Bilo kakvo uvođenje novih 'kulturnjačkih' sadržaja na javnu televiziju definitivno je pozitivna pojava pa je tako načelno i s emisijom 'Mali noćni razgovori' koja je s emitiranjem počela jučer u kasnom terminu na HTV-u 1. Problem je samo to što je koncept emisije previše općenit, što ideja o dvoje ljudi koji vode emisiju tako da njezine dvije trećine samo međusobno razgovaraju o nekoj temi djeluje tek kao nešto iz rubrike 'ovo je jeftino i lako izvedivo pa je zato prošlo', a povrh svega je i riječ o još jednoj emisiji koja se prikazuje na televiziji, a totalno bi mogla biti radijska
Milana Vuković Runjić i Daniel Rafaelić sjede u slabo osvijetljenom studiju i razgovaraju o onome što najava emisije 'Mali noćni razgovori' opisuje kao 'aktualne društveno-političke i kulturne događaje'. To čine otprilike dvije trećine emisije, a onda im se u zadnjoj trećini pridruži gošća ili gost, pa onda još jednu temu obrade uz sudjelovanje gosta. Zvuči kao neki reducirani (i jeftiniji) remiks 'Petog dana' ili kao da su na HTV-u, možda u napadu očaja zbog toga što ne prolazi baš neki velik broj ideja za nove emisije, rekli: 'Aj, dobro, daj to dvoje nek sjede u studiju i razgovaraju o tim nekim... intelektualnim stvarima. Kultura i to. Nek melju što više, samo da se ne mora ništa dodatno snimat, a da možemo reć da imamo intelektualce koji govore o važnim stvarima.'
I sad, nije da su Milana Vuković Runjić i Daniel Rafaelić bilo što pogrešno ili loše napravili. Doista nisu. Okej, Milana VR, kao što znamo još iz njezinih dana u 'Petom danu', nije baš nadarena za prirodan i opušten nastup pred TV kamerama, ali nije ni baš najdrastičnija predstavnica discipline metoloboja uz kičmu pa da bi se čovjek užasnuo koliko je drvena. Rafaelić je pak sasvim u redu - blagoglagoljiv, prilično opušten i hercig, pa unosi nešto topline i dinamike u cijelu priču. No da su i najveći genijalci televizijskog izričaja na svijetu, teško da bi to pomoglo emisiji koja je - i to se vidjelo odmah, u prvoj epizodi - jednostavno po konceptu malo... ćelava.
459127,458695,457897,457672
Jučer su tako oni lijepo sjeli pa u studiju malo proćakulali o 'Mein Kampfu' i novoj popularnosti koju uživa to djelo nakon reizdanja, osvrnuli se na TV fenomen zvan 'Prave kućanice ISIS-a' i koliko je duhovit, a koliko uvredljiv, prozborili koju o tome kako su 2Cellos odbili gažu na Trumpovoj inauguraciji te na kraju u studio doveli primabalerinu Mihaelu Devald da bi im pokušala objasniti sezonsku popularnost baleta 'Orašar' u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina.
Teme k'o teme - moglo bi se raspravljati o tome jesu li dobro odabrane ili nisu, no čitavo vrijeme dok sam gledala emisiju, imala sam dojam da je zapravo svejedno. Koju god odabrali, o njoj bi razgovarali isto. Milana bi Danijelu rekla što ona misli o tome, on bi rekao s čim se slaže, a s čim se ne slaže (ili bi to išlo obrnutim pravcem), onda bi malo ko fol jedno drugome (a zapravo gledateljima) objašnjavali svoje mišljenje onoliko koliko im minutaža i raspon teme dopuštaju.
'At the Movies' odličan je primjer ove forme
Dva ravnopravna sugovornika u studiju (dakle, ne voditelj i gost, nego baš dva sugovornika) koji razgovaraju o zadanim temama mogu u teoriji biti dinamična forma, čak je i bilo takvih primjera u televizijskoj povijesti, primjerice, u slučaju legendarnih filmskih kritičara Genea Siskela i Rogera Eberta, koji su u emisiji 'At the Movies' suprotstavljali svoja razmišljanja o novoizašlim filmovima. No da bi ta forma doista bila dinamična i zanimljiva, obično su potrebne vrlo konkretne teme i dvoje sudionika koji su vrlo usko (i strastveno!) specijalizirana za neko konkretno područje. Ovako, kada kao koncept emisije postaviš nešto malo o kulturi, društvu, politici i znaš, ono, neš' pametno, vrlo je velika vjerojatnost da će se to rasplinuti, da će možda i zastajkivati, zamuckivati i da gledatelju na kraju neće biti jasno koji je ovo vrag. Takva bi emisija, osim toga, možda bolje funkcionirala na radiju nego na televiziji, mediju kojem je ipak potrebna kakva-takva audio-vizualna dinamika.
Bilo kakvi 'kulturnjački' sadržaji na HTV-u (a da nije riječ o pučkoj i predajnoj kulturi, folkloru i snimkama KUD-aških koncerata iz Gornjeg Lijevog Desnog) apsolutno su dobrodošli pa iz te perspektive podržavam uvođenje ove emisije. Ona povrh toga nije ni ni po čemu uvredljiva, nije glupa, nije cirkus od kojega ćeš i zbog stila i zbog sadržaja pobjeći glavom bez obzira. Svih tih tisuću ograda navodim zato da se zna kako je čak i ovo bolje od većine sadržaja koje nam HTV prezentira u svojim udarnim terminima. No bilo bi lijepo kada bi se u emisije povezane s kulturom HTV-ovci ipak odvažili investirati malo više od onoga koliko je potrebno da u studio dovuku dva stolca, scenografiju i dvije osobe, očekujući onda od te dvije osobe da od preopćenitog i preširokog koncepta učine respektabilan i gledljiv sadržaj. Suziti opseg teme, snimiti možda pokoji prilog, dovesti možda još pokojeg gosta - sve bi to prodrmalo ovu zasad poprilično flah emisiju koju će, nažalost, rijetko gledati čak i oni gledatelji koji su zainteresirani za takve stvari.
