Crashlands 2, očekivano, ima poboljšanu grafiku i ambiciozniju priču, no pitanje je hoće li ono što donosi biti dovoljno da dosegne standarde današnjeg tržišta mobilnih igara.

Uz sva iskustva koja imamo na današnjim mobilnim telefonima, svijet gejminga na smartfonima se izmijenio. Premijske igre koje se kupuju samo jednom i bez dodatnih mikrotransakcija iznimno su rijedak prizor, a premijski naslovi specifično izrađeni za mobilne platforme nalaze se u stadiju izumiranja. Zasjenile su ih igre kao što su PUBG, Call of Duty i Fortnite, sve one koje više rade kao usluga nego kao konačni proizvod - beskonačni usisavači novca koje možete početi igrati 'besplatno', no nakon nekog vremena zbog silnih sezonskih propusta, skinova i svih ostalih bedastoća postanu skuplji od premijskih igara koje biste pokrenuli na PC-ju.

Šamar nostalgije

Za razliku od svojeg prethodnika (bar prije neminovne najave PC porta), Crashlands 2 je višeplatformski naslov - igriv je na iPhoneu, Androidu ili PC-ju, uz mogućnost crossplaya, odnosno spremanja pozicije na jednom uređaju i nastavka igre na drugom. Ovo, naravno, diže inicijalnu cijenu do malo paprenih 35 eura, no vjerujem da je mogućnost igranja na više uređaja možda i vrijedna cijene. Što se mene tiče, mobilna verzija bila je sasvim dovoljna, makar vjerujem da postoje ljudi koji će, ako ni zbog čega drugog, dati malo više novca da bi podržali proizvođača.

No digresije na prirodu i povijest Crashlandsa ne doprinose previše kritici najnovijeg nastavka, makar njegov dizajn i premisa ostavljaju dosta mjesta za proverbijalno manevriranje. Naime Crashlands 2 je, u najkraćim mogućim crtama, još Crashlandsa 1. Štoviše, igra se nastavlja na istom planetu na kojem se odvijala jedinica, u glavnoj je ulozi opet svemirska dostavljačica Flux, a planet Woanope nastavlja impresionirati šarenim te nerijetko bizarnim biljnim i životinjskim interakcijama.

Sve po (vrlo) starom receptu?

Igra je, tim rečeno, u svojoj srži potpuno ista - krećete se ogromnim otvorenim svijetom, sakupljate sirovine, gradite alate i oružja, krotite lokalnu faunu i upoznajete hrpu zanimljivih likova. Naracija i humor Crashlandsa i dalje se oslanjaju na satiriziranje ostalih igara preživljavanja i videoigara općenito. Glavni lik je doslovce bivša dostavljačica, što se podudara s dobro isprobanim fetch quest modusom većine stvari koje u igri, konkretno, radite.

Većina likova koje susrećete od vas će tražiti da im nešto na jedan ili drugi način donesete, što je u principu - vaš posao. Kod Crashlandsa mi je općenito vrlo zgodno to što se igra nikad ne shvaća preozbiljno. Humor i teme kojima se bavi isti su kao i u prvom nastavku. Ovo je dobro ako vam ne smetaju neprekidni milenijalski 'roditeljski' vicevi, a loše ako vam se od 'krindž' humora diže kosa na glavi. Ovo je, vjerujem, više problem generacijskog jaza nego stila pisanja. Na koncu, prije deset-petnaest godina smijali smo se animiranim jazavcima i pokojoj zmiji, a danas se klinci valjaju po podu u grčevima kad iz WC-a iskoči glava.

Istraživanje koje se nadograđuje

Crashlands 2 također donosi hrpu novih recepata, setove predmeta u sinergiji koji stvaraju posebne bonuse, nekoliko novih oružja i borbu koja kombinira dobro pozicioniranje i dobar tajming. Što se sakupljanja sirovina tiče, ono postaje sve složenije kako razvijate nove tehnologije. Primjerice, u početku ćete od visoke trave dobivati samo biljna vlakna, no nakon što otkrijete nešto novo, kasnije ćete dobivati i glinu. Ova metoda tehnološkog napretka dobro je dizajnirana, samo nisam siguran hoće li se svidjeti svima.

Zabava prilagođena malim ekranima

S druge strane, ovo je u svojoj srži prije svega mobilna igra, što znači da su gameplay elementi prilagođeni pojednostavljenim mobilnim 'senzibilitetima' poput beskonačnog grinda, jednostavnog sučelja i radnje koju možete pratiti bez potrebe za pisanim bilješkama. Ovo je s jedne strane super, a s druge dokaz dizajnerskog zamora i ziheraške developerske filozofije.

Kao netko tko je jako puno vremena proveo igrajući prvi nastavak, drugi mi je sjeo kao budali šamar. Ne radi se o dramatično boljem nastavku, već svojevrsnom kontinuitetu onog u što sam ionako ulupao više sati nego što sam u ovom članku spreman priznati. Je li, uz sve što sam naveo, Crashlands 2 i dalje vrijedan 10-ak eura na mobilnim uređajima? Vjerujem da apsolutno jest. Naime u zadnje vrijeme imamo jako malo super premijskih mobilnih igara koje nude donekle složeno iskustvo, ali i dalje akomodiraju načinu igre koji ne može trajati od tri minute do dva sata među sesijama.

Ova igra, tim rečeno, ni po čemu nije savršena, ali ono što radi - radi jako dobro. Ako vam se igraju minimalistički survivali s jako lijepom grafikom, intrigantnim mehanikama i jako dobrom borbom te tonama predmeta koje možete napraviti, a imate jako dobru toleranciju prema 'roditeljskom' humoru, uz Crashlands 2 ćete, vjerujem, provesti jako puno vremena.