Glazbena zvijezda devedesetih, danas voditeljica, spisateljica, pjevačica, motivacijska govornica i sve utjecajnija YouTuberica Ivana Plechinger jedna je od onih ljudi koji se već na prvom susretu uvuku ljudima pod, kožu zbog svoje neposrednosti, zaigranosti i vječne pozitive. Njima je odavno osvojila publiku i to kroz razna područja svog djelovanja. Jer čega se god dotakla, sve je uspješno radila - od pjevanja, televizijskog i radijskog voditeljstva, do pisanja knjiga. Danas svoja životna iskustva rado dijeli sa svima, a može se pohvaliti i sa svojom sigurnom obiteljskom lukom - skladnim brakom sa suprugom glazbenikom, Brunom Kovačićem te sinovima 23-godišnjim Janom i 19-godišnjim Vigom.

Knjiga 'Ono što ostaje uvijek ljubav je' za kratko je vrijeme postala bestseler u Hrvatskoj. Jeste li se nadali da će postići takav uspjeh i traženost?

Naravno da nisam, tu knjigu nisam niti pisala s idejom da će postati knjiga… Pisala sam ju da pomognem samoj sebi nakon što mi je tata tako traumatično umro na rukama, pisala sam da svojoj tuzi dam neki veći smisao. A to što je moja prva knjiga na kraju pomogla ne samo meni svojim nastankom, već i tolikim drugim ljudima - čudesno je i počašćena sam da je to tako…

Održali ste mnoštvo inspirativnih druženja, radionica. Obišli ste s knjigom više od stotinu knjižnica po Hrvatskoj. Kakav je osjećaj vidjeti ozarena lica ljudi nakon susreta s vama?

Najveći kompliment dobila sam ove jeseni nakon Vikend retreata koje organiziram za žene od jedne od polaznica koja mi je rekla da se ponovo rodila! Doživjela sam još od rane mladosti razne obožavatelje kroz glazbu i televiziju, ali kada nešto što radiš pomogne osobi da sebe izgradi iz ničega – to je zaista neprocjenjivo i meni najveći užitak od svega što sam radila do sad…

Što vas je inspiriralo da napišete svoju novu knjigu 'Da sam ovo barem znala ranije'? Kakva iskustva, saznanja, učenja?

Ideja mi je došla nakon što sam imala predstavljanje knjige u jednoj srednjoj školi pred 200 učenika koji su - umjesto da me ignoriraju – pažljivo slušali o moći zahvalnosti i oprosta, i koliko je lako biti sretan ako znaš svjesno živjeti. Vraćajući se kući pomislila sam: 'Da je barem meni netko ovo ispričao u njihovim godinama, da sam ovo barem znala ranije!' Tad sam odlučila da ću napisati sve ono za što bih voljela da sam saznala ranije, sve mudrosti koje majka želi ostaviti svojoj djeci, svojevrsne 'upute za upotrebu tvog sretnog života'… Utkala sam u nju sve što o tome kako živjeti mirnije, sretnije i pametnije učim dugi niz godina. Pišem kroz svoje životne priče, dajem čitateljima jednostavne alate koje mogu koristiti u svim životnim situacijama i ne preporučujem ništa što i sama godinama ne radim.

Kakvim se reakcijama sada nadate? Jeste li si s obzirom na uspjeh prethodne knjige postavili letvicu više?

Knjiga je već bestseller, u samo 3 tjedna prodala se polovica prve naklade, malo je reći da sam oduševljena! Knjigu sam objavila sama i može ju se nabaviti isključivo na mojoj internet stranici, ali to nije spriječilo ljude da uživaju u njoj, a i praktično je; knjiga im dođe na vrata uz besplatnu dostavu i moju posvetu. Osjećam da ova knjiga zaslužuje takvu ljubav čitatelja koji osjećaju da je nastala iz čiste ljubavi i namjere da svojim nastankom pomogne svakome koga privuče. Poruke koje dobivam od čitatelja su divne, svratite na moje društvene mreže pa ćete se uvjeriti i sami.

Imate i svoj YouTube kanal s kojim širite pozitivnu energiju. Koliko dnevno ste posvećeni radu na sebi, a koliko pomoći drugima?

To je neka čudna glad za duhovnim znanjima i alatima kad se jednom upustiš u duhovnost. Teško mi je to okarakterizirati kao rad, izuzetno me privlači širiti svoju svijest i sve što naučim prenositi drugima. Trudim se da i to, kao i sve drugo u mome životu bude u balansu. Ponekad u tome i uspijem…

Nedavno ste se prisjetili moždanog udara koji ste doživjeli prije 10 godina. Koliko vas je to iskustvo ojačalo, pomoglo da danas na pozitivniji način gledate na svijet oko sebe i pomažete ljudima svojim primjerom?

Potpuno me promijenilo i moj moždani za mene nije bio moždani udar, nego dar. Dar koji mi je poslan da ga - iako je bio ružno upakiran - polagano raspakiram, prihvatim taj dar sa zahvalnošću, naučim sve što sam o sebi i o životu trebala naučiti i mirnije i sretnije krenem dalje kroz svoj život…

Rastuži li vas kad se u negativnom kontekstu piše o životnim trenerima/trenericama, life coachevima, self-help autorima i što mislite zašto je tako?

Svatko ima pravo na svoju istinu. Tko sam ja da njihovu istinu dovodim u pitanje? Moja istina je da me duhovnost i samopomoć spasila, da nisam naučila sve ovo što jesam odavno me već ne bi bilo na ovome svijetu. Moja je istina da svi koji su poput mene sebi dali priliku da proniknu u sve životne istine koje učim, žive značajno sretnije i mirnije. Meni je to jedino važno. Važno je da si sretan, bez obzira na to koga voliš, kome se moliš i što sam sa sobom radiš dok je u skladu sa zakonom. (smijeh) Ne mogu me svi voljeti, čak ni čokoladu ne vole svi, što ne znači da čokolada nije ukusna i da oni koji ju ne vole nisu dobri ljudi. (smijeh)

Nakon vas su se kao self-help autorice i ostale motivatorice iskazale Tajči, Danijela Martinović, Josipa Pavičić, Anđa Marić.. Jeste li zapratili njihov rad?

To su sve redom čudesne, hrabre žene, koje su proživjele razne životne drame, iz kojih su izišle kao pobjednice i skupile snagu svoje pobjede prenijeti drugima. Divim se svakoj od njih ponaosob. Sretna sam da je sve više osviještenih žena u javnom životu, žena kojima je iskreno stalo da svojim istupima u javnosti osnažuju druge žene, daju im nadu i znanja za bolji život, žena koje ovaj svijet čine mjestom ljepšim za život. Ponosna sam da ste i mene stavili u ovaj klub hrabrih žena, hvala Vam…

Vječno ste nasmijani i veseli. Kako izgleda kad se vi naljutite? Dogode li se uopće takvi dani/trenutci?

Uf! Pitajte moje dečke! Kad sam ljuta, opasno sam ljuta… Ne postoji osoba koja nema loš dan, ako vam netko kaže da je uvijek sretan, imate posla s lažljivcem. Naš je život poput EKG-a, aparat pokazuje crticu koja ide gore, pa dolje, pa opet gore. Kad bi pokazivala ravnu crtu – to bi značilo da smo mrtvi! Takav je i život, gore, dolje, pa opet gore. Na nama je da znamo kako da si pomognemo kad smo dolje. To je to o čemu poučavam i o čemu pišem u svojim knjigama. Nije teško naučiti kako. Ako sam to mogla ja, to može zaista svatko.

Nedostaje li vam ikad rad na televiziji, mnogima ste bili omiljeno lice?

Nimalo. To je bilo divno razdoblje u kojem sam uživala iz kojeg sam naučila mnoge tehnike koje koristim i danas u svome poslu. Danas ne toleriram toliki stres, ali lijepo je uvijek čuti da sam radeći na televiziji ostavila trag u nekim ljudima.

A glazba? Kako danas reagirate kad čujete neku od svojih pjesama na radiju?

Oduševim se i pjevam na sav glas ako sam sama, ako sam u društvu, onda se samo zacrvenim od ljepote. Volim to što sam glazbom napravila, baš sam ponosna na to što smo bili ispred svoga vremena i što smo sa srcem i bez kalkulacija radili dobru glazbu moj muž i ja.

Kad ćete opet napraviti neku pjesmu, projekt sa svojim dečkima? Pobrali ste ogromne simpatije i naklonost..

Za sad nije ništa takvoga u planu, dug je život, možda se i dogodi. Ali naša Božićna pjesma Ono što ostaje, uvijek ljubav je, pjesma je na koju svaku godinu o Božiću pustim suzu radosnicu. Uživam što su sada naša djeca preuzela glazbu – Jan pjeva i glumi u mjuziklu Kazališta Komedija Ljepotica i zvijer i studira glumu na ADU u Zagrebu, a Vigo studira kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Uz mog muža muzičara i mene – puna kuća kreativaca! Baš uživamo…