Glumica i profesorica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu za tportal je govorila o ulozi inspektorice u novoj HBO-ovoj seriji 'Uspjeh' u režiji dobitnika Oscara Danisa Tanovića. Osim toga, Marija Škaričić otkrila je kakve serije i filmove voli gledati, što misli o šovinizmu u glumačkom svijetu te što je može izbaciti iz takta i kako se odmara
Gledatelji su počeli pratiti seriju 'Uspjeh' od 6. siječnja putem usluge HBO GO i kanala HBO u zemljama regije. U odličnoj glumačkoj postavi je i nagrađivana 41-godišnja glumica Marija Škaričić. Višeslojna drama u šest dijelova fokusirana je na snažne likove, a radnja prati isprepletene priče četvero potpunih stranaca koje je nepovratno povezao nesretni događaj.
Kako vam je bilo surađivati s oskarovcem Danisom Tanovićem? Kako je bilo snimati 'Uspjeh'?
Bilo mi je osobito zadovoljstvo. Volim njegovu direktnost i kreativnu inteligenciju, te su mi osobine inspirativne. Ima ogromnu energiju i bori se za ono što smatra važnim za projekt, a to cijenim. Snimanje je trajalo tri mjeseca, bilo je intenzivno i zahtjevno, ali sam osjećala da zajedno nastojimo kreirati nešto do čega nam je jako stalo. Diskutirali smo, analizirali, pronalazili najbolja rješenja, bilo je to živahno snimanje :) A ni smijeha nije manjkalo jer ja sam gnjavila sa sto pitanja dnevno, a on je pritom zbijao prilično uspješne šale na moj račun.
Što možete reći o vašoj ulozi? Kakav je vaš lik?
Igram policijsku inspektoricu zaduženu za slučaj koji je temeljni zaplet naše priče. Inspektorica Kalić u osobnoj je potrazi za pravdom, a čini se da je slučaj ubojstva koji pokušava riješiti vodi točno tamo kamo želi ići.
Jeste li 'poslušna' glumica? Kako surađujete s redateljima? Koliko im uspijevate nametnuti svoje ideje i rješenja?
Nisam poslušna, ali nisam ni neposlušna. Reagiram kad osjetim da nešto ne funkcionira i stojim iza svojih rješenja kad sam sigurna u njih. Ali ključ je suradnja - ako je preko puta netko s kime mogu otvoreno razgovarati i ako postoji obostrana želja i volja za najboljim rješenjem, onda nema nikakvih prepreka.
Kakve vi serije i filmove volite pogledati?
Dobre.
Dva Srca Sarajeva, Zlatna arena u Puli, uvrštavanje među deset najboljih mladih europskih glumica i glumaca – cijenjeni Shooting Stars... Koliko vam znače brojne nagrade i je li vam neka posebno pomogla u karijeri?
Bilo ih je lijepo dobiti jer sam bila nagrađena za uloge i filmove koji su mi puno značili. Što se pomoći u karijeri tiče, nije je bilo. Dapače, barem mi se dvaput dogodilo da sam nakon nagrade jako dugo vremena čekala novi posao.
Što tražite u ulogama koje prihvaćate, kakve izazove u radu priželjkujete, a na kakvu ulogu pak nikada ne biste mogli pristati?
Ne znam na kakvu ulogu ne bih mogla pristati, o tome ne razmišljam, morala bih je pročitati u nekom scenariju i zaključiti da tu nema baš ničeg za mene. Potrebno mi je da nešto u meni reagira na predložak koji dobijem, da osjetim nešto stvarno od čega mogu početi i što me pokreće. Nisu sve moje uloge dosad jednako 'moje' i mogu samo reći da priželjkujem da takvih bude što više. Da znam pisati scenarije, možda bih napisala sebi nešto u čemu bih se mogla potpuno izraziti, ali mislim da nemam tih sposobnosti. Što se moje glume tiče, nisam još došla do razvojne točke u kojoj mogu reći da sam zaista slobodna. Ima tu još jako puno posla.
Neke vaše kolegice progovorile su o šovinizmu u glumačkom svijetu. Da ste muškarac, mislite li da bi se vaša karijera drukčije razvijala?
Ne bih znala. Moguće. Ne mogu reći da sam doživjela bilo kakav drastičan izljev šovinizma u svom profesionalnom životu, ali generalno osjećam konstantnu, neizrečenu, ali prisutnu razliku u tretmanu. Financijsku i energetsku. To me iritira. S druge strane, pomaže mi da se sama trgnem i sa sobom raščistim vlastite zablude i nejasnoće.
Što mislite o glumačkom statusu kod nas?
Što se mene tiče, nemam većih primjedbi. Mogla bih govoriti o tome kako je situacija zapravo jako loša i nabrajati što bi sve trebalo promijeniti, ali neću. S obzirom na to da djeca u ovoj zemlji umiru jer je vikend, da se na preglede u preplaćenom zdravstvu čeka po dvije godine, da ljudi kopaju po smeću jer nemaju za kruh i tako dalje unedogled, dok se grade karikaturalni spomenici i kupuju dotrajali vojni avioni našim milijardama, smiješno mi je govoriti o glumačkom statusu. I besmisleno.
Danas je velik privilegij za glumca imati stalan angažman. Što mislite o ideji da bi svi glumci trebali biti 'na tržištu' i angažirani na audicijama, umjesto da dobivaju redovitu plaću?
Mislim da je to sjajna ideja koja se nikad neće realizirati.
Kako ste uspjeli izbjeći zamku glume u sapunicama, koje vas naknadno obilježe kao glumicu?
Ne bih to nazvala zamkom. To je izbor i to je legitiman posao. Netko to može raditi, netko ne. Ne bih to radila, ali nikad nisam bila u situaciji da moram izbjegavati nešto u tom smislu jer mi nikad nitko taj posao nije ni nudio.
Koliko pozornosti posvećujete kritikama?
Kako kada. Kad sam u fazama s manjkom energije i viškom pesimizma, onda se time više bavim. Kad sam otvorena i radosna, puno sam manje ozbiljna oko vlastite slike o sebi, pa me i kritike manje pogađaju.
Što vas može izbaciti iz takta?
Glupost, neinformiranost i površnost. Bolesti 21. stoljeća.
Što vas i dalje fascinira u vašem poslu?
To što nikad ništa nije isto.
Kako se odmarate i opuštate? Što vas veseli? Kakvu glazbu slušate i kakve knjige čitate?
Veseli me kad se ujutro probudim i ugledam jutro. Kad nisam 'mehanička' i odsutna. Kad se smijem jer je svanuo još jedan dan u kojem imam priliku biti živa.
Čemu se veselite u nadolazećim mjesecima?
Promjenama. Imam osjećaj da će ih biti.