Zadatak će povjeriti SpaceX-ovoj posebno modificiranoj kapsuli Dragon, koja će ISS usmjeriti prema Zemlji i omogućiti da većina njezine strukture izgori u atmosferi, dok će eventualni ostatci završiti u nenaseljenom dijelu Pacifika poznatom kao ‘Point Nemo’.

Kako se ruši nešto što vrijedi 160 milijardi dolara?

SpaceX-ov Dragon, u ovoj misiji ojačan s 46 poboljšanih potisnika i većim spremnicima goriva, imat će ključnu ulogu u vođenju ISS-a u kontrolirani pad. To će biti najkompleksniji projekt upravljene deorbitacije u povijesti čovječanstva.

Iako se ideja rušenja možda čini drastičnom, stručnjaci su jednoglasni – ISS je došla do kraja svog radnog vijeka. Iznimno skupi popravci, stalna izloženost svemirskim opasnostima i ograničenja postojećih tehnologija više ne dopuštaju njezin daljnji rad.

Zašto je nemoguće spasiti ISS?

ISS se nalazi u niskoj Zemljinoj orbiti, gdje se unatoč vakuumu ipak osjeća atmosferski otpor. Bez redovitih ‘reboostova’ pomoću potisnika, postaja bi izgubila visinu i s vremenom pala nekontrolirano – što bi moglo biti pogubno.

Premještanje ISS-a u višu orbitu nije opcija. Takav manevar bio bi tehnički izuzetno kompliciran i nevjerojatno skup. Osim toga, pristup postaji bio bi otežan, a opskrba posade znatno skuplja.

Druga mogućnost – razmontiranje i povratak modula na Zemlju – otpada zbog nemogućnosti sigurnog transporta tako velikih dijelova. Ni jedna letjelica danas ne može sigurno vratiti module mase desetaka tona.

Zato se NASA odlučila za jedinu realnu opciju: kontroliranu deorbitaciju pomoću SpaceX-ove letjelice koja će ISS postupno usmjeriti prema atmosferi, gdje će u velikoj mjeri izgorjeti.

Od ideološke borbe do međunarodne suradnje

Put do ISS-a bio je dug i neizvjestan. Nakon prvih sovjetskih svemirskih stanica Salyut i američkog Skylaba, te modularnog sovjetskog Mira, svemirske sile shvatile su da ih suradnja može odvesti dalje od utrke.

Nakon pada Berlinskog zida, Rusija i SAD su 1993. godine postigli povijesni dogovor o zajedničkom razvoju svemirske postaje. Ubrzo su im se pridružili Europska svemirska agencija, Japan i Kanada.

Gradnja ISS-a započela je 1998. lansiranjem ruskog modula Zarya. Uslijedili su američki Unity, ruski Zvezda, laboratoriji Destiny, Columbus i Kibo, spojeni složenom mrežom modula, prijelaza, solarnih panela, robotskih ruku i rashladnih sustava.

ISS je postala najskuplja građevina u povijesti čovječanstva – vrijedna više od 160 milijardi dolara.

Simbol čovječanstva iznad granica politike

ISS nije samo znanstvena platforma – ona je i simbol. Više od dvadeset godina na njoj su zajedno živjeli i radili astronauti iz preko 20 država. Proveli su tisuće eksperimenata, proučavali ljudsku biologiju u mikrogravitaciji, testirali materijale i pripremali misije na Mars.

Od 2. studenog 2000. ISS je stalno naseljena – nijedan dan od tada nije prošao bez ljudske prisutnosti u svemiru, piše The B1M.

Osim znanosti, ISS je pomogla uspostavi međunarodne svemirske logistike – poput razvoja novih tipova teretnih letjelica, autonomnog pristajanja i održavanja sustava u ekstremnim uvjetima.

Zašto ISS više nije sigurna?

Osim starenja strukture, ISS je svakodnevno izložena brojnim opasnostima. Mikrometeoroidi i komadi svemirskog otpada predstavljaju stalnu prijetnju. Dovoljna je čestica boje da probije prozor – što se dogodilo 2016.

Godine 2022. oštećenje ruske kapsule Soyuz dovelo je do toga da posada nije mogla sigurno napustiti postaju sve dok nije stigla zamjenska letjelica.

Temperaturni stres također ozbiljno opterećuje konstrukciju. Postaja u 90 minuta obiđe Zemlju – što znači da 16 puta dnevno prelazi iz žarkog sunca u ledenu sjenu, uz temperaturne razlike veće od 250 °C. Širenje i skupljanje materijala slabi spojeve, lemljenja i spojeve cijevi.

Što dolazi nakon ISS-a?

Nakon rušenja ISS-a, u orbiti neće više biti sličnog objekta. U razvoju su nove, privatne svemirske postaje – no one su znatno manje, komercijalno orijentirane i nisu rezultat globalnog partnerstva.

NASA i druge agencije žele preusmjeriti fokus prema Mjesecu i Marsu. No nema sumnje da je ISS bila neophodna priprema za sve buduće svemirske misije.