Gledajući zadnjih tjedana RTL-ovu dokumentarnu sapunicu (tako je oni zovu) 'Ljubav je na selu', palo mi je na pamet da se ja možda zgražavam bez veze. Možda je vrijeme televizije na kakvu je navikla moja generacija odavno prošlo. Možda bilo kakvi vapaji za kvalitetom i izostankom najžešćeg trasha danas zvuče otprilike jednako kao što su meni zvučali vapaji mojih roditelja kada bih u mladosti otfrljila Psihomodopop na gramofonu. Druga su vremena, stvari kao što je 'Ljubav je na selu' sada su normalne. To je sada televizija i svi mi koji pred takvom televizijom sjedimo razjapljenih usta, ne vjerujući vlastitim očima, relikti smo prošlih vremena. Uporno odbijamo shvatiti da to nije anomalija nego norma. Dapače, trend.

Sviđalo se to, naime, meni ili ne, 'Ljubav je na selu' trenutačno je jedan od najgledanijih televizijskih serijala u Hrvatskoj, njegovi junaci trenutačno uživaju status svojevrsnih popkulturnih ikona i oči otprilike milijun gledatelja svake su nedjelje prikovane uz ekrane na kojima brkati Ličani, veseli Slavonci s brojnom braćom i slaborječivi otočani biraju potencijalnu partnericu među gošćama koje im je RTL naselio u kuću. Pri čemu je brkati Ličanin, ako mene pitate, najveća legenda. Hipster od formata.

Žene koje su tim usamljenim poljodjelcima naseljene na imanja posebna su priča. Jurišaju na seoske neženje sisama na gotovskao da se stotinjak godina feminizma i priča o ženskome samopoštovanju nikada nije dogodilo, šuljaju se noću oko zaključanih vrata mužjakove spavaće sobe te međusobno sklapaju paktove ne bi li se tako lakše riješile pojedinih konkurentica. Naravno, ne izostaju ni pomno snimljene i veselo tračerski namontirane izjave nasamo s kamermanom (i gore spomenutih milijun gledatelja), u kojima jedna drugu nemilice blate i tobože suptilno veličaju vlastite kvalitete (poznati reality manevar iz rubrike: 'Ja sam takva, ja ne mogu drugačije.').

Mužjak je pritom samo sveti gral, samo glavni cilj cijele te priče, ali je u svemu ostalome nezanimljiv. Izvježbano izgovara rečenice pred kamerom ukojima dijeli lekcije i mišljenja ustreptalim kandidatkinjama te nakon svakog odlaska jedne od eliminiranih s preostalima slavi (u jučerašnjoj epizodi bila je jedna posebno neukusna scena s trubicama i konfetima) ili tješi one kojima nedostaju dojučerašnje prijateljice. No to je otprilike sva njegova aktivnost. On nudi imanje, zadaje zadatke i odvodi na mjesta. Na ženama je da se aktiviraju ili fus u guz.

I sada, iako mi je s jedne strane, kao i u svakom reality serijalu, teško zamisliti razloge iz kojih bi se netko tako blamirao pred kamerama, možda je i ovdje problem u meni, a ne u nadrealnim brkonjama i sisatim agresivkama iz RTL-ove reality sapunice. To je, naime, koliko vidim po internetu, serijal koji dosta dobro prolazi u brojnim europskim, pogotovo istočnoeuropskim zemljama i uz pomoć takvoga je, modernog medija i trash produkcije, diljem Europe već sklopljeno dosta brakova u dotad već pomalo odumirućim seoskim sredinama. Pa zašto ne? Ako je RTL naumio oživiti hrvatsko selo tako što intimnu potragu za životnom partnericom grupice usamljenih farmera pretvori u epizode tračeraja i međusobnog čupanja nabrijanih udavača u kojima spomenuti farmer uživa kao u borbama pijetlova - tko sam ja da im sudim? Hoću li to ikada više pogledati - sasvim je druga priča.