Iako su se svih ovih godina većinom držale po strani, pojavljujući se povremeno s roditeljima, teška dijagnoza Brucea Willisa, ali i podizanje svijesti o toj bolesti, bili su dovoljan razlog da njegove kćeri, koje je dobio u braku s Demi Moore, počnu javno istupati. Posljednja je to napravila najmlađa od njih, Tallulah Willis, te je svoje misli pretočila na papir, a objavio ih je Vogue.

Osim o očevoj demenciji, Tallulah je progovorila o svojoj teškoj borbi s mentalnom bolešću, otkrivši zašto je za nju zapravo bilo važno zavoljeti sebe.

Priznala je da joj se svijet okrenuo naglavačke kada je imala 11 godina. 'Sjedila sam u gostinjskoj sobi penthousea koji su moji roditelji imali na Central Park Westu kada mi se svijet okrenuo naglavačke. Večer prije provela sam s mamom i njezinim tadašnjim partnerom Ashtonom Kutcherom na jednom događaju u New Yorku. Za tu prigodu nosila sam poseban ogrtač i osjećala sam se nevjerojatno odraslo, bila sam zadovoljna sobom', počela je svoju priču Tallulah i nastavila:

'Željela sam vidjeti je li se moj stajling svidio i drugima, pa sam otišla na jednu stranicu i ugledala sebe tako nespretnu kako stojim pored svoje prelijepe majke. Pronašla sam stotine komentara, a riječi su mi se urezale: 'Izgleda deformirano. Pogledajte joj mušku čeljust, izgleda poput ružne verzije svog oca. Majka joj je sigurno razočarana.' Još se sjećam tišine u sobi u tom trenutku. Provela sam dva sata čitajući komentare i godinama o tome nisam nikome govorila jer sam željela zaštititi sve oko sebe. Nastavila sam živjeti s teškim teretom svoje ružnoće.'

S 20 godina Tallulah je odlučila potražiti stručnu pomoć, a ono što je najgore - detalji njezine bolesti dospjeli su do tabloida. Nije dobila priliku ispričati svoju priču sve do sada, devet godina i mnoštvo terapija kasnije. Kako je rekla, kao kći Brucea Willisa i Demi Moore nije znala smije li uopće o takvim stvarima javno govoriti, a i bojala se da će izgledati kao razmaženo derište ako govori o tome.

'Odgojena sam da držim jezik za zubima. Odmalena su me učili da napravim sve kako bih spriječila i izbjegla potencijalne glasine o sebi', kaže Tallulah i otkriva da su ona i sestre svoje fotografije smjele razvijati samo u jednom fotostudiju u Idahu, s kojim je njihov otac imao poseban ugovor.

'Čak i kada sam nedavno rekla mami da želim pisati o sebi za Vogue, pitala me tko je to odobrio. Naravno, njezin instinkt da me zaštiti i dalje ostaje, iako sam na terapiji naučila da mi nitko neće priskočiti u pomoć, pa ni moj veliki i jaki otac - akcijski junak na ekranu i u mojoj dječjoj mašti. Samo ja mogu zaštititi samu sebe!'

Dotakla se u eseju Tallulah i trenutka u kojem su svijetu objavili da njezin otac boluje od afazije, a potom i da je sve to zapravo bilo samo obilježje frontotemporalne demencije, zbog koje on iz dana u dan rapidno propada i sve manje prepoznaje ljude oko sebe, a sve to utječe i na njegove kognitivne sposobnosti i ponašanje.

Ona je njegovu bolest isprva negirala, na što danas nije ponosna, no priznaje da je bila previše bolesna da bi se mogla nositi s time na bilo koji način. S 25 godina Tallulah je otišla na liječenje u Malibuu zbog depresije, s kojom je, kaže, naučila živjeti od mladosti. Tada joj je dijagnosticiran i ADHD, počela je uzimati stimulanse i tek je taj period donio velike promjene za nju, ali i nove probleme - i to s anoreksijom.

A onda se dogodio trenutak u kojem je shvatila da gubi oca. Bilo je to u ljeto 2021. na jednom vjenčanju, kada je mladenkin otac održao dirljiv govor. 'Odjednom sam shvatila da nikada neću doživjeti ovaj trenutak. Da moj otac neće pričati o meni na mom vjenčanju - i bilo je to porazno. Ustala sam od stola, izašla i plakala.'

Sve to kulminiralo je njezinim problemima s prehranom. U proljeće 2022. vaga je pokazivala manje od 40 kilograma, ona se sve lošije osjećala i sve češće je kod kuće primala infuziju. Dok je ležala u krevetu, razmišljala je o tome što bi joj otac, da može, rekao da je vidi u takvom stanju i postala je svjesna da on to ne bi dopustio.

Kada ju je u lipnju ostavio dečko, s kojim je bila zaručena, obitelj je promptno reagirala i poslala je na novu rehabilitaciju, a kasnije joj je dijagnosticiran i poremećaj osobnosti koji utječe na sposobnost reguliranja emocija i pronalaženja stabilnosti u odnosima.

Danas je, nada se, taj period iza nje, iako je svjesna toga da oporavak može potrajati cijeli život. 'Prije sam se jako bojala da me tuga ne uništi, a sada se osjećam kao da ponovno izranjam na površinu i da se mogu osloniti na sebe. Mogu uživati u sadašnjosti, držati oca za ruku i uživati u tim trenucima. Znam da me uskoro očekuje još iskušenja i ovo je vjerojatno tek početak tuge, no to da moraš naučiti voljeti sebe kako bi mogao voljeti i druge je istinito.'

Danas se pri svakom posjetu ocu trudi snimiti mnoštvo fotografija, a snimila je i sve njegove glasovne poruke na hard disk te shvaća da pokušava baš sve dokumentirati i stvoriti kolekciju za dan kada ga više ne bude s njima.

'Srećom, demencija nije utjecala na njegovo kretanje. Uvijek ga mogu pronaći u kuhinji, dnevnom boravku ili uredu. Nedavno sam u uredu pronašla komad papira na kojem je napisao 'Michael Jordan'. Voljela bih da znam što misli. Za sada zna tko sam kada uđem u sobu i sav se ozari', kaže Tallulah i nastavlja:

'Kada govorim o ocu, stalno iz sadašnjosti odlazim u prošlost, a to je zato što još uvijek gajim nade. Uvijek sam u sebi prepoznavala dijelove njegove osobnosti i znam da bismo se odlično slagali i bili nevjerojatno dobri prijatelji - samo da imamo više vremena.'