Kada je u studenom prošle godine svemirski otpad krenuo prema Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS), sedam astronauta moralo je brzo reagirati. Ruska letjelica, spojena na postaju, uključila je motore na pet minuta, pomaknuvši ISS iz putanje opasnog smeća. Da postaja nije promijenila orbitu, krhotine bi prošle na udaljenosti od samo četiri kilometra od njih, što je moglo imati katastrofalne posljedice, upozorava NASA
Ovakvi manevri nisu rijetkost. Od prvog stalnog naseljavanja ISS-a 2000. godine postaja je više desetaka puta mijenjala putanju da bi izbjegla sudare s otpadom. Taj problem raste svake godine jer se broj objekata koji kruže oko Zemlje eksponencijalno povećava.
'U posljednje četiri godine broj objekata u svemiru dramatično je narastao', ističe dr. Vishnu Reddy, profesor planetarnih znanosti na Sveučilištu u Arizoni. 'Sve više se približavamo situaciji koju godinama pokušavamo izbjeći.'
vezane vijesti
Jedna od najvećih prijetnji je hipotetski scenarij poznat kao Kesslerov sindrom. Prema tom konceptu, sudar između svemirskih objekata može izazvati lančanu reakciju u kojoj krhotine razaraju druge objekte, stvarajući sve veće oblake smeća. Takav bi razvoj događaja mogao učiniti orbitu toliko zagušenom da postane neupotrebljiva za satelite i istraživanje svemira.
Iako su astronauti najizravnije ugroženi, zagušenje prijeti i tehnologijama koje svakodnevno koristimo, poput GPS-a, brzog interneta i televizijskih usluga. Stručnjaci procjenjuju da je od 1957. godine do danas zabilježeno više od 650 nesreća koje su stvorile tisuće komada svemirskog otpada.
Jedan od najpoznatijih sudara dogodio se 2009. godine, kada je nefunkcionalni ruski satelit Kosmos 2251 udario u aktivni američki komunikacijski satelit Iridium 33. Taj je sudar stvorio oblak s gotovo 2000 komada krhotina većih od 10 centimetara, a manjih čestica bilo je nebrojeno više, piše CNN.
Nevidljiva prijetnja
Većina otpada u orbiti premala je da bi se pratila postojećom tehnologijom, no čak i čestice veličine teniske loptice mogu uzrokovati ozbiljnu štetu. U orbiti se objekti kreću tolikom brzinom da i onaj najmanji može probiti metal, upozorava NASA.
'Ono što me najviše zabrinjava jest to da su podaci o lokacijama otpada nedovoljno precizni da bismo sigurno izbjegli sudare', priznaje Dan Oltrogge, znanstvenik u kompaniji COMSPOC Corp.
Kako spriječiti katastrofu
Rješenja za problem svemirskog otpada podijeljena su u dvije kategorije: čišćenje postojećeg otpada i prevencija novih sudara. Eksperimenti poput upotrebe 'kočionih jedara' za ubrzavanje povratka satelita u atmosferu već su u tijeku, no te su tehnologije skupe i još uvijek u fazi testiranja.
Jednako važna je regulacija. Premda su Ujedinjeni narodi u rujnu donijeli dokument koji potiče raspravu o svemirskom prometu, konkretni zakoni i provedba ostaju nejasni. Stručnjaci vjeruju da bi Sjedinjene Američke Države mogle predvoditi napore u donošenju strožih pravila. 'Nedostatak regulative najveća je prepreka', naglašava dr. Reddy. 'Postavljanje normi i smjernica bilo bi od velike pomoći.'
Hoćemo li reagirati na vrijeme? Problem svemirskog otpada često se uspoređuje s ekološkim izazovima na Zemlji. 'Mislili smo da su oceani beskonačni, ali sada shvaćamo da bacanje plastike uzrokuje ogromnu štetu', kaže dr. Nilton Renno sa Sveučilišta u Michiganu. 'Svemir je poput oceana - ako ne budemo pažljivi, posljedice će biti katastrofalne.'
Stručnjaci upozoravaju da je vrijeme za djelovanje ograničeno te svaka odgoda povećava rizik od ekonomskih i znanstvenih gubitaka, a svemirski promet postaje sve opasniji.
