Prije nekoliko mjeseci preselila se zbog snimanja serije 'Pogrešan čovjek' u Beograd. Scenaristica i producentica je otkrila mnogo lijepih mjesta u kojima uživa sa trogodišnjom kćeri Lenom, a sada je Jelena Veljača ispričala sve o svojoj prilagodbi na novoj adresi u naselju Dorćol
'I prije preseljenja šest meseci sam, dok su trajale pripreme, svakog tjedna po nekoliko dana boravila u Beogradu, tako da mi grad nije predstavljao nepoznanicu. Jedna od mojih najboljih prijateljica se prije 11 godina preselila i udala ovdje, pa sam dolazila, ali to su više bili turistički obilasci, išla sam u najbolje restorane, klubove, otkad imam dijete i u park', ispričala je za srpsko izdanje Glorije.
Sada kad živi ondje je, kaže, još više impresionirana, jer Beograd, ima 'vibe' koji joj odgovara.
'Volim kaos velikog grada, užurban ritam, buku, čak i to što je na neki način prljav, mislim metaforično. Beograd u ovom trenutku doživljavam kao spoj Istanbula i New Yorka što je možda romantična verzija, ali je moja. Pretpostavljam da tako mislim zato što živim na Dorćolu, dijete mi tu ide u vrtić, pa sve utiske stičem kroz taj dio grada, Bajlonijevu pijacu gdje kupujemo svako jutro', pojasnila je Jelena Veljača.
Kad je o 'najkrupnijim' promjenamau njenom životu riječ, izjavila je: 'Lena ima dvije godine i devet mjeseci i čini mi se, a i psihologija tako kaže, da joj je najbitnije da su mama i tata uz nju. Budući da se i njezin tata preselio u Beograd, nije doživela traumatičnu promjenu. U Zagrebu nije išla u vrtić, pa bi joj to svakako predstavljalo novinu. To što je srpski vrtić, nema veze, isti je jezik, razlikuju se izrazi. Snašla bi se bilo gdje jer djeca govore autentičnim, gotovo jezikom tijela, kao spužve sve upijaju i Lena već koristi tipične beogradske izraze. Meni će za tako nešto biti potrebno šest mjeseci, ako se to uopšte ikada dogodi'. Objasnila je i zašto tako misli.
'Mi odrasli imamo mikrojezik, mikrodiskurs, mikroizraze, a djeca ih tek stvaraju. Boravak u Beogradu Leni će mnogo dati. Možda će cijelog života mrkvu zvati šargarepom ili kruh hlebom, ali meni je to divno. Oduvijek sam željela omogučiti joj da kroz putovanja dobije širinu, koja je, vjerujem, ključna da se djeca kasnije pretvore u velikodušne osobe, građane svijeta, a ne uskogrude, nacionalistički obojene, frustrirane individue. Na beogradsku fazu Leninog života gledam kao na nešto što će je samo obogatiti', poručila je scenaristica, producentica i glumica.