode dokumentarci tematski vezani za očuvanje prirode, ekologiju, svi nas nekako žele osvijestiti da sačuvamo ovu našu Zemlju.

Kada govorimo o hrvatskim dokumentarnim redateljima, imamo li razlog za optimizam? U kakvim je rukama naš dokumentarni film?

Iskreno, zaista ne stignem previše pratiti domaću proizvodnju i malo je redatelja koje poznajem. Ali ipak vidim veliki pomak i puno potencijala, ima zaista kvalitetnih programa, vrhunske produkcije i to me veseli.

Koje predispozicije treba imati osoba koja će vas (jednom) naslijediti?

Uh… Moram reći da ovaj posao nije tako jednostavan kao što možda nekome izgleda. Tu je jako puno papirologije, puno planiranja, puno računanja, praćenja licenci, svakodnevno ogromna količina e-mailova koje morate svladati. I, jasno, jako puno gledanja sadržaja. Velika je to odgovornost i prema gledateljima i poslodavcu. Morate konstantno pratiti što se događa u svijetu kako biste brzo reagirali i nabavili aktualne sadržaje, nema tu radnog vremena, vi se ne isključite kad odlazite iz redakcije… Za tri godine odlazim u mirovinu i vrijeme je da počnem učiti nekog svog nasljednika.

Četiri desetljeća ste na televiziji - od proizvodnje Zabavnog programa, kultne 'Kviskoteke', 'Programu plus', preko Dora, Porina, ratnog programa… a od 1995. ste urednica u stranom programu. Na što ste ponosni od svojih projekata i s kakvim sjećanjima ćete za tri godine otići u mirovinu?

Da, stvarno sam puno toga radila. Počela sam honorarno raditi u zadnjem razredu srednje škole i sedam godina sam bila vanjski suradnik. Od 1985. sam u stalnom radnom odnosu. Ja sam već dinosaur u ovom poslu ali još uvijek s puno entuzijazma. Uvijek sam tako pristupala svim poslovima koje sam radila, ne možeš nešto dobro raditi ako ne radiš sa žarom.

Hoćete li u skladu s vašim dokumentarcima otići negdje u mir?

Hahaha… Nisam baš osoba koja može mirovati, ali svakako se nadam da ću u miru gledati dokumentarce. Sada, kad ih gledam u redakciji, svaki čas me netko prekine pa ih uglavnom pregledavam kod kuće.  

Koliko vam vremena trenutno ostaje za vaše omiljene aktivnosti - preuređenje starih stvari, uzgajanje cvijeća?

Malo, jako malo… Imam niz hobija koje sam dosta zapostavila i za koje se nadam da ću jednom imati više vremena.