Marin Čilić prvi je hrvatski sportaš koji je osnovao svoju zakladu da bi školovao djecu koja nemaju jednake šanse. Govoreći iz vlastitog iskustva, nedavno je priznao da je svake godine odabir stipendista sve teži jer ima jako puno talentirane djece, uspješnih mladih ljudi koji zaslužuju podršku. Kazao je da je najsretniji kad može podupirati, biti nekome onaj vjetar u leđa za ostvarenje snova.

Jeste li zadovoljni dosadašnjim radom Zaklade i tko se sve javlja na natječaj?

Jako sam zadovoljan radom Zaklade. Mali smo tim, ali je već sada puno uspješnih projekata iza nas. Direktorica Zaklade Nevena Mrkonjić i članovi upravnog odbora, svi dijelimo tu strast za pomaganjem, tako da je užitak kada vidimo da naš rad pozitivno utječe na živote djece. Na natječaj za stipendije javljaju se djeca iz cijele Hrvatske, a nerijetko dobivamo i upite iz inozemstva. Nadamo se da će se naši projekti sve više razvijati kako bismo mogli pomoći što većem broju djece.

Koliko je djece do sada dobilo vjetar u leđa zbog rada Zaklade?

Našim projektima dotakli smo živote više od 3000 djece. Podijelili smo šest donacija školama te su one tim sredstvima obnovile školske laboratorije iz prirodnih znanosti. Natječaj za donacije usmjeren je na škole koje dolaze iz manje razvijenih sredina, jer vjerujemo da svako dijete, bilo da dolazi iz malog mjesta, bilo velegrada, ima pravo na jednake uvjete za razvoj svojih potencijala. Podijelili smo sveukupno 57 stipendija talentiranim klasičnim glazbenicima i sportašima. Izgradili smo sportsko igralište, a nadamo se da ćemo ovo ljeto još dva. Pomogli smo organizirati i teniske kampove u Vukovaru te održali radionicu s djecom iz favela u Rio de Janeiru.

Pratite li rad i napredak dosadašnjih stipendista?

Naravno. Naši stipendisti redovito nas izvještavaju o tome kako napreduje njihov glazbeni ili sportski put. Silno me obraduje kad čujem kako su upravo zbog stipendije mogli otputovati na važno natjecanje ili da su si konačno zbog stipendije mogli priuštiti instrument. Sve su to divna djeca koja ulažu jako puno truda u svoj razvoj i prava su inspiracija.

Osvojili ste jedan grand slam turnir (US Open). Imate li u sebi dovoljno vatre i želje da ponovite takav uspjeh prije odlaska u igračku mirovinu?

Osvajanje US Opena bio je vrhunac moje karijere i vjerujem da takav uspjeh sanja svaki profesionalni tenisač. Iz dana u dan, kad idem na treninge, još uvijek je u meni želja da napravim velike uspjehe i to me potiče da budem vrijedan i motiviran, a znam da je za to potrebno puno znoja i puno okolnosti koje se moraju poklopiti da se dogodi uspjeh. Činjenica da, u biti, malo tenisača osvaja grand slamove najbolje govori o tome koliko je teško ostvariti takav uspjeh. Iako trenutno ne igram na toj razini, ne bih bio sportaš da u meni ne postoji vjera da mogu.

Koliko se vaš stil igre promijenio posljednjih godina? Neki govore da danas igrate potpuno drukčije nego prije sedam, osam godina?

Vjerujem da se stil igre tijekom godina mijenja u nijansama, a i proces razmišljanja razlikovat će vam se, osjećaj će vam biti drugačiji, ali generalno opet imate svoje udarce, tehniku, svoj generalni stil koji ostaje kao jezgra.

Što biste savjetovali klincima koji rano odlaze od kuće, kao što se vi iz Međugorja otišli u Zagreb. Koji bi bio najvažniji savjet koji biste im dali?

Kao prvo, nije lako napraviti takav životni korak. To su odluke koje obitelji zajednički donose, njima birate svoj put i to nisu lagane stvari. Istaknuo bih ljubav i strast prema onome što radite kao glavne komponente za uspjeh jer kad imate to, onda vam nije ništa teško napraviti za uspjeh. Vjera u sebe i potpora obitelji jako su bitne da imate snagu u teškim trenucima, a njih će biti. Ono najvažnije od svega, što je meni pomoglo, to je što sam uvijek davao svoj maksimum, svojih 100 posto u karijeri, jer samo mi znamo koliki je naš maksimum, nitko drugi, a on je najbitniji od svega. On će vam dati najbolju priliku za uspjeh.

Čega se najradije sjećate iz djetinjstva?

Iz djetinjstva se najradije sjećam bezbrižnog odrastanja. Bilo to u školi, na igralištu, teniskom terenu ili drugdje, niste opterećeni onime što nosi sutra. Živite taj dan samo za taj dan. Kao dijete nisam razmišljao o tome da ću biti na vrhu svijeta zbog tenisa, jednostavno nisam znao što je uopće potrebno za takav uspjeh. Danas imam svoja očekivanja, uspjehe, neuspjehe, uspone i padove, puno toga što me okružuje, pa je potrebno podsjećati se da uživam u trenutku, bez ikakvih opterećenja.

Na kojem vam je velikom turniru najdraže igrati? Većina tenisača ističe Wimbledon, a vi?

US Open budi mi posebne uspomene, tako da uvijek rado igram i uvijek imam taj poseban osjećaj u New Yorku. Wimbledon je svakako poseban za svakog ljubitelja tenisa, ta tradicija očuvana preko 100 godina, travnati tereni, ugođaj u All England Clubu, publika... Kad igrate na velikom stadionu na Wimbledonu, osobito u ključnim trenucima u nekom napetom meču, koji je otišao do petog seta i break/meč lopte, tada se ne osjeti žamor publike, svi su usmjereni na igrače i ono što će se dogoditi; osjetite takvu tišinu, vrijednu divljenja, čuje se samo zvuk loptice kako udara o pod ili o reket - takvi trenuci su mi posebni na Wimbledonu. To se nigdje drugdje ne dogodi.

Jeste li odlučili gdje ćete živjeti kada završite karijeru, u Zagrebu, Dubrovniku (odakle vam je supruga) ili na nekoj trećoj adresi?

Zasad nam je Monako dom, u njemu se dobro osjećamo, a gdje ćemo biti u budućnosti, nismo još sigurni u to.

Koliko je globalna epidemiološka situacija utjecala na vas u profesionalnom smislu?

Ova situacija s pandemijom je, vjerujem, svakoga izbacila iz nekog normalnog funkcioniranja, a za nas tenisače, zato što smo navikli na puno publike na turnirima i uzbuđenje koje prati tenis, stvorila je potpuno drugačiju atmosferu, na koju se, iskreno, još navikavam. Nadam se da ćemo se što prije vratiti na staro normalno.

Čuvate privatnost, no otkrijte nam barem na koga maleni Baldo više fizički i karakterno nalikuje, na vas ili suprugu Kristinu?

Baldo je razigran dječak, veoma veseo, voli društvo... Karakterno prepoznajem i neke Kristinine i svoje osobine, ali je zaista jedinstven, kao vjerujem i svaka beba, tako da bi bilo pojednostavljivanje uspoređivati ga s jednim od nas dvoje. Što se fizičkog izgleda tiče, ljudi često kažu da više sliči Kristini, ali iskreno, ja to još ne vidim. (smijeh)

Na društvenim mrežama mogli smo vidjeti kako ste brzi i spretni u mijenjanju pelena. U čemu ste još dobri?

Što god treba oko Balda, napravit ću i stvarno uživam u tome, ali kad je riječ o uspavljivanju, mama se ne može zamijeniti. Što se tiče hrane, Kristina je pravi masterchef pa se ne pokušavam natjecati s njom, ali ni uz mene sigurno neće ostati gladan. (smijeh)