Za njom se okreću i žene i muškarci, prate njezin ljubavni život, kopiraju njezin modni stil. S glumačkom zvijezdom iz koje isijava zlatno doba staroholivudskih diva, Juditom Franković Brdar, i ovaj je razgovor prošao u feel good ozračju. S njom to nije teško jer svakoga na prvu može osvojiti njezin šarm, kao i otvorenost i educiranost o različitim segmentima života.

Nedavno ste imali premijeru predstave 'Armagedonci'. Publika je nakon predstave bila oduševljena. Kakve su vam emocije oko toga, jeste li zadovoljni prvim reakcijama?

Presretna sam, svi smo zaista presretni i veseli zbog toga kako je publika prihvatila predstavu. Sanja je skupila divan tim za ovaj projekt i baš smo si cijelim putem bili podrška.

Riječ je o glazbenoj tragikomediji o troje ljudi koji su zapeli ispod zemlje, ne znaju zašto ni kako, a sumnjaju na Armagedon, jer jako dugo nitko po njih ne dolazi. Jeste li razmišljali o tome kako biste se ponašali da vam se to dogodilo? Gdje su vas zatekli zagrebački i petrinjski potresi?

Znate, često u glumi imamo predrasude i kažemo - moj lik nikad ne bi napravio ovo, a onda se zatvoriš u neko opće mjesto, neku opću ideju kako bi nešto bilo. A mislim da je gluma baš obrnuto, radi se o izmaštavanju stvari, likova, reakcija. Možeš smisliti nešto, ali reakcija ovisi o reakciji partnera i tada se događaju divne stvari, neočekivane. Evo, baš kad spominjete potres, mislila sam da ću reagirati kao nindža, ali na kraju sam bila potpuno oduzeta i autistična, potpuno sam se zakočila prilikom prvog potresa, a Marko je preuzeo inicijativu i sve hendlao. Prilikom drugog potresa bila sam s prijateljicom i potpuno sam se drugačije ponašala, preuzela sam inicijativu i sve hendlala.

Gledatelje su posebno razveselili songovi u predstavi. Koliko ste sami zaslužni za njihov nastanak?

Sanja je napisala tekstove songova, a Marej Merlić glazbu. Naravno, glazbeni dio je prilagođen nama i našim likovima, a interpretacija je nešto što smo sa Sanjom i dramaturginjom Nikolinom Rafaj kroz naše likove zajedno razvijali. S time da kod nekih songova i dalje ima mjesta otvorenih za improvizaciju. Naprimjer, song 'Dolazi smrt' ima neke dijelove koji su dogovoreni, a ostalo je improvizacija i svaki put ga drugačije izvodim. Baš mi je drago da kažete da se publici svidjelo jer mi baš uživamo.

U teatru ima ogromnu tremu

Koja je po vama najvažnija poruka što je šalje predstava 'Armagedonci'?

Mislim da se predstava može razumijevati na više razina i to je uvijek plus… svatko će za sebe naći nešto što ga dira ili što s njim komunicira, a meni je bilo zanimljivo baš to da nekada nađeš zajednički jezik s ljudima s kojima inače ni kavu ne bi popio. I da je lakše preživjeti kada imaš podršku te da je uz smijeh sve lakše, pa i katastrofa.

Kakav je osjećaj izaći na pozornicu, postoji li razlika između osjećaja koji imate pred kamerom i kad ste pred publikom?

Uzbudljiv! Kako god okreneš, radiš za publiku, širu ili užu, ali za nekoga tko će to konzumirati. Teatar je neposredan, tu imam ogromnu tremu, a kod filma je drugačije, imaš neki odmak, zaštićeniji si.

Uloga koju možeš poželjeti

Razmišljate li o publici kad ste na sceni?

Poanta je zapravo u tome da si u trenutku, da si prisutan, da su sva osjetila aktivna i spremna na reakciju i utoliko postoji svijest o publici, publika je u trenutku izvedbe identitet koji supostoji s nama i divno je kada osjetiš razmjenu energije, što se dogodilo s ovom predstavom. Divan je osjećaj kad publika diše s predstavom.

Kako biste opisali svoju ulogu u kriminalističkoj seriji 'Bijeli put’?

Jako je sočna ta uloga te se kroz seriju odmata sloj po sloj i na kraju te iznenadi. Uloga koju možeš poželjeti. Baš sam je s guštom radila i kao glumica totalno uživala u mogućnostima koje je Stela otvarala. Ona je jedan od onih likova čiji je kraj zapravo početak.

'Sve je manje pravih posvećenika'

Koliko vam je važna energija koju dijelite s kolegicama i kolegama u nekom glumačkom projektu?

U prvom redu važna je profesionalnost, a kada uz profesionalnost postoji i strast oko projekta, onda se i kemija može izvježbati.

Što ste kroz karijeru naučili o ljudima, sebi i svijetu oko sebe?

Da svijet nije pravedan, da je sve manje pravih posvećenika, ali najvažnija lekcija je ta da, unatoč tome, treba biti svoj, imati svoju viziju i hrabrosti ustrajati u njoj.

Smatrate li da je dobro, pa i potrebno, svako malo preokrenuti svoj život ili barem skrenuti s utabanih staza?

Apsolutno! Mislim da su promjene i odmaci zdravi, zdravi za dušu, zdravi za glavu, daju nam mogućnost da upoznamo sebe ili otkrijemo novoga sebe, mogu nam dati neki novi uvid, mogu nam otkriti neki potpuno novi svijet, ako smo za to spremni i otvoreni…

'Poanta partnerstva je u prihvaćanju'

U dugom ste i stabilnom braku. Što je potrebno da bi neki odnos bio dug i sretan?

Prihvaćanje, razumijevanje, ulaganje u vezu i odnos, razgovor, njegovanje odnosa - mislim, ne možeš ga uzeti zdravo za gotovo, niti jedan, kamoli partnerski, u njega treba ulagati, a to ulaganje mora biti fifti-fifti…

Da možete promijeniti jednu stvar na svom partneru, koja bi to bila?

Mislim da je poanta partnerstva upravo u prihvaćanju, prihvaćanju te osobe u potpunosti, da tako kažem zapravo holistički pristup partnerstvu.

Doimate se kao vrlo pozitivna osoba koja svojim optimizmom prebrodi sve nedaće. Što vas pokreće, čini sretnom i daje inspiraciju svakog jutra iznova?

Uglavnom jesam, jer stvari načelno gledam kao izazove, a ne kao probleme. Pokušavam biti iskrena prema sebi i, kako bih rekla, maksimalno živjeti svoju istinu, birati bitke koje ću voditi… Mislim da puno znači raditi posao koji voliš, imati partnera s kojim se razumiješ, prijatelje i obitelj s kojima možeš dijeliti uspjehe i neuspjehe. A najvažnije je znati tko si ti, stvoriti dobre temelje samoga sebe, jer na kraju dana ili svakog jutra ti si taj koji donosi odluke, koji bira kojim će putem tog dana krenuti i kako se nositi s izazovima.

Uvijek se nalazite na listi najbolje odjevenih poznatih dama. Da zavirimo u vaš ormar, što bismo prvo primijetili?

A joooj, ha, ha, ha, ovisi u kojem biste trenutku pogledali, ali uglavnom i najčešće vidjeli biste - gvalju. Moj muž kaže - vidi, ormar ti povraća. Ah, da mi je soba ormar, svima bi bilo lakše.

Jeste li brzi u odlukama u šopingu ili neodlučni?

Moja sestra je usvojila sjajnu praksu, ona proba što joj se svidi i onda prespava, a ako joj se i dalje sviđa - kupi. To je genijalno i stvarno djeluje, a ja kao budala kupim što prije da mi se ne prestane sviđati. (smijeh) Uglavnom, veselo. Ali na stranu to, zaista volim modu jer je kreativna i volim poklanjati robu, tako da svako malo kažem prijateljicama da dođu uzeti nešto za sebe. Volim taj osjećaj kad nekome nešto pokloniš i kad se taj veseli.