Procjenjuje se da oko jedan posto svjetskog stanovništava muca, a oko pet posto njih s mucanjem se borilo u djetinjstvu. Za osobe koje mucaju bilo koji oblik javnog nastupa, u učionici ili uredu, izvor je straha. Poslovi za koje je važno brzo razgovarati, kao u slučaju odvjetnika ili političara, obično zauzimaju niske pozicije na njihovim popisima izbora karijera, a posao predsjednika SAD-a više nalikuje lošoj šali. Joe Biden u karijeri je ostvario sve navedeno i ulio nadu milijunima ljudi širom svijeta koji mucaju.

Iako je mucanje uspio nadvladati u djetinjstvu, Biden je otvoreno progovorio o tome, što je vrlo važno za sve koji imaju ovaj problem. Podsjetio se kako su ga zbog mucanja ponižavali u školi i kako je tečniji govor ponekad vježbao držeći pred licem baklju i gledajući se u ogledalo recitirao poeziju. U Američkoj zakladi za mucanje držao je govore, a u kampanji prošloga ljeta izgradio je odnos uzajamne podrške s 13-godišnjim Brydenom Harringtonom koji muca. Da nije i sam mucao, Biden kaže kako ne zna bi li stekao uvid u tuđu bol.

Mucanje je jedno od najčešćih neshvaćenih neuroloških stanja, a neshvaćeno je jer se o njemu još uvijek zna jako malo, jer je nepredvidljivo i jer se većina ljudi koji mucaju srame priznati to.

Profesor Rodney Gabel, osnivač Državnog sveučilišta Binghamton u New Yorku, u tekstu za The Conversation kaže kako mu je kao 11-godišnjaku koji muca terapeut navodio primjer televizijske osobe koja unatoč mucanju lijepo govori. Pokušao me motivirati, kaže Gabel, ali poruka je bila da bi mi cilj trebao biti savršeno govoriti, što mu je do 14. godine postalo jasno da to neće biti slučaj s njime.

Iako je prilično snažan komunikator, kaže da i dalje doživljava mucanje.

'Bidenovo iskustvo mucanja je uvjerljivo. Nadahnjuje me način na koji govori o svom iskustvu osobe koja muca. Za ljude koji mucaju predsjednička kampanja, izbor Bidena i njegova inauguracija predstavljaju važnu promjenu u načinu na koji raspravljamo o mucanju', kaže Gabel.

Ljudi koji mucaju često trpe diskriminaciju u školovanju, na poslu i u društvenim odnosima. Gabel kaže da iako je bio okružen dobrim prijateljima, kao dijete koje muca bio je vrlo usamljen. Vršnjaci su ga maltretirali i zadirkivali, imitirali su njegov govor, prekidali ga dok je govorio i smijali se kad bi počeo mucati.

Biden se suprotstavio nasilnicima

Iako je o svom mucanju govorio u vodećim medijima, Nacionalnom udruženju mucanja i Američkom institutu za mucanje, Biden se tijekom kampanje za predsjednika suprotstavio nasilnicima.

Donald Trump ga je tijekom kampanje nazivao 'pospanim Joeom' i govorio da pati od demencije. Te su uvrede išle na račun Bidenove dobi, ali i na račun njegova govora.

Njegovo mucanje tijekom predsjedničke debate demokrata 2019. godine ismijala je bivša tajnica za tisak Bijele kuće Sarah Sanders, na što joj je Biden putem Twittera odgovorio: 'Cijeli sam život radio na tome da pobijedim mucanje i velika mi je čast podučavati djecu koja su to iskusila. To se zove empatija. Potražite.'

Gabel kaže kako mu je ovo bilo izuzetno važno čuti, a vjeruje da isto osjećaju i drugi koji mucaju, jer razgovor o mucanju, umjesto pokušaja skrivanja, važan je dio suočavanja.

Na virtualnoj Demokratskoj nacionalnoj konvenciji Biden je za govor odabrao Braydena Harringtona, tinejdžera koji muca, a koji je u govoru otkrio kako mu je Biden 2019. pomogao rekavši mu da je u redu to da muca. Osim toga, ostao je s njim u kontaktu, rekao je tijekom svog govora Brayden, i poručio 'Joe Biden vodi brigu'.

Bidenova kampanja dala je zamah samoproglašenom pokretu Stuttering Pride, u koji su se ranije uključile neke poznate osobe koje mucaju, poput glumice Emily Blunt, repera Kendricka Lamara, političara Eda Ballsa ili kantautora Eda Sheerana, kaže Jonty Claypole u časopisu GQ, ali primjećuje da predsjednik SAD-a bez ustručavanja govori o svojim bivšim iskustvima dok je po pitanju sadašnjosti dosta suzdržan.

Gledajući Bidena kako objavljuje plan spašavanja i oporavka za 2021. godinu, Claypole, koji i sam muca, primijetio je kako mu usne drhte u pola izgovora riječi outweigh te ju je zatim zamijenio rječju surpass. Možda je to bilo samo pogrešno čitanje s blesimetra ili promjena skripta u posljednji trenutak, kaže Claypole, ali njega je jako podsjetilo na tehniku iznenadne zamjene riječi koju on, često i nesvjestan do to čini, svakodnevno koristi.

U trenutku u kojem se Biden našao pod Trumpovom paljbom o demenciji, kad se zbog niza gafova činilo da se raspada njegova kampanja, Claypole se pitao bi li on radije da ga doživljavaju starim i zaboravnim nego onim koji ima govornu manu.

Kad je novinar John Hendrickson, koji je i sam priznao svoje probleme s mucanjem, suočio Bidena s ovim izborom, predsjednički kandidat i dalje je inzistirao na tome da je mucanje utjecalo na njega u prošlosti, ali ne i danas.

Biden je potom objasnio kako je kao mladić naporno vježbao ne bi li pobijedio mucanje i rekao kako je u osnovi i uspio jer je u tome bio odlučan. Priznao je da i dalje pomalo muca, ali samo kad je jako umoran.

Claypole u ovom Bidenovu kazivanju vidi jedan od onih trijumfa nad nedaćama na koje se predsjednički kandidati vole pozivati.

'Prepreka je savladana jer je borac, to je američki san, dovoljno se potrudite oko nečega i uspjet ćete. Ali ako mucanje želimo prepoznati kao invaliditet, a i sam Biden je primijetio da je to jedini hendikep kojemu se ljudi još uvijek smiju, onda moramo prihvatiti da to možda nije nešto što se jednostavno prevlada ako istinski zagrizete. Može se s godinama smanjiti, ali i ne mora, s njim se možemo pomiriti ili nastaviti trpjeti velike muke. No osoba koja više ne muca nije ni svojevoljna ni discipliranija od osobe koja i dalje muca. Kao što nam pokazuje pokret 'mucanje ponosa', naučiti voljeti svoje mucanje i raditi to otvoreno možda je najhrabriji korak od svih', kaže Claypole te ipak ne zamjera Bidenu ako se osjeća malo rastrgano zbog svog mucanja.

'Otvoreno razgovarajući o svojim prošlim iskustvima, učinio je više za povećanje svijesti i toleriranje mucanja nego možda bilo koja druga javna osoba. Kao predsjednik SAD-a on ima moć jednom zauvijek pokazati da mucanje ne smije biti prepreka uspjehu – i to ne samo kao nešto što je savladano u mladosti, već nešto što se živi iz dana u dan', kaže Claypole.