Drugi (televizijski) izbori u mjesec dana na domaćim su televizijama više-manje prošli isto kao i prvi jer je našim televizionarima sve to valjda isto. Tako smo po drugi put u mjesec dana gledali poletarce i poletarke koji dojavljuju 'kakva je atmosfera u stožeru toga-i-toga', gledali trosatne kobasičetine od izbornih panelki na javnoj televiziji i svjedočili još jednoj hi-tech prezentaciji Mislava Bage na NovojTV
Narod je, kažu nam, već umoran i sit izbora, političkih nadmudrivanja te praznih obećanja pa je zbog toga u zadnje vrijeme ciničan prema vlasti, ali i prema svakoj mogućnosti promjene i novosti. Izborni nam rezultati, i opet kažu, među ostalim i zbog toga izgledaju tako kako izgledaju. Osim nekoliko sočnih šamarčina koje su putem biračkih listića pobrali Kerum i SDP-ove liste, nitko se nije osobito iznenadio rezultatima. Svi su na ovim izborima gubitnici, moglo se zaključiti iz sinoćnjih analiza prvih rezultata. Tu i tamo pokoji pobjednik zapravo je tek izrastao na neuspjehu onih drugih da pokažu kako su spremni 'nešto učiniti'.
Cijeloj toj, pomalo depresivnoj i beznadnoj izbornoj atmosferi, mora se priznati, uvelike pridonose i najjače medijske kuće u Hrvata - televizije s nacionalnom koncesijom. Birač, kojemu se neprekidno gorko zamjera stav da su svi političari isti, iz njihova programa, bio on predizborni ili izborni, nije ni mogao ništa drugo zaključiti. Uglavnom zbog toga što domaće televizije izvješća i teme vezane uz izbore doživljavaju kao novogodišnji programOdrađuju ga po špranci, uvijek na isti način i s hrpom banalnih besmislica.
Tako smo sinoć, u izbornoj noći, dok su se razglabali rezultati izlaznih anketa i čekali prvi reporti Državnog izbornog povjerenstva, i opet gledali isti televizijski zamor kao i prije mjesec dana, kada su se birali hrvatski predstavnici u Europskom parlamentu. NovaTV i HRT po stoti su se put utekli javljanju reportera iz izbornih stožera pojedinih kandidata i stranaka, koje samo po sebi ne bi bilo toliko blesavo da nije opetovano i da se ne prakticira čak i u situacijama kada nitko u tom stožeru nema ništa pametno reći, nego reporter samo blesavo stoji pred kamerom i opisuje atmosferu. Doista je u takvoj situaciji teško primijetiti razliku između takvoga izvješćivanja i onoga kada se o prazničkim feštama s gradskih trgova priča o tome tko je sve nastupio na 'središnjoj pozornici'.
Između reporterskih javljanja uglavnom ni o čemu, HRT se uglavnom poslužio iluzijom stručnosti, pozvavši na analitički panel sve one stručnjake i 'stručnjake' koji i inače o ovakvim prigodama iskaču ne samo iz pašteta, nego i iz hrane za tapire u zoološkom vrtu. U zamornoj trosatnoj kobasičetini od emisije, koju su, osim TV kritičara, od početka do kraja vjerojatno uspjeli pogledati samo nepokretni i/ili napušeni građani (u pokojem slučaju - oboje) te su nam face ponudile dubokoumne analize onoga što nije bilo jasno valjda samo djeci predškolske dobi koja se još ne mogu skoncentrirati na šareno obojane stupce uz fotografije kandidata. Zašto nikome na HRT-u još do danas nije palo na pamet da bi se takve trakavice mogle 'presjeći' kakvim zanimljivim prilogom o kandidatima, obećanjima, problemima na kojima se gube i dobivaju izbori, radu biračkih odbora... ma, o bilo čemu, samo da nas tri sata ne smaraju jalovim laprdanjem iz studija te povremenim mikrofoncima iz stožera. Vidjeli smo već da na Prisavlju postoji dvoje-troje ljudi koji znaju snimiti i neobičan, zanimljiv prilog uz koji gledatelji, ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog osebujnosti onoga što im se prikazuje - uspijevaju ostati budni, pa nije sasvim jasno zašto se takve ljude o izborima šalje kući, a u studiju i po 'terenima' (čitaj: izbornim stožerima) zadržava osrednje rutinere koji izvan svoje (ovaj put ne glasačke) kutije ne znaju razmišljati ni kad se napiju.
NovojTV, također beznadno zapletenoj u shemu gore opisanih 'javljanja s terena', nešto je malo dinamike pribavio krkanski ispad Željka Keruma u kojem je po Mislavu Bagi i agenciji Ipsos prosuo sve mirisne plodove svoje duše i uma, a određenu dozu napetosti postigli su i tehničkim smetnjama prilikom javljanja iz pojedinih stožera. Sve drugo bilo je kao i prije mjesec dana - Mislav Bago i dalje se furao na kapetana svemirskog broda po čijem se komandnom mostu holografski ukazuju kandidati i grafički prikazi njihovih rezultata, samo što mu kapetanov dnevnik ilitiga popratni komentari nisu bili nimalo informativniji od onih koje bi postigao da je samo pročitao rezultate i suzdržao se od daljnjih napomena. Čovjek, istina, ne zaslužuje onakve seljoberske uvrede kakvima ga je počastio Kerum, ali da je dosadan - dosadan je svim specijalnim efektima unatoč.
Na kraju ispada da su u izbornoj noći najveću originalnost - pri čemu ne mislim i na najveću kvalitetu - postigli RTL-ovci. I inače ufurani u film po kojemu negiraju općenacionalni informativni prime time između 19 i 20 sati, nego u tom terminu prikazuju nešto sasvim deseto (a vijesti su im u 18.30), sinoć su mrtvi-hladni oko sedam pustili nekakav kuharski show i samo u gornjem desnom kutu izlistavali mikroskopsku verziju Excelovih tablica s trenutačnim rezultatima. Jest da su si s time osigurali samo to da publika zainteresirana za izbore ode na neki drugi kanal (jer oni koji su od izbora bježali ionako su već odavno bili na kabelskim sadržajima ili su skidali torrente), ali barem nisu bili u špranci. Druge dvije televizije samo su još jedanput ponovile svoj tradicionalni izborni modus operandi i zorno nam pokazali da općenarodni zamor i jalov stav iz rubrike 'svi su oni isti' zapravo uopće nije samonikao. Protkan je, vidjeli smo, i kroz svaku televizijsku poru.